 Razlika između kupca u maloj trgovini koji preživljava na «dođem ti» i rastrošnih vlastodržaca koji ne vode računa o novcu poreznih obveznika je u tomu što ovi prvi plate kad-tad, a ovi drugi nikad?!
Godinama već siromašni građani ( a takvih je oko 86 %) u Bi H žive po načelu «dođem ti», što znači da u trgovinama osnovne živežne namirnice kupuju na zapisivanje: prodavač zapiše u teku iznos zaduženja i čeka dok kupac od nekuda ne dobije novac. Tako se može poslovati samo u trgovinama u malim sredinama gdje trgovac zna svakoga u glavu i gdje je vlasnik spreman kreditirati kupce.
Po istom načelu posluju i državne institucije, od općine, županije, do Federacije i B i H. No, do sada se samo govorilo o (pre)zaduženosti države i federacije, o tomu kako će i jedna i druga bankrotirati ako vrate opljačkane devize prijeratnim štedišama, ili ako, nedajbože, primjene Zakon o novčanoj naknadi invalidima, rodiljama, djeci…
Ovih dana i vlasti na nižim razinama priznaju proračunske dubioze: premijer HB županije javno priznaje da je njezin proračun opterećen zaduženjima od 25 milijuna KM, što je više od polovice ovogodišnjeg planiranog iznosa proračuna. Općini Tomislavgrad, doznajemo, nakon okončanja sudskih postupaka, koje u pravilu gubi, prijeti plaćanje odštete od oko 2 milijuna KM. Prošle godine i širokobriješka općina imala je problema s funkcioniranje zbog plaćanja odšteta po sudskim presudama.
Ako građani, ne svojom krivnjom, nisu u stanju zaraditi za preživljavanje, što je razlog da vlasti na svim razinama ne mogu «zaraditi» za normalno podmirivanje troškova?
Jedan je, svakako, nesposobnost poreznika i inih inspektora prikupiti zakonom propisane poreze i doprinosa za normalno funkcioniranje vlasti. Jesu li ti državni službenici dovoljno plaćeni za svoj rad? Ako jesu, zašto ne rade svoj posao, i je li poznat slučaj da ih je poslodavac zbog nesposobnosti uklonio s posla ili novčano kaznio?
Na drugoj strani, što ako se prikupi dovoljno novca (koliko je planirano proračunom), ali oni koji odlučuju o sredstvima proračuna dijele ga nemilice, izvan i iznad planiranih? Ništa, jer je važno da se podmire potrebe ( zašto ne i privatne kad se pruža prigoda) u osvojenom mandatu. Što će biti nakon isteka mandata, to ne brine vlastodršce. Može i potop! A dugovi se prenose na one koji dolaze.
Razlika između kupca u maloj trgovini koji preživljava na «dođem ti» i rastrošnih vlastodržaca koji ne vode računa o novcu poreznih obveznika je u tomu što ovi prvi plate kad-tad, a ovi drugi nikad?!
(čitanja 1613) |
