Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Pa je, između ostalog, kazao da sam ja “glasnogovornik onih snaga koje ne vole da su Hrvati ostali u Sarajevu”, spominjući razne predrasude.

Pritom je gotovo ironično spomenuo da sam ja iz Duvna, što bi trebalo značiti da ne treba svijati provincijalcima. I kad me potegao za jezik, moram mu odgovoriti.

Duvnjaci u Otesu

Iako živim u Duvnu, Sarajevo i ja odavno se poznajemo. Od 1967. godine, kada je rodjak Ante sve prodao u svome (i mome) selu, pa u Otesu počeo praviti kuću. A ja sam irgetovao da bih kao student imao stan i hranu.

I za Sarajevo sam vezan divnim uspomenama za čitave 23 godine, prvo kao student, a potom kao zaposlenik RTV-a Sarajevo. Pa sam pratio doseljavanje Duvnjaka u Otes.

Za samo dvadeset godina, pustopoljina kraj Ilidže postaje Mali Rim, kako su Sarajlije u žargonu nazvali to naselje duvanjskih gastarbajtera, koji su sve ušteđevine tu ulagali, a žene im i djeca svake nedjelje prugom išli na pučku misu na Stupu.

Od dvjesto doseljeničkih duvanjskih obitelji u Otesu, nabrojat ću samo svoje seljane iz Crvenica: Ante Andrešušić, Iko Baćin, Ikula Perkin, Vinko, Mijo i Mate Križančević, Šimun Seoničkić, Bože Milin, Marijan Garača, Vinko Lukin i Marijan Joskić. Sjećam se da je Mijo Križančević pješice iz Duvna dotjerao kravu Zekulju u Otes.

Oni su imali 39 djece, koja su odrasla u Sarajevu i Otesu, a sada su zreli ljudi. Katolički i smjerno odgojena, nikada nisu pravila nerede, odreda se radi o čestitim ljudima, kojima nikada sud nije presuđivao.

I što se događa? Otes su u ratu prvo unakazili Srbi, a potom ga dokrajčila ABiH. Tu se danas Hrvati mogu nabrojati na prste jedne ruke, a na mjestu gdje je prije rata bila planirana gradnja crkve, lani je svečano otvorena džamija.

Otešani su se snašli, eno su u Zagrebu, Makarskoj, Splitu, pa čak i Duvnu sagradili nove vile. Ali je Sarajevo osiromašeno. Prilikom prodaja kuća, morao sam s rodijacima ići u Sarajevo kao prevoditelj.

Morao sam s hrvatskog prevoditi čak i rodne listove. Naravno da za to ne krivim dr. Topića.

Velik i moćan

Velečasni Topić govori o predrasudama, držeći da su one svojstvene samo malim sredinama i neukim ljudima. A najveća je predrasuda držati da nemaš predrasuda.

Velečasni Topić mogao bi biti profesionalno deformiran čovjek. Čitajući tolike godine evanđelja na svetim misama, učinilo mu se zgodnim da bude peti evanđelista. Pa se umjesto malim, objavljuje velikim i moćnim.

Velečasni Topiću, meni je drago što ste vi ostali u Sarajevu, ali bi mi bilo neobično drago da su u svojim kućama ostali i moji rodijaci.(Slobodna Dalmacija)

Komentari (0)