|
 Mary od Anđe: pisma preko oceana
„ E, moj profesore, dok ja ne probam tog lava, za mene je gudin kralj i car svih životinja, uvjerit ću Vas u to!“ , galami Antiša, mljackajući ustima
Je, Mare, pao je i prvi snijeg kod nas. Ima ga tek oko desetak centimetara, a to onda nije vrijedno ni spomena. Zato sam ga više osjetila u koljenima i leđima, nego pod nogama. Studen se uvukla u kosti, Bože prosti, ne može se iz kuće. Odmah se sjetim Nane (pokoj joj duši plačljivoj!), kad joj ono pisah sinu pismo:“Dragi sine, snig pao, autobus stao, ja slomila nogu, doći ti ne mogu, hvala Bogu…“. Ona je tako govorila sve u stihovima, malo kroz plač, a onda bi se počela smijati i mi s njom. Tako ti je i kod mene, čim ovo hladno doba, oči me podsjete da ni moje zdravlje nije besprijekorno, pa ti nisam mogla ići u šumu, jedva nabasam i na ova slova na računalo, pa mi se može omaknuti koja greška, ali ti znaš da sam ja pismena. Vele!
Nego, evo, najavljuju veći snijeg, a kažu da će ga na Kupresu praviti i po sebi, pa će tijekom cijele zime biti preko dvadeset cenata! Možda se isplati penjati na visoravan?
Opet mi pišeš o toj vašoj ekonomskoj krizi, da se samo o tomu govori. Kod nas isto, samo što je kod nas krizi rodno mjesto, zavičaj,domovina, kao i tebi. I gdje god da odete vas dvije, kriza i ti, ne daj Bože vas usporediti, nikada nas ne zaboravite! Naši se političari domišljaju što bi sve mogli stezati, umjesto remena, ako i nas zadese krizna vremena. Neki će bolje stezati tajnice, neki ljubavnice, neki pojas na novom auto, neki dnevnica za i tako izmišljena ili nepotrebna putovanja, a neki će se , bome, odreći smještaja u hotelima i preseliti u luksuzne državne vile. Neki idu čak tako daleko da će prihvatiti smještaj u zatvoru, a odbiti vratiti pokradeno.Nekima će se stegnuti srce, a nekima stisnuti guzica, treći će povući mačka za rep. Sto ljudi-ništa nas ne čudi!Uglavnom, na ovoj hladnoći sve se skuplja, steže i stiska, čista fizika i pokusna kemija.
Pišeš, nadalje, da vas tamo preko oceana trese financijska groznica, a kod nas, u Hercegovini, počeli lagani potresi. Tla. Znanstvenici predviđaju jače potrese, i to s epicentrima baš na našoj gradini. Pa se mi sprdamo kako je na gradini uvijek kamenje podrhtavalo, zemlja se tresla , mnoga tijela drhtala i što je od toga ostajalo-samo ulegnuta trava!
Kad slušam ove priče o krizama i groznicama svake večeri, odmah se sjetim pokojne prosjakinje Zage, kad joj je stric Vanka savjetovao da malo uštedi i za sutra od onoga što je isprosila danas: „Ti Vanka šćedi, imaš od čega, a meni će i sutra Bog providiti. I u Očinašu se moli daj nam danas, sutra opet- daj nam danas. Ajde, ručaj s nama, gazda Vanka, ovu sam pitu zgovnala od namirnica iz deset kuća, masna je i slasna, prste oblizat“, izazivala bi Zaga Vanku, a on vrtio glavom i prijetio da mu na vrata više ne dolazi. I doista, u Zage je uvijek bilo, do podne bi isprosila, a popodne potrošila! Kada sa svojom djecom i mužem , koji je bio toliko sramežljiv da se stidio raditi, ne bi mogla pojesti obilniji ručak, ona bi s vrata zovnula seosku djecu za stol. Sjećaš se kako bi nas hrabrila: „Samo vi dico jidite, nećete u svojoj kući. Vaši vam broje zalogaja, a ja kažem da nemere nestati Božjeg nimeta, di je bilo i biće, di je vrilo i vriće“, pjevušeći bi nam komadala masnu pitu u prevelikoj tepsiji prosjakinja Zaga.
Sjeti se da bi ona u ovo doba godine, kada se kolju krmad, isprosila peka( komada mesa) za sastaviti dva dobra gudina. To je bilo u ono siromašno doba, a danas ne bi dobro prošla. Ne zato što joj svijet ne bi dao, nego što više ni pred čijom kućom krme ne skiči pred klanje-nitko krmad ne goji u krmčaku, kupe se na farmi, a kolju u klaonicama. Nekada se govorilo da je“ teško domaćinu prid čijom se kućom žena ne piša svaku večer, a krme ne skiči pred Božić“.
Umalo ne zaboravih ispričati ti zgodu koja je našega Antišu vinula u sam vrh čaršijskih priča. Nedavno je, pisala sam ti, polagao ispite na Šumarstvu, onom Fabusovom. Dogovorio se, a tako je po Statutu fakulteta, s profesorom da ga pita što god hoće o životinjama, pa on je prekaljeni lovac. Profesor počne od lakših pitanja, upitavši Antišu da kaže sve što zna o kralju životinja.
-Ovo je lagano pitanje, profesore,haha! Kralj životinja živi u posebnoj prostoriji ili nastambi malo dalje od kuće. Prekriven je dlakom, ima dva uha, dva oka, a posebno je važno da ima četiri noge, koje u sirovom stanju i nisu bog zna što, ali kad se osuše, a profesore, što vrtite glavom, znam ja u kojem grmu leži-pršut“, poče se cerekat Antiša. Profesor se uozbilji, nešto mu se tu ne slaže, pa upita, ljubazno, ime životinje.
„Krmak, gudin, prase, kao god ga nazvali!“, veseli se Antiša što zna odgovor.
„Kolega, polako, požurili ste, lav je, lav je kralj životinja, pa to ste morali znati“, polako će profesor.
„ E, moj profesore, dok ja ne probam tog lava, za mene je gudin kralj i car svih životinja, uvjerit ću Vas u to!“ , galami Antiša, mljackajući ustima. Antiša je lav, dakako da je položio, pa učio je taj ispit dulje od dva sata! Draga Mare, nabacala sam ti ovo pismo kao lopatom, a što ću kad ne mogu čistit snijeg ispred kuće, zabljesnu mi oči.
Što je s Honorarcem i Tajnikom? Puno pitaš u ove hladne dane, negdje se, valjda, skupljaju!
TVOJA ANĐA
(čitanja 1690) |
