|
 Mary od Anđe:pisma preko oceana
Dakako, od svega novog treba
očekivati da bude bolje od starog, jer nije naša čestitka-ganga uzalud
spjevana: „Mlado ljeto na dobro vam došlo i bolje će biti nego prošlo!“.
I svima nam bilo ljepše!
Danas je , draga Mare, Ivanjdan, ali onaj iza Božića, onaj hladni, zimski, za razliku od onoga ljetnog, kad sve gori i zori.Božić je ove godine bio hladan, burovit, bez snijega, pa je nama starijima, naviklim na bijele Božiće, nešto kao nedostajalo za blagdanski ugođaj-ona bjelina i čistoća. Svejedno, tko je bio sa svojom djecom, obitelji, u toploj sobi, uz upaljene svijeće, u miru sa svima i sa samim sobom, osjetio je toplinu u duši i radost u srcu, ljepotu rađanja i nade, vrijednost Života. Izmišljena je kovanica čarolija Božića i nije primjerena onomu što doista osjećamo: blagost, beskrajnu radost i sjaj u očima naših dragih, zahvalnost Bogu što smo zajedno i što je ljubav pokretač svih naših misli i djela. Nikakva čarolija, ona pripada nekim drugim pojavama, a ne trojici mudraca!
Jučer sam, Mare, na blagdan Svetog Stipana, bila u našem selu, znaš da je oduvijek na taj dan bila misa na groblju, pa šetnja, pa zamiračina. Ništa ti od toga više nema, osim obilnih ručaka kod rodbine. Mise na groblju nema, kažu zbog hladnoće. Kakav šetnja mladića i djevojaka, nakon mise ispred groblja, nema više ugovaranja sijela, vjenčanja na taj dan, davno bilo-meni i sada sjetiti se milo! Dobro, nismo ni mi tako davno rođene, ali sjećamo se ( možda ti nisi?) da bi na Stipanjdan uvečer bilo više zaruka ( doduše, tada se govorili „cure dale amanet, umakle se, uskočile“, sve je to značilo da su najavile udaju) nego tijekom cijele godine. Svadbe su bile dva tjedna nakon Božića pa do korizme, nešto kao danas u kolovozu, oko Gospojine. Mijenjaju se vremena, pomjeraju se običaju, ali miris u našem selu u ove Božićne blagdane još uvijek je isti: prevladava miris kiselog kupusa i suhog mesa, a osjeća se i pečena svinjetina, janjetina i u sve to još se umiješaju mirisi pita i kolača. Ne moraš piti ni vino ni rakiju, a opet djeluješ opijeno, što svim tim mirisima, a što uspomenama i sjećanjima. Neću o onima iz djetinjstva, o tim nezaboravnim Božićima ove godine mnogi su pisali, pa bih ja tebe podsjetila na Božiće naše mladosti, na polnoćke i zornice, na koje smo išle-ma što išle-lebdjele, mlade i zaljubljene. Više od sat vremena trebalo nam je pješačiti do crkve, ali idući na polnoćku, po noći ( nije tada bilo sijalica ni u kući, a ne vani) s rukom u ruci s dragim (stariji to nisu smjeli vidjeti!), vrijeme bi nam prošlo u trenu:“ Kad prije do crkve, netko ju je namjerno noćas prinio bliže, idemo mi do posuške…“, sjećaš li se Peričine ljutnje, dok mu je ruka čvrsto stezala moju, u džepu njegove bunde, one tek donesene iz Njemačke. Te godine smo bile brucošice, pa nagovorile dečke da u neku neuglednu birtiju, na kraju sela, donesu gramofon i tako je otvoren prvi disko u našem mjestu. Kasnije su zaredali, a našeg prvog diska, osim mene, sjeća se samo desetak mještana. Ali ga se sjećaju mnogi današnji uglednici, a tada studenti u metropoli. Sada hoće staviti spomen ploču na staru birtiju! Svašta im pada na pamet kad zarone u sjećanje, a meni se čini da češće zarone u čašicu. Ne znam zašto lijepa sjećanja na mladost u blagdanske dane, ljudi koriste kao alibi za pijančevanje i plakanje:“Kad se sjetim što je nekad bilo, suze same padaju u krilo“. Pa evo i meni dok pišem tebi, a nikada nisam ni pila, ni za mladošću žalila!
Je l' de Mare da ti ja u ovim pismima svašta udrobim, a izbjegavam pisati o politici. No, kada mi postaviš izravno pitanje moram ti na njega odgovoriti. Kako se slažu naša tri predsjednika, imaju li zajedničko stajalište o ustavnim promjenama, o uređenju ove naše neuređene države? Je ti pitanje, draga moja. Slažu se- nikako! Što bi rekao stric Vanka, kao rogovi u vreći. Oni se ne mogu složiti ni koje je godišnje doba, ni kolika je temperatura u zajedničkoj prostoriji, a termometar im iznad glave. Kako će se onda slagati oko političkih pitanja? Svaki od njih vodi svoju politiku i svoju ljubavnicu-daleko od onog drugog, a treći ih ne može stići ni na konju. Dao ga drugomu-privatni i prihvatni dar, prihvatljiv bome i kralju! U nas ti, ne samo predsjednici ove nesređene države, nego predsjednici bilo čega: parlamenta, stranke, općine, mjesne zajednice, sami sebi donose zakone i određuju svoja primanja-dok ima budala pa im moraju davati! Pitaš se što rade Vrhovni sudovi, Sudovi časti, Ustavni sudovi-ma svi oni presuđuju u svoju korist i trpaju u svoje sude. Jesu, Mare, vjeruj mi, i ovi ustavni donijeli zakon o svojoj plaći visine-Bogu u visine!?
Neću ti više o politici ovaj put, nemam volje, a nemam ni kada-žurim čestitati svim Ivanima i Ivanama imendan, a znaš koliko ih ima samo u našem kraju, u svakoj kući po jedan, a u svakoj drugoj po dvojica. I moja ti je kuće-ova druga, pa se sprema fešta. Valjda ću preživjeti, jer već sutra treba se spremati za dolazak Nove godine, Novog ljeta. Dakako, od svega novog treba očekivati da bude bolje od starog, jer nije naša čestitka-ganga uzalud spjevana: „Novo ljeto na dobro vam došlo i bolje će biti nego prošlo!“. I svima nam bilo ljepše!
TVOJA ANĐA
(čitanja 1658) |
