|
Mary od Anđe: pisma preko oceana
Toliko smo zaronili s pričom o povijesti ovih
krajeva da se čulo i pitanje: kakvi su bili ljubavnici stari Rimljani? Nikakvi,
ali mladi su bili pravi, glasio je odgovor. Ispravan, vjeruj mi! Takvih mladih
učenika starih Rimljana nađe se i danas
Draga Mare, znaš mene, znam čuvati
tajnu po cijelu noć, ali čim svane-ništa se u meni ne može usmrdjeti, ni jedna
tajna prezimiti-moram je s nekim, a po mogućnosti sa što više osoba,
podijeliti. Takva sam, iskrena, pa fala ti Bože! Odmah ćeš se ti sjetiti naše
mladosti i čobanovanja, kad su nas salijetali stariji momci i , kao usput, upitali:
bi li ja ikomu rekla da me nasilu-poljube! Nikomu, samo ćaći, jer ja njemu sve
moram kazati, odgovarala bih, na što bi se oni odmah trznuli i postali
pristojni. A ne dao ti Bog da je netko dirnuo kćeri moga ćaće, pokoj mu duši,
bio je strog! Možda su u to doba svi očevi bili takvi, za razliku od ovih
današnjih.
Nećeš vjerovati, Mare, sada su i
ovi duhovni oci, naši svećenici, postali blaži i ponašaju se trendovski, tako
se kaže. Možeš li zamisliti da su postali posrednici u ljubavnim susretima
mladih. Ne mladih, nego ovih starijih cura i momaka. Čitam da jedan fratar
organizira hodočasničko putovanje u Rim i to samo onih samaca preko trideset
godina, s jedinom nakanom (zavjetom?) da se zbliže ( ma što to značilo!) na tom
putovanju i da ,eventualno, neki od njih sklope brak. U pozivu za putovanje
piše da bi trebao biti podjednak broj muškaraca i žena, pa nešto mislim, možda
će djevojke svog partnera izvlačiti iz šešira. Ne bi bilo u redu da se pojavi
višak-cura ili momaka! Nakon ovoga prvog putovanja koje plaćaju sami
hodočasnici, a bude li rezultata, možda iduće bude plaćeno iz crkvene blagajne
ili općinskog proračuna. To bi, zacijelo, bio na najbolji način upotrijebljen novac,
s opipljivim i vidljivim rezultatima demografske obnove. Što ti želim reći?
Kako vrijeme mijenja običaje, crkvene i svjetovne zakone. Samo prije koju
godinu fratri nisu htjeli( smjeli) vjenčati par koji je u ispovijedi priznao da
je jednu noć proveo zajedno, ili ako bi djevojka“uskočila ili se umakla“ za
mladića, dakle, ako je jednu noć provela u njegovoj kuću, iako, najčešće,
običaja radi i straha od Božje kazne, nije spavala s mladićem-budućim suprugom.
Sjeti se gange-molbe:“Vjenčaj, fratre, sudbina je taka, hoćeš, nećeš, ja sam je
umaka!“ Takvi su za vjenčanje morali ići do biskupa. Vidiš do kuda je sve to
došlo, sada svećenici na sve moguće načine nagovaraju mladiće i djevojke na
sklapanje braka. Što je dobro, ali nakon predbračnog putovanja u pratnji
svećenika, gubi smisao tečaj za sklapanje braka, na kojemu se, po vlastitom
priznanju, mnogi uplaše zajedničkog života, pa…
„Bećar sam ti, moja stara majko,
neću ti se ženiti nikako!“
A ja sam se, draga moja, uplašila
još jednog projekta budućnosti. Djeci će, po tom projektu, roditelji ugrađivati
nekakav čip, preko kojega će u svakom momentu znati gdje se dijete nalazi. To
je, sigurno, dobro za djecu. No, mislim si, kako će ti dječji čipovi biti samo
probni, pa ako budu funkcionirali, ugrađivat će se i odraslima: djevojkama i
mladićima, supružnicima, bakama i djedovima i to bez njihovog znanja. Bi li to
značilo da je Big Brother dobio mnogo mlađe i opasnije braće, da ćemo izgubiti
slobodu: kretanja, djelovanja i mišljenja? Tko čovjeku oduzme slobodu oduzeo mu
je Život, jedan jedini i neponovljivi, zato se bojim ovih čipova.
I bojim se da bi netko mogao
čitati ova moja pisma tebi, puna naših malih tajni. Što bi se tek dogodilo da
netko uvijek gleda što radimo (i s kime!). Pravi kaos, ma smak svijeta bi
nastao kada bi nam netko mogao čitati misli. Sačuvaj nas ,Bože, te pošasti!
Znam da strah rijetko vara, a nadi
je to navada, pa izbjegavam napisati kako se nadam. Ipak se nadam da roditelji
neće poslušati sadržaj reklame koja se
ovih dana čuje na svim medijima, a koja preporuča djeci da lektiru prepisuju s
interneta, da ne gube vrijeme čitajući knjige. Bože, kakva glupost!
Mare, ništa o politici ovoga puta
neću ti pisati. Tu još uvijek jedni pričaju i piju-a drugima se povraća! O
ljubavi hoću, za to sam uvijek raspoložena. Bila sam prošle noći u snježnom,
bijelom i čarobnom Kupresu. Milina me oblila kad su Mara, Celija i Ruška
zagangale pa se visoravan tresla, a tisućama gostiju, ljubitelja zimskog
turizma, zastao dah. „Moj dragane, što ja i ti znamo, to u crnu zemlju
zakopamo“! Meni se učinilo kako gangašice čitaju moje misli i da se snijeg od
te tople pjesme počeo topiti, pa smo radije, uz ognjište, počeli prebirati po
sjećanjima i dalekoj prošlosti. Toliko smo zaronili s pričom o povijesti ovih
krajeva da se čulo i pitanje: kakvi su bili ljubavnici stari Rimljani? Nikakvi,
ali mladi su bili pravi, glasio je odgovor. Ispravan, vjeruj mi! Takvih mladih
učenika starih Rimljana nađe se i danas, ali o tomu ću ti drugi put, dok
provjerim prisluškuje li tko. Sada ću i ja dobro čuvati svoje tajne, neću da mi
izlete preko usana i postanu moji gospodari. To se, znaš mene, odnosi samo na
ljubavne tajne: „Nitko ne zna, a ja kazat neću, komu moja osjećanja kreću!“
Tebi, Mare, kreću topli pozdravi iz hladnog, a toplog, zavičaja.
TVOJA ANĐA
(čitanja 1643) |
