|
Mary od Anđe: pisma preko oceana
Ljubav je,
tomu nasuprot, nesebično davanje, drugima udovoljavanje i darivanje, a onaj tko
osjeća i isijava ljubav sretan je samim tim
Ne znam , Mare, kako se kod vas
preko bare slavi Valentinovo, kako ga ti proslavljaš, čini mi se da o tomu
nismo nikada pričale. Kod nas se spomen dan na tog sveca odnedavno slavi kao Dan
zaljubljenih, a trgovci osobito inzistiraju na njemu. To je još jedan dan kada
zavlada pomama za kupovanjem skupih
darova dragim osobama, kao da se samo materijalnim poklonima iskazuje ljubav.
Da zna Sveti Valentin kako se obilježava spomen na njega zacijelo mu ne bi bilo
milo, jer on, kaže legenda, nije zagovarao i štitio ljubav samo između mladića
i djevojke, žene i muškarca, nego ljubav općenito: prema čovjeku, bližnjemu,
prema životinjama, biljkama, ljubav kao najuzvišenije osjećanje sreće. Danas se,
u ovo burno atomsko doba, pod pojmom ljubavi ,uglavnom, podrazumijeva požuda, a
ona je sve više nego ljubav. Požuda je sebična, misli samo kako udovoljiti
svojim zahtjevima i prohtjevima, a za sreću drugih baš je briga! Ljubav je,
tomu nasuprot, nesebično davanje, drugima udovoljavanje i darivanje, a onaj tko
osjeća i isijava ljubav sretan je samim tim. Tragati za ljubavlju ne treba, ona
je u nama, ne treba joj ni sjeme, ona je cvijeće sreće koje niče samo, pojavi
se u vrijeme kada je najmanje očekujemo i na mjestima gdje joj se ne nadamo.
Iskrena ljubav prema bilo komu ne traži uzdarje, ne očekuje milo za drago, ali
najčešće-što se više dijeli, više se množi. Zato određivanje jednog dana za
zaljubljene, za iskazivanje ljubavi, jest njezino ograničavanje, sputavanje, a
to se ne može. Sve i da može, tko bi i kako bi to učinio? Ljubav je jedina
snaga koja može pokrenuti i preokrenuti svijet, i to samo na bolje, zato joj
pustimo na volju, a njezinu pratiteljicu ljubomoru zauzdajmo!
Nisam mislila držati ti lekciju o
ljubavi, ali danas je Valentinovo pa vidim ovu živost po trgovinama, uši mi
probiše reklame na televiziji s pozivima u smislu“ako ste zaljubljeni, kupit
ćete kod nas svojoj ljubavi, dovedite svoju ljubav kod nas na večeru…“, kao da
je ljubav može biti gladna, kao da može jesti, pa nije ljubav vuk!? Ali, treba
biti u trendu, zavaliti se u dugove, a biti viđen u odabranom društvu u elitnim
izletištima, nije važno što hladnjak doma podsjeća na zatvorsku sobicu-samo u
njemu svjetlo i rešetke. Priča mi nedavno Antiša, a on je političar i živi od
priče, kako je mlađi brat došao kod njega pozajmiti novac i on, ko kad je dobre
duše, dao, i to ne prvi put, ali mu je, bratski savjetovao da počne štogod
radit, zarađivat.
-I znaš što mi reče, Anđe? Kaže,
neka radi onaj tko nema od koga zajmit, a ja, fala Bogu, još uvijek imam od
koga! Ja se malo zamislih i zbilja je u pravu, da ja ne radim ne bi imao od
koga posudit novac, a da ovoliko ne zarađujem tko bi mome bratu zajimao i od
čega bi živio. I ne samo on, ima njih više nego onih što rade, i puno im je
teže, treba ih žaliti-raspričao se meni Antiša, a ja nisam došla zaimati od
njega, nego naplatiti svoj pošteno odrađeni posao. Znam da ćeš odmah pomisliti
tko o čemu ja o poštenju, ali što ću kad sam takva!
Nemam namjeru danas ti pisati o
politici, još nam nisu nametnuli visokog predstavnika koji bi nam nametnuo
rješenja, jer od dogovora ovih naših nema ništa, osim novih nameta!
Zato ti hoću napisati nešto na kraju,
ali ne manje važno ( tako naši političari imaju običaj kazati), samo pozorno
čitaj: postoje ozbiljni pregovori da se i u našem mjestu otvori veleučilište, a
to ti je sada kao nekada viša škola, dvije tri godine studiranje, danonoćnog
učenja. Sada-bez učenja! I ne samo u našem, nego u svakom drugom naseljenom
mjestu u našoj regiji. Pardon, nemamo još regija-one se tek pomaljaju iza brda,
ali ovo s veleučilištima se zahuktalo. Malo jesmo zakasnili i diplome s tih
veleučilišta vele su pojeftinile, jer su se oni džepno ambiciozniji namirili po
onoj:“Tu me cijene, tu kupujem“, nama su preostali oni s pričom“ Tu sam se
rodio, u školu pošao i fakultet završio. Sve u svom mjestu, pa taman to bilo i
selo. Ne treba nigdje putovati, profesori svi svojta, diploma će biti i na
dođem ti, kao i sva ostala roba“. Nadam se da si me razumjela, jer sada slijedi
iznenađenje: pozivam te da uložiš svoj kapital u jedno veleučilište kod nas, da
se zove po tebi, amerikaniziranoj Mary, ti bi odmah bila birana za
dekanicu-samo ti je sjediti ili ležati na dekici, udarati pečate i brojiti
novce! Svi se raduju, sretni, zadovoljni i više-manje visoko obrazovani. Pa
komu je ostalo love nakon diplome, odmah će dobiti i posao, a komu nije neka diplomu
zakuca iznad štednjaka i zaima od onih što zarađuju.
Vjeruj, draga Mare, to ti je kod
nas sada najisplativija investicija, poslije golf terena, o čemu ću ti drugi
put. Za sada samo razmisli o mojoj ponudi, a unatoč svemu napisanom, ja ću se
danas, na Valentinovo, sjetiti tebe s ljubavlju, a možda se netko sjeti i mene,
osim tebe. U povjerenju: „Sjetio se moj dragi pa vene, da mu nema ljubavi bez
mene!“
TVOJA ANĐA
(čitanja 1623) |
