|
Goran Milić: Živopisna Bosna i Hercegovina |
|
Ponedjeljak, 04 Svibanj 2009 |
Moj je dojam u BiH
bio da su sukobljeni, razjedinjeni narodi spremniji napraviti
prijateljski i poslovni korak nego njihovi političari i novinari.
Čitajući novine u BiH, sve je svađa i nepremostivo neprijateljstvo.
Razgovarajući s političarima ispada kako je sve prebrojavanje ovlasti,
priče o uskraćenim pravima (u ime svoga naroda), depresivni pogledi na
budućnost (jer ako nije po našemu, nije nikako) i svatko nepogrešivo
locira granice svoje županije (kantona) i svoga entiteta
Kad sam odlučio napraviti tri emisije o BiH, znao sam da vučem vraga za
rep. Tko može napraviti priču u slici i riječi, a da gledatelji ne
polude uz komentar: "A zašto nisi ovo? Je li moguće da nisi bio ovdje?
Kako si mogao o ovome reći ovo, a nisi o onome rekao ono?" Hrvati će
pitati za nesnimljeno Bugojno, Vitez, Blidinje, Kupres... Srbi za
Bijeljinu, Doboj, Laktaše... Bošnjaci za Srebrenicu, Foču, Višegrad,
Goražde...
Moj bi zaključak nakon toga bio logičan - BiH je veća
od Australije! Za svako selo, za svaku zabit koja simbolizira nešto
povijesno, trebalo bi snimiti bar 500 emisija kako bi se svi vidjeli. I
onda mi je palo na pamet završiti ciklus riječima zapisanima na stećku
iz 1209. godine: "Ljudi s malo znanja uvijek traže u prošlosti razloge
za ono što će im se dogoditi već sutra... Ako me ne razumiješ sada ti,
možda me razumije sina tvojega neki sin..."
Moj je dojam u BiH
bio da su sukobljeni, razjedinjeni narodi spremniji napraviti
prijateljski i poslovni korak nego njihovi političari i novinari.
Čitajući novine u BiH, sve je svađa i nepremostivo neprijateljstvo.
Razgovarajući s političarima ispada kako je sve prebrojavanje ovlasti,
priče o uskraćenim pravima (u ime svoga naroda), depresivni pogledi na
budućnost (jer ako nije po našemu, nije nikako) i svatko nepogrešivo
locira granice svoje županije (kantona) i svoga entiteta.
Kad
pitate gdje je granica između Bosne i Hercegovine, koja postoji bar 700
godina i nikada se nije mijenjala, nitko je (nepogrešivo) ne zna! Neki
će Livnjaci reći da su u Hercegovini (a nisu!), oni iz Konjica su
uvjereni kako su u Bosni (a nisu!) jer su potencijalne političke
koristi promijenile čak i stoljetne granice.
Ali svakoga dana
postaje sve jasnije kako sve manji krug povlaštenih živi od te glupe
priče. Broj je, istina, u početku bio povelik, a ni sada nije
malen. Sto šezdeset i dva ministra, 13 premijera, 6 000 novinara, 40
televizija, 100 radijskih postaja, 20 000 stranaca promatrača iz
vlastitih interesa priželjkuju "kompliciranu" zemlju. Kad više nije
komplicirana, nema ni posla.
Iz inata probao sam BiH predstaviti
kao običnu zemlju, gdje ljudi imaju normalne potrebe, posao, stan i
hranu, ljubav, glazbu i duh. Nevjerojatno je koliko ih se na taj
pristup odazvalo. Kao da su jedva čekali! I bit će nevjerojatno koliko
će onih kojima odgovara priča o "kompliciranoj, nerješivoj" zemlji
prosvjedovati protiv takva pristupa. Gledajmo, uživajmo i prebrojavajmo.(HRT)
 (čitanja 943) |