Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

          Iz godine u godinu mnogo tiše slave se obljetnice osnutka HVO-a. Ovu 15. iskoristili smo za razgovor s general bojnikom HV-a i HVO-a u mirovini Željkom Glasnovićem.

 
VL: Što bi se dogodilo s BiH da nije bilo HVO-a?
GLASNOVIĆ: Prvo kršenje teritorijalnog integriteta BiH bilo je u kolovozu 1992., ali ne u selu Ravnom, kako to ljudi misle, nego upadom pripadnika SAO Krajine u selo Uništa u grahovskoj općini, kad su Hrvate odveli u Knin i spalili kuće. To je bio dokaz da su strukture BiH bespomoćne da zaštite integritet i hrvatski i muslimanski puk BiH. Budući da BiH nije imala obučenu i spremnu vojsku da zaštiti svoje granice, prvi je formiran HVO, koji je štitio njezin integritet.

VL: Tko je krivac za taj kaos?
GLASNOVIĆ: U svibnju 1991. svo je oružje Teritorijalne obrane oduzeto. Alija Izetbegović je dopustio, i to je bilo gore nego u slučaju Slovenije, jer su Slovenci zadržali 45 do 50 posto svoga naoružanja i nisu ga predali JNA, da se potpuno razoruža TO BiH i da se oružje s područja na kojima je većinom bilo hrvatsko i muslimansko pučanstvo prebaci na teritorij s većinskim srpskim pučanstvom. Tako je, recimo, svo oružje iz Tomislavgrada završilo u Donjem Vakufu, Srbobranu. Do ožujka 1992. oko 500.000 komada podijeljeno je srpskim dragovoljcima u BiH. Po mome mišljenju, hrvatski narod u BiH trebao bi tužiti nasljednike Alije Izetbegovića da nije zaštitio njihove interese i imovinu, njihov manjinski integritet u toj državi, predavši oružje bez njihove suglasnosti. Da nije bilo hrvatskih snaga zadnju godinu rata 1994., od kada se ušlo u Kupres od Cincara do Južnog poteza, zadnja bitka bila je na koti 437, 20 kilometara južno od Banje Luke, 1995. Tu godinu dana ne bi postojala ni BiH jer sa potpisivanjem Daytonskog sporazuma u studenome 1995. godine hrvatske snage, kada je ukupno bilo 24.000 vojnika, od čega su gotovo polovica bili pripadnici HVO-a, držale su 51 posto teritorija sadašnje FBiH.

VL: Što je bila pokretačka snaga HVO-a?
GLASNOVIĆ: Bespomoćnost. Hrvatski narod naoružao se jer se morao braniti. U Hrvatskoj je viđen taj scenarij koji je davno napravljen. Na Palama je u ožujku 1992. napravljen plan da se rascijepa BiH i pridoda velikoj Srbiji. Borba za opstanak stvorila je HVO.

VL: Kakav je bio odnos agresorskih snaga i HVO-a?
GLASNOVIĆ: Ne samo teže naoružanje nego i s onim pješačkim počeli smo gotovo od nule. Nismo imali ništa, a zaboravljamo da su se strateški interesi Hrvatske branili u BiH. Ta strateška dubina. Da su Srbi napravili teži proboj Hrvatsku bi rasjekli na dva ili tri mjesta. Postoje tri strateška mjesta, jedno od njih svakako je Posavina. Ono strašno ljeto 1992. kada je gotovo 7000 ranjenika iz bosanske Posavine prebačeno u bolnice u Slavonskom Brodu. To znači da se Hrvatska država branila u Posavini, na Kupreškim vratima.

VL: Koji je prijelomni trenutak bio da HVO u vojnom smislu pobijedi?
GLASNOVIĆ: Potpisivanje Washingtonskog sporazuma, konsolidacija i formiranje četiriju gardijskih brigada unutar samoga HVO-a i njihova profesionalizacija. Tu su svakako zadnje operacije s hrvatskim snagama. Ljudi misle da je "Oluja" trajala samo dva tjedna i da su hrvatske snage izašle na svoje granice, ali priprema za to sve trajala je gotovo
godinu dana. Zaboravljamo da je "Oluja" završila sredinom kolovoza 1995., ali rat je trajao još puna dva mjeseca.

VL: Ono za što su se snage HVO-a izborile u ratu lako se gubilo za pregovaračkim stolovima.
GLASNOVIĆ: To je problem. Vojska je svoje odradila, a povijest će pisati što se dogodilo nakon Daytonskog sporazuma. Sadašnja je BiH jedan Frankenštajn. Ona je skrpana i to je međunarodni protektorat. Bez trećeg entiteta za Hrvate je neodrživo takvo stanje. Mora se ići na veću decentralizaciju BiH, gdje Hrvati sami mogu odlučivati o svojoj sudbini. Činjenica je da nije bilo HVO-a ne bi bilo današnje FBiH. Hrvati su također ekonomski pokretač, 33 posto poreza dolazi samo iz Aluminija. Hrvatski narod u BiH vezan je, rekao bih, jednim mrtvacem.

VL: Jesu li branitelji zaboravljeni?
GLASNOVIĆ: Svaki dan sam u kontaktu s braniteljima. Ljudi u Republici Hrvatskoj uvjeravaju me da će svi ranjeni i obitelji poginulih imati riješen status.

VL: Afera šverca oružjem?
GLASNOVIĆ: Problem je u Hrvatskoj da su mediji zagađeni dezinformacijama, a još više u BiH. Zašto? Hrvatskom narodu nisu dostupne prave informacije, zato jer mi nikad nismo napravili znanstvenu lustraciju ni personalnu. To znači da KOS, Udba i jugonostalgičari još pišu povijest o Hrvatskoj. Kompletne slike nema. Ima samo negativnosti i kriminalizacije Domovinskog rata, ali je hrvatski narod u BiH u postotku, po pitanju gubitaka, više platio nego ijedan narod u 20. stoljeću. Na narod koji je ukupno brojao manje od 700.000 ljudi imamo više od 20.000 ranjenih i poginulih. Englezi su u II. svjetskom ratu imali 0,3 posto gubitaka, u BiH sigurno, s prognanima, iznose gotovo 50 posto jednog naroda. To se ne smije zaboraviti, jer da nije bilo rata u BiH upitno je kakva bi današnja Hrvatska izgledala.

VL: Znamo li mi u pravom smislu prezentirati značenje HVO-a, jer naše mlade generacije ne uče o briljantnim akcijama i ne spominju ljude koji su svojim tijelima branili svoj narod?
GLASNOVIĆ: Kad smo ušli u rat nismo imali povjesničara, za razliku od svih drugih vojski svijeta. Sada imamo jednu slagalicu koju moramo naknadno složiti. Kako ćemo pisati ovu povijest kad nismo napisali onu od 1941. do 1990.

VL: Koje biste akcije izdvojili kao najvažnije?
GLASNOVIĆ: Ne bi niti jednu izdvajao. Svaka bitka imala je jednak značaj, jer radilo se o bitki za opstanak hrvatskog naroda. Srednja Bosna, koja je imala 2800 poginulih i tri puta
toliko ranjenih. Tamo je odnos snaga bio osam prema jedan u korist muslimana. Posavina je imala više poginulih, a govorimo o Vukovaru. Uz dužno poštovanje
prema žrtvama, tko se sjeća Posavine; 400 poginulih prema brigadi, to nema nitko. Znate da se naša povijest sada piše u Haagu. Obrana povijesne istine pala je na ramena Praljku, Petkoviću i ostalima, jer država nije dovoljno brzo i efikasno reagirala.

Autor Vesna LETO PRLIĆ

Komentari (0)