Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Ako niste kod kuće, pišite majci često, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala, i recite joj koliko je volite. Majčina ljubav je nova svaki dan. Bog blagoslovio naše vjerne i dobre majke

        Pišem ti, draga moja Mare, uoči Majčinog dana, koji se i kod nas počeo slaviti. Doduše, ne kao kod vas, ali važno je da većina zna kako taj dan pada u drugu nedjelju svibnja, za mnoge najljepšeg mjeseca u godini, Gospinog mjeseca. Zato i jest logično da je u tom mjesecu jedan dan posvećen i svim zemaljskim majkama. Svibanj je mjesec rađanja, ponovnog buđenja života, mjesec cvjetanja, listanja, mjesec radosti, ljubavi, svega lijepoga. Ima li djetetu itko ljepši, itko draži od majke. Kad kažeš majka-puna su usta, a izgovarajući tu riječ usne se razvlače u široki osmjeh! Pokušaj reći majka, a onda neku drugu riječ (možda otac?) i vidjet ćeš razliku, pa mi nećeš pomisliti kako mi svakakve gluposti padaju na pamet. Nisu to gluposti, znaš ti dobro, jer si i sama majka, kao i ja, a obje smo imale majke. Sada im samo možemo  plaćati mise za pokoj duši, a priznaj da i tebe nekada zapeče savjest kako majci, dok je bila živa, nisi baš iskazivala veliku ljubav. Jesi je osjećala, kao i ja prema svojoj, ali nekako nismo znale tu ljubav dovoljno često i na primjeren način pokazivati. A nekako smo brzo postale i same majke i meni se čini da smo tada počele mnogo više cijeniti vlastite roditeljice. Nažalost, ni ti ni ja nismo mogle, kao majke, dugo uživati u majčinoj ljubavi. Mi mlade postale majke, a naše majke mlade umrle. A da smo znale, ili što naš narod kaže: „Da mi je ova pamet, a ono vrijeme!“, ali…

Ja znam da ti godinama meni pišeš o Danu majki i kako je to kod vas veliki praznik, a pronašla sam i tvoje pismo gdje si mi prenijela riječi utemeljiteljice Dana majki, onako kako je ona zagovarala svrhu i način obilježavanja tog praznika. Izvjesna je to Ana Jurvis o kojoj kod nas malo tko zna bilo što.

„… Probuditi uspavanu ljubav i zahvalnost prema ženama koje su nas rodile. Biti kod kuće jer smo uglavnom odsutni. Dokinuti otuđivanje obitelji. Učiniti nas boljom djecom približavajući nas srcima naših dobrih majki. Razvedriti živote naših majki. Dati majkama do znanja da ih cijenimo, iako to baš ne pokazujemo često.
Majčin dan je tu da nas podsjeti na našu dužnost prije nego bude prekasno. Nakana ovoga dana jest da aktivnije razmišljamo o našim dragim majkama. Da riječima, darovima, djelima, osjećajima, i na sve druge moguće načine udovoljimo majci i usrećujemo je svakog dana, trajno imajući na umu Majčin dan. Ako niste kod kuće, pišite majci često, recite joj nekoliko lijepih riječi, pohvala, i recite joj koliko je volite. Majčina ljubav je nova svaki dan. Bog blagoslovio naše vjerne i dobre majke“ pisala je, početkom prošloga stoljeća, gospođa Ana, koja, ironijom sudbine, nikada nije postala majka, a nakon što je ostvarena ideja Majčinog dana, Ana je najveći dio života posvetila borbi protiv komercijalizacije ovoga blagdana. Nije baš uspjela, jer su moćni trgovci bili jači i bolje organizirani. Nažalost! Danas, u ovo brzo i burno atomsko doba, u nemilosrdnoj borbi jednih, malobrojnijih, za profit, a drugih i mnogo brojnijih za preživjeti, sve očitijom postaje činjenica da je još samo preživjelo majčino milosrđe.Živimo, draga moja Mare, u svijetu otuđenosti, na što se i sama često žališ, a ipak nemaš vremena za sjesti na miru s djecom, prijateljima, predahnuti, razgovarati natenane, smijati se, pjevati. I s njima, uostalom kao i sa mnom(ili kao ja s tobom, svejedno) komuniciraš e-mailom, SMS, facebookom, sve rjeđe telefonom jer i takav razgovor troši vrijeme?

    Sada ću ti, svečano, otkriti: prijavila sam se na facebook, na što si me dugo nagovarala, a ja se opirala, kao, nije to za mene, za moje godine. Onda su me počeli nagovarati sinovi, pa mlađe kolegice, a Mila je bila baš uporna i eto-popustila sam. I otkrila novi svijet! Je, prevalila sam pola stoljeća ( i to prije nekoliko godina,redovito me podsjećaju moje nevjeste!?) a ja još uvijek usvajam nove tehnologije, oduševljavam se njima i, što baš i nije pohvalno, odmah postanem ovisna. Odnedavno stalno visim na facebooku, stječem nove prijatelje, pronalazim stare, izmjenjujem poruke, slike, videa, ali, nemoj, molim te i ti sada navaliti! Ljepše je da se nas dvije ovako, e-mailom, dopisujemo, jer na facebooku se ne pristoji pisati duga pisma.

       Znam ja da su navedene komunikacije razlogom otuđenja ljudi, utrke s vremenom i Životom, da je najzdravije sjesti i popričati s dragim ljudima, to stalno ponavljam i drugima preporučam, ali nitko me poslušati, pa onda i ja sama sebi otkažem poslušnost i zalegnem na Internet. Dok oči ne zabole! Za razliku od tebe i mnogih drugih u metropolama, ja oči, ali i tijelo odem odmoriti u šumu, u planinu, pokraj rijeke, mogu začas pronaći mirni kutak u prirodi i popričati sama sa sobom ( ko s pametnom osobom!), a mogu i plakati i zagangati da me nitko ne čuje. Kako s facebooka na gangu? Ti to možeš zamisliti, ali sam sigurna da mnogi moji prijatelji ne mogu, pa im i ne objašnjavam, samo ih žalim. Zato tebi, draga, jedna naška:“Gango moja, gangala te ne bi', da se nisam rodila u tebi!“. Sori ili sruši i ti jednu, ma gdje se nalazila!

TVOJA ANĐA