Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Znaš li da će ti vaši mudraci, mislim preko bare, doći ovdje i urediti nam zemljicu da bi i ona sličila na državu. Neka dođu kad kod nas nema pametnih ljudi?!

Draga Mare, ne znam kako je s tobom, ali ja imam osjećaj da mi se u proljeće nekako proširi srce, ljubav nagomila i da to nekako moram dovesti u normalno stanje, što znači samo jedno-darivati ljubav svima i na svakom koraku. Ali kako kada mnogi nemaju vremena zastati, ljubav primiti i dalje je širiti. Sve je uhvatila nekakva trka, jurnjava za nekim ili nečim(materijalnim, dakako!) i zato najviše volim vrijeme provoditi s djecom. E, ali i tu ima problema, djeci je dosadno sa mnom, ne mogu skakati kao oni, ne zanimaju ih moje priče, a odgovore na sva njihova pitanja baš i ne znam. I što mi preostaje: pobjeći od svih u šumu, u polje, u planine. U naš Vran, u modre šume Modruše, gdje me nitko ne vidi, ne čuje, gdje se lako sakrijem i sama od sebe, pa se tražim i , vjeruj mi, još uvijek se pronađem.

          Jučer sam tako, a sve hodajući po Vranu, stigla i u inozemstvo, u Hajdučku republiku Mijata Tomića. Jednom sam ti, čini mi se, pisala o toj najmanjoj i najmlađoj Republici u Europi, a po naseljenosti i u svijetu. Uskoro će slaviti dan državnosti, od ideje o njezinom utemeljenju i svečanom otvaranju predsjedničkih dvora prošlo je deset godina, pa se predsjednik V.V.( ili duplo W) priprema to naveliko proslaviti. Nije šala biti predsjednik ove neobične države u kojoj je predsjednik jedini stalni stanovnik, a država ima sva obilježja državnosti: teritorij, zastavu, himnu, grb, putovnicu, novac, nema vojsku, jer nema neprijatelja, ima 80 ministara neobičnih ministarstava, pa ću ti spomenuti samo neka: za neženje, umjetne plavuše, provokacije, alkoholiziranje i lake žene, zaštitu od zlostavljanja žena, zabavu i razonodu, osmijeh, nježniji spol, za propale prijevoznike, ministarstvo propuha i bure, za bračne nevjere, za…

Ovih je dana predsjednik W uputio Proglas dobrodošlice svima  koji od nečega ili nekoga bježe, primjerice: od supruge ili ljubavnice ( supruga ili ljubavnika, nema diskriminacije ni po kojoj osnovi) ili od punice i policije, koji bježe od carinika i poreznika, tužitelja i sudova i mnogih drugih napasti, pa i oni koji bježe od samih sebe, u Hajdučkoj Republici Mijata Tomića naći će sigurno i toplo utočište. Ovdje nema izručivanja svojih državljana, a državljani su svi koji nogom stupe na teritorij Republike i zatraže putovnicu i izjave da ih netko progoni. U ovoj Republici nema ni pritvora, ni zatvora, sve je otvoreno i svi su slobodni! Nemoj se smijati, ali i ja sam dobila državljanstvo jer , kao što ti napisah, dogodi mi se da bježim od sebe! Teško je to objasniti, ali je još teže odoljeti pozivu predsjednika W. Zato sam se prepustila uživanju u Hajdučkoj republici, gdje miriše svaki kamen, gdje je rječit svaki stećak ( a ovdje ih je na stotine), gdje svaka jela i bor šume  poviješću, gdje je vuk čuvar ognjišta, medvjed stari svat, a srna plaha mladenka. Odnese mene , Mare, na poeziju, a kako bih drukčije kad sam se vratila doma tek jutros, opijena ljepotom koju je Bog podario ljudima, a malo njih ima vremena zastati, uživati i Bogu zahvaliti.

Neću ti više o Hajdučkoj Republici dok se ne vratim s dvodnevne proslave, na kojoj se očekuju svi predsjednici susjednih država, da dođu, vide i da se dive.

          Hoću ti malo i o politici, jer će ti vaši mudraci, mislim preko bare, doći ovdje i urediti nam zemljicu da bi i ona sličila na državu. Neka dođu kad kod nas nema pametnih ljudi? Ali prije bih, da imam neku moć, natjerala sve naše političare, koji sto godina primaju velike plaće, potpisati da su nepismeni, glupi i lijeni, te da se odriču svih primanja, jer nisu u stanju uraditi svoj posao. Ako će drugi raditi ono za što smo mi njih birali i plaćali, onda ti drugi neka dobiju njihove plaće, a ove naše sve-u šumu, gdje ih je Bog davno uputio. Ne u ovu moju modru ljepoticu Modrušu, nego u neku divlju gdje će sa sjekirama obarati stara stabla. I da to ovi preko bare ugrade u novi, a naš ustav. Samo da te podsjetim na moje pismo od prije tri godine gdje sam tvrdila da su ovi naši nesposobni donijeti i odluku u svojoj obitelji, kamo li ustav neke zemlje. Bilo im na zdravlje, ovim Amerikancima koji će nam krojiti zakone, a da ne znaju ni koja nam je rijeka toliko kriva da je nitko ne želi ispravljati. Pa kad su čuli našu gangu:“Drina voda ne valja za pića, jer je mnogo odnijela mladića“, nikakav prijevod ih nije zadovoljio jer kako će oni povezati ono što smo mi stoljećima kidali?!

Reknem i poreknem da neću o politici, ali što ću kada mi je unuka otputovala, a moj Tajnik opet na putu, dalekom. Javlja mi se redovito, čak i češće nego mu mogu odgovoriti, pa dok mi tepa telefonom, a znaš da ne bira riječi i prisilim se slušati gluposti, a onda mu samo zapjevam:“Moj dragane kad si u tuđini, steže li te srce domovini“! On se odmah rasplače, kao i ti, jer volite domovinu samo iz daleka, što je mnogo lakše nego gledati što naši političari i vaši (tuđi) mudraci rade od nje. Ljuti se ti koliko ti drago, baš kao i onaj moj Tajnik, ali ja sve govorim po duši, kako je-tako je. I zato, draga Mare, volim biti sama u šumi, barem dva dana u tjednu. Ne mogu ti opisati taj užitak i zato doleti k nama, bit će ti kao i meni!

TVOJA ANĐA

Komentari (0)