BUKOVICA:
Vrijedni darovi za 40-ti rođendan škole i 50-tu obljetnicu od smrti znamenitog
franjevca Mije Čuića, čije ime nosi ova škola
Već
je bilo pripeklo svibanjsko sunce kada smo krenuli u Bukovicu, selo u
duvanjskoj općini, 15-tak KM udaljeno od grada, smješteno s obje strane
magistralnog puta Tomislavgrad-Posušje. Kuće se gotovo ne vide od zelenila, a
podvornice i livade rodne, cvjetne i mirisne.
Iako je Osnovna škola fra Mije Čuića,
a koja je cilj naše posjete ovom živopisnom naselju, samo dvjestotinjak metara
od prometnice, gotovo se na vidi od borova. Zato se čuje učenička graja i zvuk
pila, lopata, krampova. Kroz borovinu vidimo učenike, ali i njihove nastavnike
kako vrijedno rade oko tek postavljenog spomenika znamenitom duvanjskom
franjevcu Miji Čuiću, čije ime nosi središnja osnovna škola u Bukovici, škola
koja upravo proslavlja četrdeseti rođendan, a s osam svojih područnih škola u:
Roškom Polju, Brišniku, Mesihovini, Mrkodolu, Seonici, Vojkovićima, Kovačima i
Crvenicama, ima 570 učenika.
  
- Osim
što slavimo 40 godina od utemeljenja škole, ove godine obilježavamo i 50 godina
od smrti našega fra Mije Čuića, pa već godinu dana sve naše aktivnosti su
podređeni tim jubilejima. Ovoga tjedna je kruna, odnosno završnica jubileja i
spomena-kaže nam Ivica Skočibušić, jedan od prvih učenika ove škole, a
dugogodišnji nastavnik u istoj školi, ali i glavni urednik tek objavljene monografije
„Osnovna škola fra Mijo Čuić-Bukovica“, koju su napisali, oslikali, uredili i
priredili , uglavnom, učenici ove škole.
     
Među
onima što uređuju park oko spomenika fra Miji vidimo i fra Jozu Radoša-Đoku,
bukovičkog župnika koji čisti zemlju s betona. Primjećujemo kako njega svugdje
može doteći?
-Jutros
sam došao ovdje prije šest sati u želji da do petka, kada se planira otkrivanje
spomenika sve bude uređeno, jer smo u zadnji čas odredili mjesto za spomenik,
pa posla ima dosta. Malo pomažem učenicima i nastavnicima, a najviše iz
poštovanja prema mom malom-velikom bratu fra Miji-kaže fra Đoka.
Ulazimo
u školu u čijem je predvorju veliki pano s fra Mijinom slikom i životopisom,
veliki je odmor pa od učenika teško prolazimo do nove školske sportske dvorane,
čiju je izgradnju najvećim dijelom financirala Vlada RH. Dvorana još nije
službeno otvorena, treba završiti neke sitne poslove, što upravo rade majstori.
Dvorana se uređuje kako bi se sutra (petak), kada će biti svečano otkrivanje spomenika i predstavljanje
monografije, ovdje izvela i drama u četiri čina znakovita naslova „Naš Miško“,
koju je napisala i s učenicima pripremila nastavnica Iva Bagarić.
Pri povratku iz Bukovice, svratili smo
i u Područnu osnovnu školu u Brišniku. Bilo je vrijeme nastave koji svojim
dolaskom nismo željeli remetiti. Snimili smo samo skupinu učenika koji su skupljali papir oko
škole, a snimili smo i spomen ploču na ulazu u školu, postavljenu u znak
sjećanje na utemeljenje Prve postrojbe HVO, Brigade kralja Tomislava, u ovoj
školi, u travnju, 1992.godine.
 
Monografija:
Što se pamti iščezne, što se zapiše,
ostaje
Iz
tiska je tek izišla Monografija „Osnovna škola fra Mijo Čuić-Bukovica“ u kojoj
je na 360 stranica zabilježeno slikom, riječju i grafikonima, povijest škole u
Bukovici, iz godine u godinu. Ali ne samo to! U ovoj iznimno vrijednoj i za
monografiju na vrlo zanimljiv način pisanoj knjizi, povijest je školstva u
duvanjskom kraju, ali i šire. Nekoliko je vrijednih, prvi put objavljenih
povijesnih dokumenata-pisama s početka prošloga stoljeća. Iz mnoštva
zanimljivih i vrijednih sjećanja, bilješki, svjedočanstva, mene se posebice
dojmilo pismo iz 1929. godine, koje sestra učiteljice Irene Latal iz Ljubije
piše fra Miji Čuiću moleći ga da njezinoj sestri, koja dolazi učiteljevati u
Brišnik, pomogne oko smještaja. Toliko topline, sestrinske brige i ljubavi, a
istodobno poštovanja prema fra Miji, izaziva divljenje. Riječi i izrazi
upotrijebljeni u tom pismu, a pozivajući se na vrijeme pisanja, pravi su biseri.
Uz mnoštvo statističkih podataka, od broja i
slika učenika, učitelja, škola, postignutih uspjeha, a koje su gotovo dvije
godine skupljali nastavnici i učenici po prašnjavim arhivima, zanimljiva su
sjećanja bivših učenika ove škole, od kojih su neki poznati umjetnosti,
liječnici, poslovni ljudi, političari…
Teško
je izdvojiti neko posebno zapisano sjećanje na školske dane bivših učenika, jer
su sva prožeta snažnim emocijama, a što su autori tih sjećanja dalje od
djetinjstva i od Bukovice, emocije se pojačavaju, gotovo da ih čitatelji mogu
proživjeti, da mu mogu izmamiti suzu, sjetnu.
Možda
baš stoga što je pisana i uređene na način neobičan za monografiju, čita se kao
zanimljivo štivo, vješto povezujući prošlost sa sadašnjošću, navješćujući budućnost(bolju?!).
Ovu
vrijednu knjigu sutra (petak) će predstaviti bivši učenici ove škole:
književnici Stjepan Čuić i Petar Miloš, dr.fra Rober Jolić i dr. Ivica Musić,
koji su i recenzenti knjige, te diplomat B i H Jakov Skočibušić, također bivši
učenik ove škole. Posebnost ove Monografije jest i u tomu što su je napisali,
uredili i priredili bivši i sadašnji učenici i djelatnici središnje škole u
Bukovici i područnih škola u osam sela.
Tekst
i slike: Ljuba Đikić
VAŽNA
NAPOMENA: U petak uvečer, na predstavljanju Monografije, bit će upriličena i
njezina prodaju po promidžbenoj cijeni od 40 KM, dok će nakon toga biti u prodaju po
cijeni od 50 KM.
(čitanja 1706) |
