Uz
prepoznavanje, poljupce, suze, prisjećanje, ali i razgledanje skromnog arhiva
škole, uzvanici su čekali kazališnu predstavu-dramu „Naš Miško“.
Dramu
su gledatelji odgledali bez daha, a kada se zastor počeo spuštati uslijedio je
dugotrajan pljesak izvođačima
Duvanjsko
selo Bukovica, smještena uz magistralni put Tomislavgrad-Posušje prošle subote
bilo je mjesto okupljanja bivših i sadašnjih prosvjetnih djelatnika, bivših i
sadašnjih učenika Središnje osnovne škole fra Mije Čuića, ali i mjesto gdje su
se okupili bivši i sadašnji svećenici Bukovičke župe, te općinski čelnici. A
sve njih, uz nastavnike domaćine, domaćinski su dočekali i brojni žitelji ovoga
sela. Izvan velikih svetkovina u krilu župne crkve, ne pamti se da je Bukovica
okupila ovoliki broj uzvanika kojima je pripremila bogat i kvalitetan program,
a u povodu 40 godina od izgradnje
središnje škole i 50-te obljetnice od smrti znamenitog duvanjskog
franjevca, rođenog u Bukovici, fra Mije Čuića, čije ime škola i nosi.
U popodnevnim satima u župnoj crkvi
u Bukovici služena je misa zahvalnica za sve pokojne prosvjetne djelatnike koji
su radili na ovom području, a nakon mise, u prekrasnom spomen parku u krugu
škole, među borovima, spomenik-kip fra Mije Čuića-Miška, rad kipara Petra
Kolarića, otkrio je i blagoslovio bukovički župnik fra Jozo Radoš-Đoka, uz
prigodne riječi i zanimljivosti iz fra Mijine bogate biografije.
U
svom životu, dugom 77 godina, a kratkom za sve što je želio uraditi za svoj
narod, fra Mijo je zaista uradio mnogo. Uz to što je bio neumorni duhovni
pastir i propovjednik Evanđelja, bio je i duvanjski nadžupnik, duhovni vođa
Hrvata ovoga kraja, prosvjetitelj i kulturni djelatnik, veliki vizionar, ali i
praktičar-graditelj je duvanjske spomen bazilike, podignute 1925.godine,
na 1000-tu obljetnicu krunidbe kralja
Tomislava na Duvanjskom polju. Sagradio je i samostan, a pod kraj života progonjen
je od komunističke vlasti i nevino osuđen robijati u Zenici, gdje je i umro. 
Uzvanici,
od kojih su neki doputovali iz drugih mjesta i država, blagujući oko velikog
stola, bili su ganuti do suza. Bili su tu živući doajeni duvanjskog školstva,
učitelji djedova i baka današnjih duvanjskih učenika: Milan Petrović, Ante
Lerota, Jure Markotić, Pere Jurič, Sadeta, Nezir…Oni su u teškim vremenima
odgojili i opismenili generacije duvanjske djece, a vrlo rijetko im je netko
javno zahvalio ili ih pozvao na proslave obljetnica. Učinili su to, s mnogo
ljubavi i plemenitosti, današnji djelatnicu bukovičke škole, koji su pripremili
proslavu za pamćenje.
Uz
prepoznavanje, poljupce, suze, prisjećanje, ali i razgledanje skromnog arhiva
škole, uzvanici su čekali kazališnu predstavu-dramu „Naš Miško“.
Dramu
su gledatelji odgledali bez daha, a kada se zastor počeo spuštati uslijedio je
dugotrajan pljesak izvođačima.
U istoj dvorani, pred publikom koja je
ostala na svojim mjestima, odmah je počelo i predstavljanje monografije :
Osnovna škola fra Mije Čuića-Bukovica. O iznimnoj vrijednosti ove zanimljive
knjige govorili su recenzenti dr.fra Robert Jolić i dr. Ivica Musić, poznati
hrvatski književnik rodom iz Bukovice Stjepan Čuić, bh diplomat Jakov Skočibušić
i glavni urednik monografije koji je uradio i zanimljivu naslovnicu, nastavnik
u Bukovici Ivica Skočibušić.
U
poplavi monografija u posljednje vrijeme, ova se razlikuje-odlikuje svojom
neobičnom koncepcijom: uz nezaobilazne statističke podatke, povijesni prikaz
razvoja duvnjskog školstva, tu su i sjećanja bivših učenika i djelatnika,
literarni i likovni radovi, te brojne fotografije, a sve su to uradili i
uredili bivši učenici ove škole, neki od njih i poznata imena iz svijeta
umjetnosti, sporta, medicine…
Program
u dvorani na najljepši način završila je Muška klapa“Delminium“ s „Vilo moja“.
 
Ovaj
neobičan, a ugodan dan, uz svaku pohvalu organizatorima, produljen je i na
cijelu noć u restoranu“Lovre“, uz razgovor uz čašicu, slastan zalogaj, glazbu i
ples, ili samo držanje za ruke i tapšanje po ramenima.
Na
kraju, treba pohvaliti i mladu i simpatičnu nastavnicu Danijelu Ančić, uspješnu
voditeljicu svih ovih priredbi.
“Naš Miško“, odlična izvedba drame
u četiri čina
Po
pričama fra Mijinih suvremenika, živih svjedoka i supatnika, te povijesnih
dokumenata i zapisa iz Spomenice Fra Mijo Čuić-život i djelo, koja je
objavljena prije deset godine, a napisao ju je nedavno preminuli fra Ivo
Bagarić, mlada profesorica Bukovičke škole Iva Bagarić napisala je scenarij i
uprizorila dramu u četiri čina „Naš Miško“, koja je premijerno izvedena u novoj
dvorani škole slavljenice.
U
prepunoj dvorani, pred više od tisuću gledatelja, gostiju i mještana, na
pozornici je pedesetak učenika-glumaca oživjelo vrijeme, ljude i običaje, pod
kraj devetnaestoga stoljeća u Bukovici-u duvanjskom kraju, vrijeme rođenja fra
Mije:veliko siromaštvo, djevojke na sijelu, ganga, rađanje i odgajanje djece, teško
djetinjstvo budućeg franjevca, njegovo školovanje, mukotrpan rad, milosrđe
spram siromašnih, pomaganje siromašnim i u teškim poljskim radovima. Drama
dostiže svoj vrhunac i rasplet u zadnjem, četvrtom činu: fra Miji pred sucem,
na jednoj strani lažni svjedoci, na drugoj njegova obrana, čije svjedočenje
sudac ne uzima u obzir i osuđuje fra Miju na 11 godina zatvora za suradnju s
narodnim neprijateljima. Stražari odvode fra Miju, ali tuku i odvode i žene
koje uzvikuju:“Živio fra Mijo“!
Profesorica
Bagarić , uz suradnike Darka Meštrovića, fra Đoku i druge, ali i darovite male
glumce, posebice osmaša Stipana Marinčića koji je utjelovio fra Mijin lik,
uistinu uspjela pripremiti i prikazati svu dramatičnost života jednog
kršćanskog patnika, dio duvanjske povijesti i vrijeme u kojemu je djelovao. Vjerovati
je samo da će ova drama biti izvođena više puta i na više mjesta, jer to
zavrjeđuje.
Tekst i slike: Ljuba Đikić
(čitanja 2134) |
