|
− Znam gdje su zakopane poluge i spreman sam pred medijima i
policijom pokazati to mjesto, mogu pogriješiti eventualno u deset
metara − kazuje nam Ilija Mamić, Duvnjak kojemu je tajnu o blagu NDH usmenom predajom “za budućnost” ostavio Frano Zagorac, jedan od poglavnikovih pratitelja pri povlačenju.
Kad je poglavnik Ante Pavelić u svibnju 1945. godine s
ostacima svoje vojske bijegom preko Slovenije tražio spas od partizana
u Austriji, navodno je sa sobom ponio i desetak limenih kovčega u
kojima su se nalazile zlatne poluge. Priča o zakopanom blagu titra
maštu mnogima, premda su od tada prohujale 64 duge godine...
− Znam gdje su zakopane poluge i spreman sam pred medijima i
policijom pokazati to mjesto, mogu pogriješiti eventualno u deset
metara − kazuje nam Ilija Mamić, Duvnjak kojemu je tajnu o blagu NDH usmenom predajom “za budućnost” ostavio Frano Zagorac, jedan od poglavnikovih pratitelja pri povlačenju.
Ilija Mamić: Samo ja znam tajnu blaga NDH
− Frane, zvani Franc − kazuje
nam Mamić − nakon rata je novi dom stvorio u Australiji. Uz njega su u
tajnu o zlatnim polugama bila upućena još dvojica, no oni su nakon
dolaska u Argentinu podlegli bolesti i svoju su tajnu odnijeli u grob.
Krajem sedamdesetih Mamić je posjetio rodbinu u Melbourneu i oni su ga
upoznali sa Zagorcem.
Nakon nekoliko susreta, stariji se gospodin povjerio tada vrlo mladom
Iliji. Kazao mu je gdje sve leži blago. Uputio ga je da se u Švicarskoj
u bankama raspita gdje je moguće položiti te silne zlatne poluge. Ilija
je u početku, priznaje i sam, držao da stariji gospodin i nije baš “sav
svoj”, ali tada se uvjerio u suprotno.
− Policija me je privela u studenom 1979. ili 1980., ni sam više nisam
siguran. Odveli su me u Petrinjsku, znali su točno gdje sam bio i s kim
sam razgovarao, najvjerojatnije su me pratili. Odveo sam ih, u
lisičinama, u Palmotićevu ulicu, u jednu staru zgradu koju mi je opisao
Zagorac, i pokazao im mjesto u tavanskom zidu gdje su zakopane poluge −
kazuje nam Mamić, prisjećajući se kako su ondašnji milicionari
maljevima razbijali zid. Kad su se poluge pokazale na dnevnom svjetlu,
njega su jednostavno, bez riječi, odveli, skinuli mu lisičine i pustili
ga na slobodu.
− Ostatak blaga NDH nalazi se u Sloveniji − kazuje Mamić,
prisjećajući se posljednje rečenice koju mu je u Australiji uputio
stari Zagorac: “Nemoj misliti da ti lažem!”
Pretežak teret
Kako ga je život nosio, tako je o blagu prestao razmišljati. Nije
materijalist, kaže, običan je obiteljski čovjek, otac četvero djece.
Teret koji mu je, bez njegove volje, stavljen na dušu sve teže nosi.
Obratio se medijima jer mu nakon Domovinskog rata doslovno ne cvjetaju
ruže.
 |
| R |
Bio je vozač u sanitetu, pri tomislavgradskoj ratnoj bolnici. Teško je
nastradao 1992. kad je, vozeći ranjenika s prve crte bojišnice, naletio
vozilom na granatu. Kad je krenuo tražiti mirovinu i obeštećenje,
nastali su problemi.
− Progovorio sam za jedne novine o malverzacijama u 66. pukovniji,
takozvanim Rojsovim inženjercima, ali u pogrešno vrijeme − govori
Ilija, nabrajajući telefonske prijetnje i njemu i obitelji, i sve
pokušaje da ga se silom spriječi u nakani da govori. Jednom su ga u
Posušju pretukle njemu nepoznate osobe, dva puta u Širokom Brijegu, a
najgore je prošao u Čakovcu. Ne boji se, kaže, vrijeme je da se istina
dozna.
“Upozoravali” su ga da će mu tijelo biti “ugrađeno” u autocestu, jedan
eminentni liječnik iz Ministarstva obrane rekao mu je kako ga je “Rojs
trebao ubiti, kada pljuca po firmi koja ga hrani”, obraćao se bosanskoj
i hrvatskoj policiji, javio se i visokom povjereniku i naišao na
Antikorupcijski tim, pod vodstvom Kanađanina Dana Wilsona.
− To je jedini čovjek koji me je zaista saslušao. Rekao sam mu sve što
znam, uputio ga gdje može pronaći skrivenu tešku mašineriju iz 66.
pukovnije, a o svemu ovom pisao sam i predsjedniku Mesiću, premijeru
Sanaderu... − kaže Mamić.
Teško mu je, kaže, kada po Hercegovini susreće ljude koji su proglašeni
invalidima Domovinskog rata, a bojišnice nisu vidjeli, dok su s druge
strane trojica njegovih kolega poginula kao pripadnici 2. bojne 66.
pukovnije, a djeca im, njih osmero, nisu dobila ni kune mirovine...
|
Bogatstvo u dvama vagonima
“Metalne
kutije, svijetlosive boje, izrađene najvjerojatnije od aluminija, bile
su duge i visoke 80-ak centimetara, a široke 20-ak. U dva su vagona
bile poredane preko cijelog poda, u tri reda”, tako zlatne rezerve NDH
opisuju ondašnji svjedoci. Neki tvrde kako je riječ o pola tone zlatnih
poluga, drugi, pak, kako je veći dio toga pohranjen u trezore
austrijskih i švicarskih banaka, no svi se slažu u jednom – tajna je
zakopana, pa makar jednim dijelom...
|
|
Dragulji generala Zagorca
Ilija Mamić je, navodno, razgovarao i sa zamjenikom državnog odvjetnika Lazom Pajićem, koji ga je izravno upitao zna li što o tajnim računima generala Zagorca.
−
Ne znam, ali posve sam siguran kako su dragulji koji se spominju uz
njegovo ime podrijetlom još iz NDH − kazao je Mamić. Na to se, kazuje
nam Duvnjak, Pajić nije iznenadio, samo je rekao kako o toj temi ne
voli razgovarati.
|
Vlak naletio na minu
Domaći
i svjetski mediji povremeno aktualiziraju sudbinu deviznih rezervi
Nezavisne Države Hrvatske. Tako je, ne baš tako davno, bivši poručnik
zagrebačkoga gradskog redarstva Augustin Gavran za
jedan naš dnevni list izjavio kako se najveći dio NDH-ovskog blaga
nalazi zakopan u Sloveniji. Gavran tvrdi da je vlak s naoružanjem i
blagom naletio na partizansku minu u Sloveniji, na pruzi za Zidani
Most, neposredno prije Celja. Tada su se vojnici iskrcali i zakopali
sanduke u mjestašcu Prožinska Vas, koje nazivaju još i Opoka.(SD)
 (čitanja 2312) |