Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Misliti o tomu da je mnogim našim političarima mnogo važnija imovina nego domovina, da su im puna usta domovine, dok se ne dokopaju njezine imovine. Nepošteno, nego kako! Dok u džepove strpaju imovinu, lako nađu drugu domovinu. A svatko će ih rado udomiti kada imaju čime platiti

Piše Ljuba Đikić

Draga Mare, iako sam bila rekla da ti sada neću dulje vrijeme pisati, jer si bila ovdje i sve si mogla vidjeti svojim očima i čuti svojim ušima, ponešto si i opipala svojim rukama (dobro, neću o tomu nikome ni pričati ni pisati?), ipak ne mogu izdržati, jer…

Čim si ti sjela u zrakoplov, počele su se kod nas događati čudne pojave. Neću ti sada razglabati o tomu koliko sam straha podnijela dok se nisi javila, jer su javljali o avionskim nesrećama, ali, hvala Bogu, ti si sretno stigla svojoj obitelji i svomu domu, tamo preko bare. Jesi li već stigla promisliti o riječima strine Janje kad ti ono reče, a na tvoje suze kada si odlazila iz zavičaja, iz domovine:“ Mare moja, gdje ti je imovina, tu ti je i domovina! Idi svojoj djeci i suprugu i zahvali Bogu što ti je sve dao u životu, a plakati treba samo za ljudima, kad im se, ne daj Bože, dogodi neko zlo, a za zemlju je lako.“ Ja vjerujem da ti je to bila neka utjeha, a i meni je dala misliti.

Misliti o tomu da je mnogim našim političarima mnogo važnija imovina nego domovina, da su im puna usta domovine, dok se ne dokopaju njezine imovine. Nepošteno, nego kako! Dok u džepove strpaju imovinu, lako nađu drugu domovinu. A svatko će ih rado udomiti kada imaju čime platiti.

Vidiš što sam pametna, čak sam počela političke traktate rimovati, kao da je riječ o ljubavnoj pjesmi.

Da se vratim na bitno: čim si ti otišla, premijer (ovaj naš hapić) je podnio ostavku, i otišao na Azurnu obalu, malo se odmoriti od teškoga posla: dok je zemlju zaduživao, svoje je dugove razduživao i usput kupovao stanove, vozila i još svašta nešto da dostojno živi i njemu i njegovim nasljednicima bude dobro na zemlji. Usput je mnoge radnike, kojima je uskratio pravo rada i zarađivanje, poslao na nebo, neka se žale dragom Bogu, jer na zemlji za njih pravde nije bilo. I nije to sve! Čitaj sad: jučer je, ma nikada ne bi pogodila tko, podnio ostavku i predsjednik Vlade RH ( dobro, nije sto posto naš, ali kao da i je, jer ga i mi biramo) i to smijući se u lice onima koji su se, kao, čudili tomu i htjeli ga pitati za razloge. „Mogao bih vam navesti stotinu razloga, a vi ste ih sami znate tisuću, ali neću. Tko ste vi da ja vama govorim o svojim razlozima zašto mi se više ne predsjednikuje, eto, neka sada malo bude netko drugi, meni je dosta, a hvala Bogu imam i previše!“, kao da je pisalo u očima našega Ive, Ive Sanadera, koji nas je dera i odera i svaka mu čast. Pravo reci da se i tebi sviđao, bio je faca, dok je bio, sjećaš se onih dana…

Znam da ćeš teško povjerovati da se on odrekao vlasti, ali je i što je još gore sada mu se izvlače svi grijesi, sve afere i za sve je on kriv: i za kamione, za avione, za oklopnjake, pa kaže strina Janja da je najlakše sada sve svaliti na njega, k'o na mrtvo magare. Ona je tako slikovita u opisima, znaš nju.

Ali ne znaš što je naš Antiša spreman učiniti za, kako on kaže, premijera u ostavi: već mu je predao zahtjev i za naše državljanstvo, jer ga je očekivati, vidjela si kako to kod nas ide: lako je biti kriminalac kad imaš dva državljanstva u dvjema susjednim državama, a jedna drugoj pravdu ne kroji, kao u pravim kraljevstvima. Antiša je praktičar, treba se bogatima uvlačiti na vrijeme, a ja bih se kladila da je on autor i jednog grafita u našem gradu:“Jebeš kriminalca koji Bosnu ( i Hercegovinu) nema“. Dobra, je l' da?!

Ali, što s ovim drugima, premijerovim ministrima, koji su se ugledali na njega, pa podnose ostavke, padaju mladi i zeleni, ne čekajući jeseni, sazoriti malo. Njih ćemo uputiti da čekaju u redu-na granici, dok ih malo pretresemo, dok vidimo što nam nose u miraz, imaju li kapital i jesu li ga spremni kod nas uložiti, bez obzira na isplativost. Za stjecanje poštovanja i poštenja, a što se kod nas stječe( ili vraća) državljanstvom, nešto moraš i riskirati.

Ima još mnogo novosti, a ja ti se raspisala samo o politici, jer se, kao za inat, dok si ti bila ovdje ništa nije događalo, osim štrajkova radnika, seljaka, invalida, umirovljenika, doktora, profesora…, ali vidjela si da je to u nas postala uobičajena slika na koju ovi iz vlasti i ne obraćaju pozornost. Ovoga novog Visokog nitko i ne zarezuje, ili govorio ili prdio.

Reknem neću o politici, ali vidim da ode cijelo pismo u politiku, pa kad se nagelo neka se i privali, ali sada s nečim dobrim: govori se da će Ivu zamijeniti Jaca, dakle žena, pa si mislim, kad se ona može u tim godinama tako dobro probijati, ima nade i za nas dvije.

Iako ti kažeš da ti se sviđa Nadan, pa ti se možda ispuni nada.

Ti meni nemoj o politici nego o svojim dojmovima dok si bila u starom zavičaju s mladim ljudima, uključujući i svoju mene.

TVOJA ANĐA