U vodama Buškog jezera nema radioaktivnog materijala i voda nije radioaktivna, pokazali su to rezultati analize vode , dostavljeni Zavodu za javno zdravstvo u Livnu, 7. kolovoza 2009. godine
 Svi su uspjeli, svi su isplivali, svi su heroji. Sedmero hrabrih i odvažnih stiglo je na cilj ovim redom, iako to nije bitno, jer svi su pobjednici: ANTE VRGOČ, IGOR MANDUŠIĆ, DANIJELA KUNA , HRVOJE ĆOSIĆ-MAČAK, BORO STIPIĆ, SAMIR ČIČAK, ILE MIHALJEVIĆ-PALIR. Oni su preplivali Buško jezero u dužini od 7 kilometara od Golinjeva do Marinovca u čast i spomen svim poginulim duvanjskim domoljubima.
NOVE, PREKRASNE SLIKE!!!
U nedjelju, 8.kolovoza, 2009. održan je, bolje reći otplivan je, dugo najavljivani i dugo očekivani Plivački maraton "Buško jezero 2009" u dužini od 7 kilometara.
Dan je osvanuo sunčan i pomalo prohladan.Već na prvi pogled vidjelo se da ovo neće biti običan dan.Užurbanost organizatora, gliseri na trajlerima oko jezera i po Tomislavgradu, gužva na Marinovcu i Golinjevu od ranih sati, najavili su da se sprema nešto novo.
Trasa maratona bila je po sredini Buškog jezera na sjeveru od sela Golinjeva u livanjskoj općini do plaže Marinovac u Bukovoj Gori na jugu.
Od ranih sati u Golinjevu mirnu idilu usnulog mjesta i spokojnu ispašu lokalnih krava narušavale su užurbane aktivnosti skipera, koji su iskrcavali glisere u jezero, pripreme i zagrijavanje plivača i veseli žamor pratećih članova ekspedicije, koji su pratili plivače u
gliserima.
Plan je bio da svaki plivač ima svoj gliser, koji ga prati i u tom gliseru bila je pratnja od plivača s logistikom (napici,energetske pločice i sl.).
Plivači su dobili startne brojeve na ramenima, a plovila brojeve na pramcima i sve je bilo spremno za start.
Kratki dogovor plivača i skipera oko tehnologije praćenje i putanje kretanja, razgibavanje, zajedničko fotografiranje i –maratonci su u jezeru.
Plivanje nije bilo zamišljeno kao natjecanje, nego je cilj bio preplivati jezero, ali je svaki sudionik određivao svoj tempo i brzinu plivanja.
Plivači su bili raspoređeni na nekih pedesetak metara udaljenosti jedan od drugoga i krenuli su, možemo tako reći, na put u nepoznato. Naime, koliko je nama poznato, nikada nitko nije preplivao Buško jezero na takav način i na toj udaljenosti. Često se može čuti da je neke godine neki momak iz nekog sela preplivao jezero, no kada pitate za egzaktne podatke oko tog „pothvata“ ne zna se niti pravac, niti udaljenost, niti svjedoci .
Zasigurno će se i nakon ovoga javiti ti kroničari vremena i pozivati se na ono što je nemoguće provjeriti.
No, plivanje je krenulo i plivači su snažnim zaveslajima razbijali mirnu površinu jezera. Temperatura vode bila je oko 24 stupnja, površina jezera mirna, bez valova, gotovo idealno za plivanje.
Nakon dva kilometra plivači i pratnja plovila su se poprilično raširili po jezeru tražeći idealnu putanju k Marinovcu. Stjecao se dojam da svi ne plivaju k istom cilju nego da ima više ciljeva na kopnu. Zbog toga su neki plivači isplivali mnogo dulje od sedam kilometara.
Negdje na pola jezera počeli su prvi problemi. Ničim izazvani pojavili su se valovi i vjetar u smjeru jugoistoka što je znatno otežavalo plivanje. Uz pomoć vjetra pojačala se i struja koja je plivače nosila sve više ulijevo.
Nedugo potom otkazao je motor na gumenjaku, koji je pratio Čička tako da je gliser ostao plutati, a Čičak nastavio plivati sam (kasnije su uspjeli otkloniti kvar). Nadzor i moralnu podršku davala mu je Stipićeva pratnja koja je bila u blizini.
Oko polovice jezera plivači su se počeli tužiti na grčeve u listovima nogu, no to je bila i očekivana reakcija s obzirom na dužinu plivanja i plivanje u slatkoj vodi, što je znatno teže nego u moru.
Cijelo vrijeme moćni gliser Joze Ćurkovića, u kojem je bila smještena hitna medicinska pomoć iz DZ Tomislavgrad i predstavnici medija,
kružio je oko plivača i pratnje, no, na sreću, pomoć liječnika nije bila potrebna.
      
.
Tijekom plivanja su se plivačima priče o podzemnim virovima, gustoj i opasnoj travi, naglim ponorima i virovima koji gutaju plivače i ribare i strašnim nemanima koje obitavaju u jezeru, pokazale dijametralno suprotnima.
Dakle, predivno pitomo jezero s jednolično toplom vodom, koja cijelom dužinom plivanja nije oscilirala niti par stupnjeva, trave-odnosno šaša, tek se vidjela u par navrata, a čini nam se da virova i ponora ima više u kadi za kupanje nakon povučenog čepa nego u jezeru.
Jedan od ciljeva ove akcije bio je upravo demistificirati neutemeljene priče o opasnim virovima
    na Buškom jezeru.
Nakon dva sata plivanja već su se prvi plivači približili cilju, nadzirali su se obrisi ljudi na obali. Doček na plaži Marinovac je bio veličanstven. Stotine ljudi okupilo se na dočeku i zdušno bodrile svakog plivača koji bi se približavao cilju uz skandiranje njegova imena, bili su velika pomoć „iščupati“ zadnje metre….. Cilj, konačno cilj…čestitke, suze radosnice….zahvala Bogu na uspješnoj akciji.
Svi su uspjeli, svi su isplivali, svi su heroji. Sedmero hrabrih i odvažnih stiglo je na cilj ovim redom, iako to nije bitno, jer svi su pobjednici:
ANTE VRGOČ(Kupres), IGOR MANDUŠIĆ(Tomislavgrad), DANIJELA KUNA(Kupres)( , HRVOJE ĆOSIĆ-MAČAK(Kupres), BORO STIPIĆ(Šujica), SAMIR ČIČAK(Šujica), ILE MIHALJEVIĆ-PALIR(Kupres) su preplivali Buško jezero u dužini od 7 kilometara od Golinjeva do Marinovca u čast i spomen svim poginulim duvanjskim domoljubima.
Nakon cilja i kratkog odmora dodijeljena su priznanja i trofeji plivačima, a zahvalnice sponzorima i ljudima koji su pomogli u organizaciji ovoga zahtjevnog projekta, bez tih ljudi ne bi bilo ni maratona.
Organizatori ovoga plivačkog maratona Igor Mandušić i Boro Stipić sijali su od sreće i padali od umora i samo su nam kratko rekli:“ Vidimo se dogodine“!!! E pa vidimo, ako Boga da!
   ![]()
Tomislavcity.com/ medijski pokrovitelj Plivačkog maratona „Buško jezero 2009.“
(čitanja 1543) |
