 Po pisanim izvorima zna se i da je gangu "izmislio" Mate Škutur,
kako u zapadnoj Hercegovini podrugljivo nazivaju stanovnike Imotske
krajine. Širenju i popularizaciji gange pridonjeli su sajmovi u
Imotskom o čemu govori i stih: "Di si Mate naučija gangu, u Imocki,
idući na vagu"
Iz Ministarstva kulture Republike Hrvatske danas su izvijestili kako
je ganga početkom srpnja upisana na Nacionalnu listu nematerijalne
kulturne baštine Republike Hrvatske, na kojoj se trenutno nalazi 77
nematerijalnih kulturnih dobara poput bećarca, ličkog prela, klapskog
pjevanja, govora otoka Suska.
Odluku da ganga nađe svoje mjesto na hrvatskoj Nacionalnoj listi
nematerijalne kulturne baštine donijelo je Povjerenstvo za
nematerijalnu kulturnu baštinu, kojeg čine etnolozi i stručnjaci za
pojedine vrste i oblike nematerijalnih kulturnih dobara (znanstveni
instituti, fakulteti, muzeji). Povjerenstvo je osnovano sa zadaćom da
predlaže mjera zaštite i promicanja hrvatske nematerijalne kulturne
baštine.
U obrazloženju iz Ministarstva kulture navodi se kako je ganga -
višeglasno pjevanje "na dah" - s područja Imotskog i Vrgoračke krajine
u Dalmaciji najprofiliraniji i trenutno vrlo aktualan vokalni
tradicijski žanr.
"Riječ je o integralnom dijelu stoljetnog sustava glazbovanja na
području dalmatinskog zaleđa te predstavlja jedno od posljednjih
uporišta arhaičnog načina glazbenog razmišljanja", stoji, uz ostalo, u
obrazloženju. Navodi se kako se to pjevanje pojavljuje i u susjednoj
zapadnoj Hercegovini
Po pisanim izvorima zna se i da je gangu "izmislio" Mate Škutur,
kako u zapadnoj Hercegovini podrugljivo nazivaju stanovnike Imotske
krajine. Širenju i popularizaciji gange pridonjeli su sajmovi u
Imotskom o čemu govori i stih: "Di si Mate naučija gangu, u Imocki,
idući na vagu".
Svoj najplodniji period doživljava 50-tih godina 19. stoljeća,
prije dolaska električne struje i televizije. Prvi su o gangi pisali
30-ih godina 19. stoljeća franjevci Branimir Mar(ij)ić i Silvestar
Kutleša.
Marijić je prvi otvorio pitanje o etimologiji naziva gange koje
varira od njena ilirskog podrijetla opravdanog povezanošću s albanskom
riječi kong - pjesma (Marijić, Rihtman, Petrović) pa do novijih
lingvističkih razmišljanja o povezanosti termina s američkom
kolokvijalnom riječi za grupu, družinu, skupinu gang (Mijatović).
U izvedbenom smislu, ganga je vokalni žanr kojeg karakterizira
izvedba dvaju glasova, dva ili više pjevača (muških ili ženskih).
Ganga je višeglasno pjevanje "na dah": pjevanje (pjesma) traje
koliko i dah glavnog pjevača. Glavni pjevač u pravilu otpjeva prvi stih
sam (inicij), a zatim ga u drugom stihu prati grupa pjevača
ispjevavanjem samoglasnika muklo "e" ili zvonko "o", kako bi se dobio
"savršeni efekt zvučnog jedinstva" (Petrović).
Broj pratećih pjevača nije određen, iako u pravilu prate ili priginjaju dva do tri glasa.
Znalci i pomniji slušatelji mogu raspoznati više načina pjevanja
gange, koja se razlikuje od sela do sela, s obzirom na inicij napjeva i
priginjanje, način ganganja, praćenja, vozenja, preuzimanja ili
prihvaćanja nastavka pjevanja drugog stiha, dužine pauze između dva
stiha.
Jedini način učenja gange u prošlosti bila je usmena predaja odnosno neposredno slušanje i vježbanje izvođenja.
Mlađe su generacije slušajući i oponašajući izvedbu starijih,
usvajale gangu, izvodile je i usavršavale prenoseći je dalje na nove
generacije. Današnji nositelji tradicije pjevanja gange pretežito je
starije stanovništvo navedenih područja, koji svojim odlaskom u
bespovrat odnose pojedine stilove pjevanja gange.
Najuporniji izvođači se, osim u gostionicama, često pojavljuju u
sklopu nastupa kulturno-umjetničkih društava, ili u nekim od
neformalnih prigoda poput svadbi, derneka i sličnih narodnih veselja.(H) TC
(čitanja 1257) |
