|
Na početku sve nazočne svećenike i vjernike, među
kojima je bio načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin sa svojim pratiteljem Petrom
Radošem, pozdravio je don Ilija, rekavši između ostaloga i ovo: “Nama ljudima
je ugodnije pokatkad biti na mjestima gdje je više naroda s istim molitvenim
vapajem i ciljem, a što se tiče Boga, on jednako pomaže gdje god mu se molili
Župna zajednica u Vinici proslavila je 8. rujna svečanim euharistijskim
slavljem svoju nebesku zaštitnicu Malu Gospu, odnosno Rođenje Marijino. Misnome
slavlju predsjedao je župnik Dicma don Vlade Strikić, a u koncelebraciji su
bili uza župnoga upravitelja don Iliju Drmića ovi svećenici i župnici: don Mijo
Klarić iz Rašeljaka, don Ante Čipčić iz Aržana, don Joko Blažević iz Vinjana,
don Ante Ivančić Bikić iz Zagorja, don Blaž Ivanda iz Čeljeva, fra Marko Jukić
iz Roška Polja i ravnatelj hrvatske inozemne pastve don Ante Kutleša sa
sjedištem u Zagrebu. Svirao je i pjevao skupa s Josipom Vrdoljakom karmelićanin
iz Karmela sv. Ilije o. Dominik Magdalenić, a vjernički puk ispovijedali su
župnik Vira don Petar Vuletić i župnik Grabovice don Marko Lukač.
  
Na početku sve nazočne svećenike i vjernike, među
kojima je bio načelnik Tomislavgrada Ivan Vukadin sa svojim pratiteljem Petrom
Radošem, pozdravio je don Ilija, rekavši između ostaloga i ovo: “Nama ljudima
je ugodnije pokatkad biti na mjestima gdje je više naroda s istim molitvenim
vapajem i ciljem, a što se tiče Boga, on jednako pomaže gdje god mu se molili.
Tako i Gospa jednako se zauzima na svakome koraku našega života, pa tako i na
ovome našem mjestu gdje se mi danas nalazimo, a ovo je povijesno vrlo važno
mjesto jer su se ovdje sabirali naši prapreci na molitvu još u davnom vremenu
naše povijesti, što pokazuje srednjovjekovna crkvica u našem dvorištu. Iz
ljubavi prema toj povijesnosti, kao i prema onima koji su širili duh kršćanstva
i katoličanstva s jakim narodnosnim čimbenicima, među kojima vidno mjesto
zauzimaju svećenici glagoljaši, 'zlatni misnici', rodom iz sela današnje župe
Vinice, kao i drugih okolnih mjesta, podigli smo kameni spomenik ispred crkve s
Glagoljaškim oltarom na kojemu smo zasad uklesali samo ribu, znak kršćanstva.“
Župnik je poželio da misno slavlje bude zahvala Bogu po Marijinu zagovoru za
svu slobodu za koju su se borili mnogi Hrvati Viničani, a brojni od njih za nju
su poginuli u raznim ratovima prije dolaska Turaka, u turskome razdoblju,
posebice u Viničkom ustanku (1875.-1878.), zatim u Balkanskim ratovima, Prvome
i Drugome svjetskom ratu i Domovinskom ratu, te za mir i svako blagostanje kako
ovdašnjem puku i hodočasnicima, tako i svemu viničkome odseljenom narodu diljem
svijeta, Europe i domovine Hrvatske. Nakon pozdrava uslijedila je procesija oko
crkve s Gospinim kipom i pjevanjem litanija njoj u čast, a pjevao ih je don
Ante Ivančić Bikić. Na kraju ove procesije izmoljena je molitva za vozila i vozače
i blagoslov za sav prisutni puk. Potom je nastavljena misa u kojoj je
propovjednik u svojoj propovijedi govorio o Gospinu zauzimanju prema Bogom za
svoju vjerničku djecu u raznim nevoljama našega ljudskoga života. Njezin put
takav je da mi vjernici trebamo njime ići oponašajući i njezin način života. Ne
trebamo se bojati onih koji pokušavaju skinuti križeve iz određenih ustanova,
što je znakom određenih neslobodarskih stavova, jer križevi nikome ne smetaju
nego nas potiču na dobro, a križ je sastavnica našega života koje se ne možemo
nikako osloboditi.
   
Za vrijeme mise lijepo se pjevalo Bogu iz ljubavi
i Majci Mariji, a mnogo vjernika pričestilo se što je pokazateljem da su se temeljito
pripremili za ovo duhovno slavlje, ito kroz devetnicu, što ju je predvodio
župnik don Ilija, a pomogli su mu u ispovijedanju trojica župnika iz
buškoblatskih župa.
Od kulturnih događanja u povodu
proslave Male Gospe u Vinici valja istaknuti ona najvažnija zbivanja za ovaj
kraj i narod. U povodu ovih svetih dana predstavljen je spomenik u čast svim
umnicima Vinice, a posebice svim glagoljašima, među kojima su i oni vinički
glagoljaši, tj. svećenici koji su se borili za vjeru, svoj narod, hrvatski jezik
i pismo. Ovaj kameni spomenik podignut u srpnju ove godine djelo je ing. Petra
Gale iz Galića nastanjena u Zagrebu i ing. Milana Čambera iz Vira, a uradila ga
je kamenoklesarska radionica Mramor
Vir. Ovdašnjem puku i hodočasnicima predstavljena su dva nedavno postavljena
kamena kipa u crkvenom dvorištu u obnovi, što su darovi Ante Jurčevića Kuljića,
Hrvata Viničanina odseljena u Osijek a koji je sa svojim bratom podigao kuću u
Vinici: kameni Gospin kip (visok 70
cm) kipara Bože Vrekala, koji je postavljen na kameno
postolje između staroga župnog dvora i župne crkve, odnosno na Trgu glagoljaša, te kameni kip sv. Ante
Padovanskog (45 cm
visok), djelo kipara Stjepana Šimića, što je stavljen u nišu konzervirane
srednjovjekovne crkve. Izložba
slika Đuke Siroglavića iz Slavonskoga Broda (dobivene posredstvom bukovičkog
župnika i voditelje humanitarne udruge Kap
ljubavi fra Joze Radoša Đoke) i Ivice Šiške iz Livna (dobiveno dobrotom don
Mihovila Zrne iz Prisoja), zatim slike Posljednja večera koja se nalazi u crkvici
sv. Ane u Rošnjačama, te izložba kipova izrađenih u drvetu sv. Ane iz rošnjačke
crkvice, Majke Božje iz crkvice sv. Nikole u Mijakovu Polju (Mamići) i kip bl.
Ivana Merza iz kapelice njemu u čast podignute na putu prema Subašićima, te
jednim privatnim malim umjetničkim drvenim Gospinim kipom koji štiti i ovaj
kraj. Za ovaj gospojinski blagdan izloženi su prvi put oko Glagoljaškoga oltara
predmeti koji su značili život ovome puku, a čuvaju se u Zavičajnom muzeju u
Vinici u sklopu staroga župnog dvora. Tako su se zagrliti tradicija, povijest,
minuli oblici života i sadašnjost na tome spomeniku! Vinica će živjeti i u
glagoljaškome kamenom spomeniku pokraj zavičajne crkve i u svojim sinovima i
kćerima ovdje i diljem Hrvatske, Europe i svijeta.
U Vinici su bila i dva dan ekologije povodom
proslave Male Gospe. Naime, 2. rujna bilo je čišćenje crkvenoga dvorišta:
kosidba, čupanje korova i uklanjanje svega suvišnoga iz crkvenoga dvorišta, kao
i uređenje crkve s ostalim crkvenim prostorijama, te 7. rujna bilo je postavljanje
travnjaka s našom divljom travom na jednu zelenu površinu pokraj staroga župnog
dvora i stare čatrnje, nakapnice.
Tekst i slike :Petar Škorić
 (čitanja 1437) |