Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

        Mare moja draga, na svašta ćeš ti mene navest, a davno sam rekla da mi se gadi pisat o politici. Ma i odnos naših vlastodržaca prema iseljenicima je politika, ali nisko rangirana na ljestvici prioriteta , pa se političari iseljenika sjete samo kad im se prohtije posjetit neku zemlju gdje ima naših. A gdje naših nema-ta svugdje ih je više nego kod nas!? Ranije su stranački čelnici odlazili i pred izbore među iseljenike i raseljene, a kad su vidjeli da malo njih glasuje, odustali su. Doduše i vas je sve manje s pravom glasa,  odričete se hrvatskog državljanstva, pa većina sada hrvatske putovnice drži u kovčegu uspomena, dragih dakako.

         Pitala si me tko sada vodi Maticu iseljenika  koju smo nedavno bili imenovali i Maticom useljenika, vjerujući da će naši iseljenici čekati u redu za povratak u rodni kraj, da će svoj kapital ili ušteđevinu ovdje ulagati, da će ovdje doći njihova djeca i unuci. Pa i sama si govorila kako bi se rado vratila? Kakva utopija i s naše i vaše, iseljeničke, strane. E sada, pravo da ti kažem, kod nas ti više i nema tih Matica, barem u našem kraju. Kažu da ima neki predsjednik Matice na višoj razine, ne znam tko je, ali sam sigurna da ništa ne radi, inače bi se čulo ili pročitalo štogod o njegovom radu. Kod mene ti i sada postoji povelik spisak i adrese naših iseljenika, ali napravljen prije trideset godina pa ga je nemoguće koristiti-neki su promijenili svijet(umrli), neki promijenili državu,  adrese, prezimena, telefone, a tko bi sada išao od kuće do kuće i pravio novi spisak, koji političarima ionako ne bi služio osim kad traže sponzore. A takvih je sve manje među vama, pa i ti si, Mare, počela nešto škrtarit-ranije si dolazila tri puta godišnje, a sada od ljeta do ljeta, a između toga pošalješ po dva tri čeka i domoljubna ti je savjest, kao, mirna. Šalim se, draga, ti barem ne kukaš kao ovi naši na»privremenom» radu u zemljama Zapadne Europe. Čim banu udare u kuknjavu kako u EU nema posla, kako otpuštaju radnike, kako je sve skupo, ono što je ranije koštalo sto maraka sada je sto eura, a zarada ista, ne mogu, vele, živjeti. Nama dođe nekako teško, žao nam ih, pa od svoje sirotinje otkidamo i pršut i sir i vino i njih častimo, jer, a i ti tako kažeš, nema slađe ni zdravije hrane od naše. Pravo da ti kažem, mi se često pitamo žive li ti naši gosti u Bijafri!?

        Čujem te kako prigovaraš da sam zaobišla odgovor na pitanje kakvo je političko stanje kod nas? Malo čudno pitanje-nema kod nas političkog stanja, samo imanja političara i preživljavanja onih koji ne spadaju u tu kastu! Nisam ti napisala ni jednu  šalu? Neka te, do mog sljedećeg pisma sa šalama, taj tvoj malo poškaklja pa se kikoći, ionako pišeš da ti ništa drugo ne može. Njemu je dovoljno da je bogat, a za ono drugo netko mlađi uvijek će naletjet, uletjet i odletjet, je li tako, draga moja Mare? Razumije te i pozdravlja tvoja Anđa.

Komentari (0)