Na spomendan sv. Nikole Tavelića 14. studenoga slavljena je sveta misa u grobljanskoj crkvici koja je posvećena njemu u čast. Misno slavlje predvodio je župni upravitelj don Ilija Drmić, koji je na samom početku, odrecitiravši dvije pjesme u čast sv. Nikoli, blagoslovio malu kapelicu s Gospinim kipom na križanju dvije ceste kroz Mijakovo Polje, i to zaselak Mamiće. Potom je nastavljeno misno slavlje za vrijeme kojega je održao prigodnu propovijed o ovome svecu mučeniku iz 14. st., koji je propovijedao evanđelje u Bosni i u Svetoj Zemlji gdje je 391. god. mučenički posvjedočio Krista pred Turcima Saracenima.
Evo izvornoga opisa toga mučeništva: "Netom je izrečena presuda, navale svi Saraceni koji su stajali uokolo s ogromnom vikom galameći: 'Smakni ih, smakni ih!' I tako su ih dugo tukli različitim predmetima dok nisu pali na zemlju kao mrtvi, tako da je svatko mislio da su mrtvi. A to je bilo oko devetoga sata. Nakon jedan sat počeše braća otvarati oči i nešto govoriti. Kad je to kadija opazio, dade ih svezati i staviti u lance a noge im okovati. Tako su zbog vike svjetine ostali tu do pola noći.
Oko ponoći dade ih svući gole, čvrsto privezati za stupove i tako okrutno bičevati da su im tjelesa bila potpuno oderana tako da više nisu mogli stajati na nogama. Potom ih baci u najgnusniju tamnicu i tako ih čvrsto dade stegnuti u drvene klade da nisu imali odmora ni počinka nego su se mučili u neprestanim groznim mukama. Napokon ih trećega dana dovedoše na trg, gdje se obično kažnjavaju zločinci. Pred emirom, kadijom i nebrojenim mnoštvom Saracena, koji su stajali s istrgnutim mačevima i bodežima i pred velikom vatrom koja je ondje žarko plamsala, ponovno ih upitaše da li će opozvati ono što su rekli i da li će postati Saraceni pa tako neće umrijeti. Na ovo oni odgovoriše: 'Mi, rekoše, ovo hoćemo i vama naviještamo da se obratite na vjeru Kristovu i da se pokrstite. Ako nećete, poći ćete kao sinovi vječne osude u neugasivi oganj gdje ćete se navijeke mučiti. Vi također kažete da mi postanemo Saraceni. Znajte da se radi Krista i njegove vjere ne bojimo ni vremenite smrti ni vremenitoga ognja.' Tako su se hrabro pred njima držali sveti muževi. Kad su to prisutni Saraceni čuli, razdraženi udare bijesno na njih smatrajući sretnima između sebe one koji su ih stigli okrutnije mučiti. Tako su ih raznijeli mačevima da od njih nije ostalo ni ljudske prilike.
Kad su završili s mučenjem, baciše ih u onaj veliki oganj, ali njihova tako izmrcvarena tjelesa nisu mogla izgorjeti. I to je mnoštvo stajalo na trgu sve do noći promatrajući taj prizor i nadodavajući drva. Zatim su razasuli pepeo a kosti sakrili da ih kršćani ne bi pronašli."
Na kraju ovoga slavlja, u kojem su sudjelovali i vjeroučenici koji se u toj crkvici redovito subotom sastaju na župni vjeronauk, don Ilija je u ime svih vjernika zahvalio graditelju kapelice Nikoli Mamiću i njegovoj obitelji. Ona je njegov dar ovome selu i ovoj župi. Nakon blagoslova postala je znakom svim putnicima koji će tuda prometovati prema Hercegovini i Hrvatskoj, kao što će mnogi putovati iz Hrvatske ovamo prema našim krajevima, Livnu, Tomislavgradu i drugdje. Ova kapelica nikla je povodom gradnje ceste Vinica - Mijakovo Polje, što ga je financirala Vlada Republike Hrvatske, a ujedno to je njegova želja da očituje svoju naklonost i ljubav prema rodnome selu, u kojem je podigao lijepu obiteljsku kuću u koju se često navrati, kao i zavičajnoj župi Vinici. Kapelicu od kamena projektirao je i sagradio Anđelko Penava iz Posušja.
