Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Mary od Anđe: pisma preko oceana

          Mare, draga, obećah ti pisati vedrije pismo sukladno vedrom nebu i toploj klimi krajem svibnja, ali evo jutros nešto zahladilo. Jučer temperatura 30 stupnjeva Celzija, a jutros 8? Na što će ovo izaći, pitaj Boga dragoga! Ja mislim dok nam je toplo oko srca i dokle god ima netko da potiče taj plam, a ponekad i vatru razjarca, ne treba se žaliti, je li tako!? Pitaš me kako ti je nećakinja Luca i je li još u vezi s onim Erom? Nije, Mare, nije, i to , kako ona kaže, jer joj je priznao da je vara s vlastitom suprugom, bezobraznik jedan! A lijepo sam joj govorila da muškarcima, posebice oženjenima, i još našima, ne treba vjerovat. Ona nije vjerovala ni tebi ni meni, koje smo prošle bunu i buniku, pa je sada ne želim tješiti. Koliko sam joj puta samo ponovila onu poslovicu da su «lovci stvoreni da love, a lisice da se čuvaju». Znaš ti nju, odmah skoči u oči onim svojim kreštavim glasom «Eto, vi ste se čuvale cijeli život, pa izrodiste djecu, a ne sačuvaste ni ljude, ni obraz, a uvijek pričate, tko o čemu, vi o poštenju …!» Ja se povučem i sve nešto mislim kako je u pravu, uz dodatak da mi od rođenja za nečim trčimo i nešto kao čuvamo: prvo trčimo za pilićima, za ovcama, pa za znanjem, karijerom, potom- budimo poštene, za momcima, za djecom, pa za unucima, a sada za doktorima i zdravljem. I ništa od svega toga nismo sačuvale, osim optimizma, altruizma i želje za Životom ( velikim slovom, dakako!).

          Nećeš me, Mare, više nagovorit da pišem o politici, ali hoću o običajima, koji se stubokom mijenjaju. Ti ćeš se sjetiti što smo mi dobivale za prvu pričest, a što za krizmu, pri tomu ne mislim na svete sakramente o kojima smo morale sve znati. Mislim na darove od kumova: lončić trešanja i skakaće bombone( čujem tvoj smijeh zbog ovih bombona jer je tvoja odskočila fra Vladi u oko, ha…ha…), a kumovi i odrasli dobar ručak. A danas, Mare moja, djeci se za prvu pričest mora kupit mobitel, i to onaj što snima, a krizmani kumovi kumčadi kupuju računalo ili motor!

           A svi gosti koji dođu čestitati daruju krizmaniku oko 50 KM. Pa ti sad računaj, a znaš da je kod nas sramota odbiti kumstvo. Mene su ove godine zapala tri kumčeta! Pa neka, lako je za mene, ali što s onima koji nemaju, koji se moraju zaduživat? Prije nekoliko godina naš biskup je predlagao da se krizmaju punoljetna djeca i da im tada kumovi neće trebati. Ma da si vidjela i čula krizmanike, najavljivali štrajk, da tko će njima kupit mobitel, računalo, motor…? Tako da je sada preda mnom vrijeme od fešta: pri kraju su mise na grobljima-blagoslov polja , što se pretvorilo u prave fešte nakon mise, o Duhovima su pričesti i krizme, a nakon toga ljeto vjenčanja-svadbi. A znaš mene, ja sam ti više za intimna slavlja, u prirodi s malo društva.

No, što moram, radije činim dragovoljno! Nego, nisi mi pisala kada ti planiraš ovamo, na drugu stranu preko oceana? Voli te tvoja Anđa.

Komentari (0)