Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Desetak članova Planinarskog društva "Orlova stina" iz Tomislavgrada u nedjelju su se pridružili planinarima Dalmacije koji su slavili svoj Dan. Penjali su se na Biokovo i osvojili najveći vrh Sv. Jure (1762 m). Svoje dojmove s ovoga pohoda zabilježila je novopočena planinarka.

        Sat zvoni, 05:45, nedjelja, ono zbog čega sam ustala ovako rano je odlazak na Biokovo, za Dan planinara Dalmacije. Polazak ispred Hotela «Tomislav». Deset članova Planinarskog društva «Orlova stina» kreće ka Zagvozdu , mjestu okupljana svih planinara. Dolazimo u Zagvozd oko 07 sati. Tu nas dočekuje oko 300-ak planinara: iz Makarske, Šibenika, Dubrovnika, Omiša, Splita, … oni su tu od jučer. Kampirali su i sad kad smo ih vidjeli žalimo što i mi nismo učinili isto (ma kriva je vremenska prognoza).

         07:20 krećemo na pohod, jedni idu lakšom stazom na manje vrhove, a nas 70-ak hrabriji i u boljoj kondiciji ide osvojiti Sv. Juru, najveći vrh Biokova (1762 m). Svi krećemo istim tempom, ali nakon nekih pola sata dolazi do umora i polako se formiraju grupice.
Dan je prekrasan, nigdje oblaka( promašaj meteorologa, najavili neverin). Priroda prekrasna, boje ugodne oku, miris još ugodniji, oduševljena sam onim što vidim. Sat vremena je prošlo, put postaje strmiji, već pitam Manju ima li još puno, a on odgovara da ima nekih petnaestak minuta i slatko mi se smije Pravi odgovor sam dobila na vrhu, dva sata poslije.

         Umorna sam i na pamet mi pada odustati, pa…
Lucija i ja idemo cijelim putem skupa i sad je molim da stanemo malo se odmoriti, na što ona pristaje. Dok odmaramo polako nam se pridružuju drugi planinari, razmjena dojmova i slikanje. Svima je super!

           Prolazimo jedan obor i - iznenađenje, kao da smo na drugoj planini: magla, vjetar , hladno. Oblačimo jakne i komentiramo vrijeme, bojimo se da će nam zatrebati kabanice koje su nam otežale ruksake. Ponovno pauza, upoznajemo se s planinarima iz Viteza i Busovače. Momci su u dobroj kondiciji unatoč tomu što su cijelu noć pili i pjevali uz logorsku vatru. Mi smo im zavidni jer nismo stigli jučer i nismo sinoć feštali, ali nema veze, bit će još susreta.

        I što se bližimo vrhu klima se opet mijenja, sunce ponovno peče, ali sada ima i vjetra koji lijepo rashlađuje. Vrh Biokova se vidi, nakon dva i pol sata hodanja. Ispred nas su Željko i Manje koji nas bodre da smo blizu. I napokon - Sv. Jure je osvojen. Kako sam samo ponosna što sam stigla do vrha. Umor koji je bio prisutan kao da je izbrisan. Osjećam kao da bih mogla još jednog Juru osvojiti! Odmor, slikanje i pečaćenje planinarskih iskaznica trajalo je oko pola sata. Vjetar koji je jako puhao na samom vrhu natjerao nas je na povratak.

       Sada slijedi gori dio puta jer svakom planinaru teži je silazak nego uspinjanje. Spuštamo se pažljivo da ne bi bilo povreda, jer strmina je velika. Ususret nam idu oni koji su bili malo sporiji od nas, a među njima i naše Duvnjake: Draženu, Ivana, Matu, Smilju i Iku. Zaustavljamo se radi zajedničkog fotografiranja i svatko svojim putem, oni gore, a mi dolje. Pripomenuli smo im da malo požure jer će nestat graha koji za nas pripremaju domaćini.

          Oni nas zezaju da smo mi i požurili radi graha, a ne radi toga što mi imamo bolju kondiciju.
Silazak je jako težak, no nove gojzerice koje sam kupila samo za Sv. Juru uvelike su mi olakšale put.
Tri sata je trajao silazak, a cijelim putem nadali smo se sići brže nego smo se popeli.
Mjesto polaska sada je mjesto dolaska, 14h je. Presvlačimo se, odmaramo čekajući grah koji bi trebao biti gotov za sat vremena. Miris graha sada je bio jači od mirisa svih biokovskih trava.

          Tri sata je popodne. Napokon, grah je gotov i svi stojimo u redu za grah. Jede se s velikom slašću, moj tanjur, ali i drugih, začas je bio čist. Pranje ne treba!
Nakon ručka mali odmor uz pjesmu i vino.

         Vrijeme je povratka kući , iako bismo rado ostali s onima koji će još jednu večer provesti ispod Biokova. Za neke je sutra novi radni dan. Na putu doma nema puno priče, mislim da i moji suputnici kao i ja slažu dojmove s ovog planinarskog pohoda..
Vratili smo se u svoj Tomislavgrad. «Jedva čekam iduću nedjelju i osvajanje nekog novog vrha», kažem društvu. Oni mi odgovaraju: «Gotova je, zagrizla je!».
Pozdrav do osvajanja sljedećeg vrha.

Napisala i snimila: M. Planinarka

Komentari (0)