Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

O novom Federalnom Zakonu o vodama i naknadi za potopljeno zemljište, ili točno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije B i H, a koji se odnosi i bolno odražava i na naše Buško jezero, već smo ranije donijeli ozbiljan tekst.

Kakav je to Zakon i zašto je štetan za Duvnjake  znaju i vrapci i svi Duvnjaci, pa tako i naš Frane iz GB. On je to komentirao na svoj, ironičan, način…  

I poseban pozdrav i Franina molba za Procipinu

Bože mili , što si sve stvorio

I čovika da bi govorio,

Što je mene zapalo pivati,

Vranjku moju kod mene zivati

I u čašu uvik  nalivati

Rujnog vina, more i rakije,

Nije važno, samo da se pije.

Al je važno, čitatelji dragi,

Znati što nam politika radi.

Što nam rade naši izabrani,

Što se kunu na našoj su strani.

Jesu, jesu, kad ih birat treba,

Izabrani dignu nos do neba

Pa nikoga više ne gledaju,

Niti malog čovika poznaju

Velikim se uvlače u guzu

Sirotinju neprestano muzu.

Pa sve pare u svoj džep stavljaju,

Sirotinju pričom zabavljaju.

Ima igre, ako kruva nema,

Sad počujte što se nama sprema.

Neću o tom kako nam je bilo

Kad nas je se puno iselilo,

A najskolo iz Buškoga Blata,

E to polje vridilo je zlata,

Pet tisuća hranilo je duša

I to kad bi bila veća suša.

Dogodi se, neko pogodi se,

Potopiše naše Buško polje

Lažući nam živićete bolje.

Moja Vranjka iz toga je polja

Žena, ljudi, ne more bit bolja.

Zato imam o tom pisat pravo

Jer je meni toga polja žao.

Nekad bilo sad se spominjalo

Uglavnom je ljude raselilo

Neke sitne novce udililo

Iz HEP-a su tada svima rekli

Mi smo sada puno struje stekli

Od ve vode iz Buškoga blata

Hrvatskoj je to tvornica zlata.

Pa Duvnjacim rentu ćemo davat,

Sa strujom se nije zajebavat.

Livnjacima  pripada trećina

Taka im je zemljišna sudbina.

Potpisaše ljudi sve papire

A od kuća sad zidine  vire.

I plaćo je HEP po sporazumu

Pare išle općinskom računu,

Općinari u svom proračunu

Uvik rupe našli za te novce,

Ko će tome povatati konce.

A Bužani, koji ostadoše,

Od jezera korist ne vidiše,

I još gore- na jezeru žive

A u kućom piju samo pive

Jer vodovod davno obećani

Svaka vlast ga stavljala po strani.

Kažu da je sada to pri kraju

A kad će kraj ni sveci ne znaju.

Ovo pišem, a svi ovo znate

Sad je druga nevolja moj brate

Novi zakon Sarajevo piše

Od jezera para će bit više.

Falili se zastupnici naši,

al gle čuda, zakon ih promaši.

Ruke digli za taj zakon novi,

Ne misleći ko u mutnom lovi.

Nisu znali što Livnjaci kane

Pa zakonu nisu našli mane

Naknadna je pamet našeg Ćoze

Pa nam sada priča neke boze

Pa ne mogu Livnjaci nam tako

Oni su vam pripametni jako

Nismo jadni zakon pročitali

Drugi su nas krivo svitovali

Jedan zarez , pola rečenice,

Ništa nije bilo kriomice.

U zakonu izmjena se piše.

A taj zarez Livnjaci staviše

I na svoj mlin vodu navratiše

Sad se renta dili pola pola

Rečenice pola vridi vola

Ali samo livanjskoj općini

Nama Čolak i Mate začini

I još neki Livnjaci meščini.

Sad Duvnjaci ogorčeni s pravom

Tribalo je prije mućnut glavom

Ne dati se nikom nagovorit

Za duvanjsku općinu se borit.

Ne bi sada tražili pravdanja

U sudove imali nadanja

Ispali su naši zastupnici

Za Livnjake veliki naivci.

E pa sada dobro došlo HEP-u

Posvađane udari po džepu

Nikom nije rano moja stara

Tri mjeseca dao ni dinara

U igri je, kažu, grdna lova

Teško kući koja nema krova.

Evo skoro pola će stoljeća

Mlađarija više se ne sjeća

Oranica po Buškome polju,

Bože mili sve tebi na volju

A na dušu našoj politici

Koja ništa ne ostavi dici

Da na svojoj djedovini rade

Djelom svojih ruku da se slade

Sve što vridi naši su prodali

Šta će jadni kada nisu znali

Da Livnjaci sve funkcije drže

I da ljudi razmišljaju brže

Dok se naši ne dosjete jadu

Da prostite, drugi sve pokradu.

Ma iz koje stranke da bi bili

Oni žele sebi kolač cili

Od jezera sad će polovinu

Ljudi moji govorim istinu

Dok Duvnjaci zajedničku nađu

Vode će nam potopiti lađu

Pa neš ništa zadajem ti viru,

Mutnoj vodi ko će naći miru.

Eto ljudi toliko od mene,

Ne bi o vom da mi nije žene

I njezin je miraz potonuo

Ja dinara nisam ni vidio

A mislio , virujte svom Frani,

Buško Blato mene će da hrani

Tako mi je Vranjka govorila

Jedinica u ćaće je bila.

Da ne biše Njemačke i Švabe

Ja vam ovo ne bi piso džebe

Za vu pismu tražio bi pare

Sve eure, ma kakve dinare.

Nego zbogom, auto me čeka,

Kostobolji iđem tražit lijeka

U toplice ode vam vaš Frane

Pa da trkom mognem priko strane.

Procipino, po pismama brate,

Jednu molbu ja imadem za te

Opjevaj nam zasjedanje Vijeća

I neka te prati u tom sreća.

Vaš Frane priko strane,

Vaša dika iz Gornjeg Brišnika

Komentari (0)