|
O novom Federalnom Zakonu
o vodama i naknadi za potopljeno zemljište, ili točno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o izdvajanju i usmjeravanju dijela prihoda poduzeća ostvarenog korištenjem hidroakumulacionih objekata Federacije B i H, a koji se odnosi i bolno odražava i
na naše Buško jezero, već smo ranije donijeli ozbiljan tekst.
Kakav je to Zakon i zašto
je štetan za Duvnjake znaju i vrapci i
svi Duvnjaci, pa tako i naš Frane iz GB. On je to komentirao na svoj, ironičan,
način…
I poseban pozdrav i Franina molba za Procipinu
Bože mili , što si sve
stvorio
I čovika da bi govorio,
Što je mene zapalo pivati,
Vranjku moju kod mene
zivati
I u čašu uvik nalivati
Rujnog vina, more i
rakije,
Nije važno, samo da se
pije.
Al je važno, čitatelji
dragi,
Znati što nam politika
radi.
Što nam rade naši
izabrani,
Što se kunu na našoj su
strani.
Jesu, jesu, kad ih birat
treba,
Izabrani dignu nos do neba
Pa nikoga više ne gledaju,
Niti malog čovika poznaju
Velikim se uvlače u guzu
Sirotinju neprestano muzu.
Pa sve pare u svoj džep
stavljaju,
Sirotinju pričom
zabavljaju.
Ima igre, ako kruva
nema,
Sad počujte što se nama
sprema.
Neću o tom kako nam je
bilo
Kad nas je se puno
iselilo,
A najskolo iz Buškoga
Blata,
E to polje vridilo je zlata,
Pet tisuća hranilo je duša
I to kad bi bila veća
suša.
Dogodi se, neko pogodi se,
Potopiše naše Buško polje
Lažući nam živićete bolje.
Moja Vranjka iz toga je
polja
Žena, ljudi, ne more bit
bolja.
Zato imam o tom pisat
pravo
Jer je meni toga polja žao.
Nekad bilo sad se
spominjalo
Uglavnom je ljude raselilo
Neke sitne novce udililo
Iz HEP-a su tada svima
rekli
Mi smo sada puno struje
stekli
Od ve vode iz Buškoga
blata
Hrvatskoj je to tvornica
zlata.
Pa Duvnjacim rentu ćemo
davat,
Sa strujom se nije zajebavat.
Livnjacima pripada trećina
Taka im je zemljišna
sudbina.
Potpisaše ljudi sve papire
A od kuća sad zidine vire.
I plaćo je HEP po
sporazumu
Pare išle općinskom
računu,
Općinari u svom proračunu
Uvik rupe našli za te
novce,
Ko će tome povatati konce.
A Bužani, koji ostadoše,
Od jezera korist ne
vidiše,
I još gore- na jezeru žive
A u kućom piju samo pive
Jer vodovod davno obećani
Svaka vlast ga stavljala
po strani.
Kažu da je sada to pri
kraju
A kad će kraj ni sveci ne
znaju.
Ovo pišem, a svi ovo znate
Sad je druga nevolja moj
brate
Novi zakon Sarajevo piše
Od jezera para će bit
više.
Falili se zastupnici naši,
al gle čuda, zakon ih
promaši.
Ruke digli za taj zakon
novi,
Ne misleći ko u mutnom
lovi.
Nisu znali što Livnjaci
kane
Pa zakonu nisu našli mane
Naknadna je pamet našeg
Ćoze
Pa nam sada priča neke
boze
Pa ne mogu Livnjaci nam
tako
Oni su vam pripametni jako
Nismo jadni zakon
pročitali
Drugi su nas krivo
svitovali
Jedan zarez , pola
rečenice,
Ništa nije bilo kriomice.
U zakonu izmjena se piše.
A taj zarez Livnjaci
staviše
I na svoj mlin vodu
navratiše
Sad se renta dili pola
pola
Rečenice pola vridi vola
Ali samo livanjskoj općini
Nama Čolak i Mate začini
I još neki Livnjaci
meščini.
Sad Duvnjaci ogorčeni s
pravom
Tribalo je prije mućnut
glavom
Ne dati se nikom nagovorit
Za duvanjsku općinu se
borit.
Ne bi sada tražili
pravdanja
U sudove imali nadanja
Ispali su naši zastupnici
Za Livnjake veliki naivci.
E pa sada dobro došlo HEP-u
Posvađane udari po džepu
Nikom nije rano moja stara
Tri mjeseca dao ni dinara
U igri je, kažu, grdna lova
Teško kući koja nema krova.
Evo skoro pola će stoljeća
Mlađarija više se ne sjeća
Oranica po Buškome polju,
Bože mili sve tebi na
volju
A na dušu našoj politici
Koja ništa ne ostavi dici
Da na svojoj djedovini
rade
Djelom svojih ruku da se
slade
Sve što vridi naši su
prodali
Šta će jadni kada nisu
znali
Da Livnjaci sve funkcije
drže
I da ljudi razmišljaju
brže
Dok se naši ne dosjete
jadu
Da prostite, drugi sve
pokradu.
Ma iz koje stranke da bi
bili
Oni žele sebi kolač cili
Od jezera sad će polovinu
Ljudi moji govorim istinu
Dok Duvnjaci zajedničku
nađu
Vode će nam potopiti lađu
Pa neš ništa zadajem ti
viru,
Mutnoj vodi ko će naći
miru.
Eto ljudi toliko od mene,
Ne bi o vom da mi nije
žene
I njezin je miraz potonuo
Ja dinara nisam ni vidio
A mislio , virujte svom
Frani,
Buško Blato mene će da
hrani
Tako mi je Vranjka
govorila
Jedinica u ćaće je bila.
Da ne biše Njemačke i
Švabe
Ja vam ovo ne bi piso
džebe
Za vu pismu tražio bi pare
Sve eure, ma kakve dinare.
Nego zbogom, auto me čeka,
Kostobolji iđem tražit
lijeka
U toplice ode vam vaš
Frane
Pa da trkom mognem priko
strane.
Procipino, po pismama
brate,
Jednu molbu ja imadem za
te
Opjevaj nam zasjedanje Vijeća
I neka te prati u tom
sreća.
Vaš Frane priko strane,
Vaša dika iz Gornjeg
Brišnika
(čitanja 417)
|