Nekoć
davno, u doba mitova i legendi kada su Vice Vukojević i Dragan Čović
lutali bespućima povijesne neozbiljnosti tražeći kavgu, homoseksualna
iskustva, zlatno runo, jabuke Hesperida, Hipolitin pojas i inu
bižuteriju, u doba kada su ljudi
mislili da poslije Oluje uvijek dolazi Carla Del Ponte, dogodio se
ustanak buntovne mladeži koja je tvrdila da ne treba obrazovanje,
kontrolu misli i mračni sarkazam u učionici te tražila od nastavnika da
ih puste na miru jer se osjećaju kao samo još jedna cigla u zidu.
I na koncu ta buntovna perspektivna mladež
postane još gluplja od svojih prethodnika te počne koristiti izraze kao
što su "event", "stajliš" i sl. nebulozne rječice.
Piše:
Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript
Zaista nije tajna: eventi i ja se ne volimo. Zašto? Event vam je ono
kad dođe hrpa ljudi, koji u životu ništa ne rade, negdje gdje se ždere
i pije i pojavljuju se "pjevači" i "glumci" i sportaši, i onda kad vi
pitate curu gdje je bila sinoć, ne može reći "Išla sam se ogrebati za
besplatan kavijar i šampanjac, izbaciti sisice i dupe i dati do znanja
svima koje interesira da se prostituiram za članak u medijima" nego
kaže, "Ah, bila sam na onom eventu" ili "Išli smo na afterparty, ono,
kuiš..".
Ako upitate takve čime se bave, kažu "manekenka i fotomodel" jer je
izabrana za Miss radnika u skladištu u Kladuši i izašla je u kalendaru
proizvođača umjetnog gnjojiva iz Gornjih Hamzića pa sad automehaničari
i traktoristi diljem ex-Yu jedan mjesec u godini bace pogled na nju i
kažu "A nu male krvi ti…, šta bi joj ga utra, prednje zube bi joj
izbija".
A mi mali ljudi sjedimo u svojim starim smrdljivim foteljama, smotani
smo i čeznemo za tim da nam pred nosom prodefilira jedna takva da je
možemo odvest kući materi da je upozna, „vid' majko kakvu sam ženu
našao, niti kuha, niti sprema, niti zna složiti prosto proširenu
rečenicu, studira privatni menadžment i više ih prošlo kroz nju nego
oko nje, ali svi se okreću za nama na špici ku'iš ono“. Dašta...
Dobro, ja ne. Uopće nemam fotelju.
Engleske
riječi u svakodnevnom govoru služe tome da vas ne bude stid reći gdje
ste bili i što ste radili. Nismo se išli igrat rata u šumi, zasrali se
bojom i onda nagrnuli na grah s kobasicama i napili se rakije pa
pjevali „Čavoglave“ nego smo išli na teambuilding i paintball, a nakon
toga je bio afterparty, gdje smo jeli domestic cuisine pa je team
leader popio malo više brandyja i zapjevao world music i onda je bio
sing along.
Krivac za takvo stanje društva je kao prvo socijalno neosjetljivi
kapitalizam, nametnut izvana, prvenstveno s moralno umirućeg i
dekadentnog zapada tj. Amerike, koji samo gleda kako će uništiti sve
tradicionalne vrijednosti do kojih pošteni i bogobojazni Balkanci drže.
Kao drugo, RTL i Nova TV i Shpitza s HRT-a.
Dok HRT ima jednu emisiju posvećenu "glamouru" i jet-setu (jet-set koji
kupi Lui Vujton torbicu pa gladuje par mjeseci, ali nema veze, važno je
da se vidi "orginal" torbica, a ovo je nova dijeta pronađena u starom
Mayanskom kalendaru, sastoji se od jedne jabuke ujutro, cigarete i crne
kave popodne te tosta i primisli na maslac uvečer), Nov@ i RTL svoje
postojanje baziraju na tom polusvijetu koji izmigolji kad je fashion
week ili big brother party u Piranhi ili promocija novog albuma Simone
Gotovac, a u rupi između dva eventa se povlače u svoje jazbine i s
gađenjem se stresu od primisli na svaku knjigu koja nije autobiografija
Nives Celzijus i na svaki film koji nije "Sex and the City".
Znate, kod dečka nije bitan izgled, nego da ima lijepe oči i smisao za
humor, ali da nije sad neki tamo nego da bar pristojno izgleda, a nije
važno ni da je bogat, važna je ljubav, ali isto ne može se ona odreći
kave sa svojim prijateljicama… ono, i mora si kupiti čizmice za zimu i
za proljeće i za jesen, a ona haljinica bi tako dobro stala uz
haljinicu koju je dobila zahvaljujući oralnom druženju s nekim starim
prdonjom.
Jedva čekam da svoj krvavo zarađen novac dam nekoj kokoši da s ostatkom
svog kokošinjca priča kako je ona Barbara skroz glupa, zamisli, ona je
otišla na onaj event u onoj ružnoj haljini s placa, i zamisli molim te,
sutra se pojavi u toj istoj haljini kužiš ono, ta haljina košta samo
4500 kn, pa ja ne bih u tome izašla iz kuće uopće da mi se ljudi ne
smiju… ono, zamisli, molim te, a da je vidiš bez šminke… Isusebože…
ono, ali ipak mislim da bi trebalo spasiti kitove i mir u svijetu i
cijenim našeg nobelovca Krležu. Ma sve za kitove i mir! (bljesak)
 (čitanja 658) |