Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Promatrajmo ponašanje (nas) političara Hrvata u BiH, pripadnika različitih političkih stranaka za vrijeme obilježavanje najsvetijih mjesta i događaja - npr. stradanja nevinih u Uzdolu, Grabovici… Rijetko da netko nekome pristupa. Ni ruku ne pruža za vrijeme svete mise u znak pomirenja. A svi kažemo da smo vjernici… Kako možemo voditi politiku i zastupati narod a zaboraviti kršćanska i ljuska načela.

Piše: dr. Ivan Bagarić

Čovjeka će voditi ili Bog ili će njime upravljati tirani (zlo)…(Wiliam Penn)

Ideja se rodila 1935. u Seatleu kada se u vrijeme krize okupilo nekolicina poslovnih ljudi koji su tražili rješenja potaknuti biblijskim zapisom o Isusu i njegovim učenicima na obali Tiberijadskog mora kada je Isus za vrijeme doručka pokazao moć božanske velikodušnosti, oprosta i zajedništva (Ivan 21.). Zajednička molitva uz doručak tj. takav početak radnog tjedna se proširio diljem SAD-a. Kasnije, 1953. kongresmeni su upitali predsjednika SAD-a Dwight Eisenhowera kako je to biti predsjednik a on im je odgovorio da je zapravo - usamljen. Predložili su mu da  im se pridruži. A oni, različitih političkih opcija i svjetonazora, sastajali su se jednom tjedno prije posla i tom bi se prilikom pomolili i porazgovarali ali - ne o politici! Predsjednik je pristao i od njegovog dolaska na molitveno druženje u Americi se jednom godišnje održava skup na nacionalnoj razini - Nacionalni molitveni doručak.

Imao sam priliku ispred Hrvatskog Sabora, nazočiti ovom lijepom, 58. po redu, događaju u Washingtonu prošlog četvrtka na kome je bilo preko 3.500 uzvanika iz svih dijelova SAD-a te predstavnici iz oko 150 zemalja svijeta. Negdje sam pročitao kako se lobira da bi ste bili pozvani na ovaj događaj. Osobno nisam tražio pozivnicu i pretpostavljam da sam pozvan kao predsjednik Odbora za Hrvate izvan RH - imajući u vidu važnost koju Amerikanci daju svakom svom čovjeku, pa tako i svim svojim građanima hrvatskih korijena.

Neki su me pitali, zašto ići u Washington na doručak i moliti se…? Istina, možemo se moliti (i trebamo) na svakom koraku, ali i u Washingtonu. I ne samo to. Tamo sam za kratkog boravka sreo brojne ljude koji sudjeluju u kreiranju politike svojih zemalja i koji imaju utjecaj na svjetsku politiku. Sreo sam predstavnike hrvatske zajednice u SAD-u, posjetio Državno tajništvo SAD-a i razgovarao s vodećim ljudima za pitanja Jugoistočne Europe, prije svega o BiH i položaju Hrvata. Sreo sam umirovljenog liječnika iz Kalifornije, neurokirurga koji je za vrijeme rata neko vrijeme proveo u crkvi – bolnici Nova Bila i operirao… Hvala mu!

I sve je to bilo drugačije od inače službenih sastanaka i sličnih političkih okupljanja. Molitveni doručak je događaj na kome ljudi doista slave Boga. Ali se i povezuju, razmjenjuju mišljenja i stvaraju prijateljstva. I to je važno. U pozivu na ovaj događaj između ostaloga stoji - ovo okupljanje je trenutak kada naše različitosti ostavljamo sa strane, te nastojimo izgraditi i ojačati veze kroz ljubav prema Bogu i brigu jednih za druge. Naoko, postavlja se pitanje – zašto to ne činimo i inače? Tako mislimo i zbog toga jer smo navikli vidjeti političare u prvim redovima crkava i/ili u (nerijetko) beskrupuloznim političkim obračunima. Imali čega između te dvije krajnosti?

Korist ovog iskustva američkog nacionalnog doručka je da se „model“ prenese i u druge nacionalne parlamente. Neki zastupnici znaju provesti cijeli mandat a da se nisu pozdravili s onima iz druge stranke… Promatrajmo ponašanje (nas) političara Hrvata u BiH, pripadnika različitih političkih stranaka za vrijeme obilježavanje najsvetijih mjesta i događaja - npr. stradanja nevinih u Uzdolu, Grabovici… Rijetko da netko nekome pristupa. Ni ruku ne pruža za vrijeme svete mise u znak pomirenja. A svi kažemo da smo vjernici… Kako možemo voditi politiku i zastupati narod a zaboraviti kršćanska i ljuska načela. Amerikanci, Nijemci, Francuzi, Hrvati, Bošnjaci, Srbi i svi drugi trebaju Božju pomoć.

U Washingtonu se osjetilo da je, bez obzira na nacionalnu, političku pa i vjersku razliku i uz nazočnost predsjednika Obame, središnja točka okupljanja bio - Isus!

Konačno, politički i drugi interesi ostaju ali se trebaju postizati prihvatljivim sredstvima i nikada protiv prava drugoga i drugačijega. I tu svi griješimo, na domaćoj tako i svjetskoj političkoj sceni - i zbog toga svi plaćamo cijenu!

Iskreni „molitveni doručak“ je osobito aktualan za nas u BiH (i položaj Hrvata u BiH) i upravo sada u vrijeme svih pregovora oko ustavnih promjena i pred nadolazeće predsjedničke i parlamentarne izbore. Da bi postigli ciljeve koji su nacionalno odgovorni okupiti je se svim predstavnicima hrvatskih političkih stranaka i u zajedništvu podijeliti odgovornost. A onda isto to učiniti s „drugima i drugačijima“….(dnevnik.ba)

Komentari (0)