Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Lozančić je istu stekao kao član 128. brigade HV-a Rijeka, a Čović kao član 156. pukovnije domobranske Makarska!

Tu su imena svih od pola milijuna branitelja HV-a! Čuj pola milijuna?

Istina je živa i stoga za svakoga onoga tko vas osobno zanima njegove podatke možete provjeriti na Internet stranici www.registarbranitelja.com

Istraživački tim našeg portala se htio pozabaviti dvojicom, nama u BiH najzanimljivijih hrvatskih ratnika, Draganom i Nikom.

Za Čovića se tako navodi kako je još od 10. kolovoza 1991. godine bio pripadnik 156. pukovnije domobranske u Makarskoj, iako se vrlo dobro zna kako je tada još uvijek bio u „SOKO“ Mostar, čuvao avione JNA i pratio koja bi vojska mogla dobiti rat budući za njega nije bilo neprijateljske vojske!

I kako se navodi, od 10. kolovoza 1991. godine sve do 20. prosinca 1995. godine taj „domobran“ je branio „Lijepu našu“!

Još je zanimljiviji slučaj Nike Lozančića, koji je otišao čak na Kvarner i prijavio se u riječku pukovniju gdje je, kako se lijepo navodi, služio od 12. listopada 1991. godine pa sve do 5. prosinca 1995. godine. I sada se pravi kako ne zna otkud mu hrvatska mirovina, pa je kao cijelo vrijeme mislio da prima nekakvu skrb?

Koja junačina, jelde.

Naravno, kao i u slučaju Dragana Čovića i u slučaju ovog poznatog kakanjskog milicionera istina je nešto posve drugo s obzirom da je cijelo vrijeme rata bio član Armije BiH, odnosno kako se to u žargonu danas kaže „Bošnjačkog MUP-a“.

A zbilja vrijedi zaviriti na ovu stranicu i vidjeti sve te bojovnike, koji danas primaju „Rojsove mirovine“. Šteta samo što se Rojs ne vrati u BiH, pa ih sve takve postroji!

Kada već spominjemo ovaj Registar valja napomenuti kako je gotovo 20.000 osoba zavedeno među tih pola milijuna branitelja kao da su služili 15 dana ili manje? A njih više od 5.000 kao 5 dana ili manje? Više od 1.500 ljudi je u vojsci boravilo samo dva dana?

Pored imena Nike Lozančića, kao i pored imena mnogih drugih na ovim popisima u zagradi stoji jedno veliko R, a da vas ne zbunjuje pojednostavit ćemo kako to govori kako je bio u rezervi, a ne aktivan član, no i takvi primaju mirovine.

Dragan „domobran“ i Niko „rezervist“!

Otvoreno.ba

Bjegunac od pravde na čelu Parlamenta BiH

Piše: Igor Zovko

To što zamjeniku predsjedatelja Zastupničkom doma Parlamenta BiH i zamjeniku predsjednika HDZ BiH Niko Lozančić „na pamet ne pada“  vratiti novac kojeg je nezakonito primao iz Hrvatske i tako oštetio proračun susjedne države za oko 600.000 kuna- ni najmanje nije čudno. Čudno bi bilo da čovjek koji je krivotvorio način svog ranjavanja, i na osnovu te krivotvorine primao novac iz Hrvatske, koji nije prijavio radni odnos u BiH, jer bi time izgubio ono na što nije imao pravo- sada vrati nezakonito primljen novac.

To što Lozančić laže da ne zna kako je i zašto primao novac iz Hrvatske, te kako je mislio da je to skrb za Hrvate u BiH, također nije čudno, jer tko krade( a nezakonito pribavljen novac jeste krađa) taj i laže.

Ni to što se Lozančić odbija pojaviti pred Općinskim sudom u Zagrebu, kako bi odgovarao za kazneno dijelo za koje je optužen i za koje mu je određen pritvor, također ne treba čuditi. Lozančić se pravda kako je on „puno više i puno prije“ državljanin BiH nego hrvatski državljanin. Kao da se državljanstvo i obveze iz njega mogu gradirati. Lozančiću valja hrvatski novac, jer da ne valja vratio bi ga, ali mu ne valja hrvatsko pravosuđe, a time i hrvatska država, jer traže da vrati ono što mu ne pripada.

Ne čudi ni drskost  Nike Lozančića, koji je tobož uvrijeđen što mu se sutkinja Općinskog suda u Zagrebu nije obratila diplomatskim, već privatnim putem. On koji se nezakonito pribavljajući novac i odbijajući ga vratiti, i pojaviti se pred sudom ogriješio i o zakon i o moral, je uvrijeđen. Zamislite!

Kad se već nije odazvao na poziv suda, uvrijeđenom Lozančiću sutkinja je odredila pritvor i za njim raspisala potjernicu. Ni tu nema ništa čudno.

Nije čudno ni što predsjednik HDZ BiH Dragan Čović ne smijeni svog zamjenika Lozančića, jer on ima tri puta više optužnica od njega. Pa kad bi smijenio Lozančića, morao bi i sebe.

Što je, dakle, čudno u slučaju Lozančić, kad nije njegovo ponašanje i ponašanje njegovog stranačkog šefa?

Ćudno je to što je na čelu Parlamenta ( Lozančić bi uskoro trebao preuzeti dužnost predsjedatelja Zastupničkog doma), tog, dakle, najvećeg zakonodavnog i predstavničkog tijela Bosne i Hercegovine bjegunac od pravde. Čudno  i to da BiH dozvoljava takvu sramotu da čelni čovjek njezinog Parlamenta, koji bi trebao putovati po svijetu i susretati se s parlamentarnim čelnicima drugih država ne smije iz zemlje, u strahu da ne bude uhićen.

Čudno je i kako nitko, ali baš nitko od zastupnika u Parlamentu BiH ne pokreće inicijativu da se Lozančić smijeni, kad već njemu „ne pada na pamet“ da podnese ostavku, kako bi se zaštitio dignitet tog vrhovnog zakonodavnog tijela Bosne i hercegovine. Ili, možda nije! (Dnevnik.ba)

Komentari (0)