... pjevat će se u naredno vrijeme u Banja Luci, i te kako. Vijest da su drugovi dogovorili izgradnju spomenika papi Ivanu Pavlu II u Banja Luci provukla se na velika vrata kroz sve medije. Zaposjela je na naslovnice brojnih informativnih web servisa s naglaskom "kad' ne daju u Sarajevu biti će u Banja Luci".
I nitko da se začudi ovakvoj propagandnoj smicalici nego nasjedaju na priče "showmena" kao da ih nitko ne poznaje.
Mi koji smo malo stariji od današnjih dvadesetogodišnjaka dobro se možemo sjetiti kako su Srbi pa i Banjalučani častili upravo tog papu, Ivana Pavla II. On je u sredstvima javnog priopćavanja Republike Srpske proglašavan ustašom. U to vrijeme svi Hrvati su za Srbe bili ustaše. Za većinu njih i danas smo svi ustaše. Istim tim "antifašistima" Crkva je bila sinonim i glavni promotor ustaštva. Leglo nacionalističke ideologije. Išli su toliko daleko da su čak i papu nazivali ustašom. Isti ti danas bi kao istom tom papi podigli spomenik. Niti manje niti više nego u leglu četništva, u Banja Luci.
Nešto mi odmah kroz misli proleti naslov trenutno popularnog tv serijala "Lud, zbunjen, normalan".
Normalan čovjek, na ovu vijest, mora ostati zbunjen, a da bi sve to svario i prihvatio kao nešto normalno morao bi biti lud.
Jasno je da sva ova komedija oko podizanja spomenika papi u Banja Luci ima jednu jasnu poruku koju vrhuška Čovićevog HDZ želi servirati Hrvatima. Bošnjaci su nam neprijatelji jer nam ne daju izgraditi spomenik papi u Sarajevu, ali su zato Srbi velikodušni i bratski nastrojeni prema Hrvatima pa oni eto daju u Banja Luci.
Još jedna predizborna aktivnost "stožerne" hrvatske stranke koja ovim činom želi narodu i potencijalnim biračima nametnuti takvo mišljenje. Eto birači nisu samosvjesni i ne znaju tko nam je prijatelj, a tko neprijatelj. Stoga nam Čović uz zvuke medijskih fanfara mora to malo pojasniti.
Ovaj njegov čin nije samo još jedna predizborna smicalica, nego ovakvi potezi mogu polučiti dalekosežne posljedice. HDZ se na ovaj način postavlja kao povijesni mentor hrvatskom narodu čime mu utire put kojim narod treba ići. A sve to bez ikakve samoodgovornosti i spremnosti polaganja računao tom istom narodu, ako se pokaže pogubnost takve politike u što uopće ne treba sumnjati. Ovo je još jedna pokušaj udaljavanja beha Hrvata od njihove matične države koji za cilj ima povećanje antagonizma i netrpeljivosti prema ne samo Bošnjacima nego i prema svemu što je bosansko. Dodikovski nema što.
Kao prvo, građani Sarajeva nisu protiv podizanja spomenika papi Ivanu Pavlu II. Niti itko može zabraniti sarajevskim katolicima da podignu spomenik koji žele u svom gradu, jer između ostalih Sarajevo je i hrvatski grad. To što ga stožerna hrvatska politika želi ignorirati kao takvog to je sasvim drugi problem.
A ako je netko protiv tog spomenika onda su to sigurno građani Banja Luke. Jer Banjalučani su u nedavnoj povijesti jasno dokazali što misle o Hrvatima. A i danas dan se dokazuju. Brojni su primjeri za to. S tim da ljubakanje između Dodika i Čovića nikako ne treba smatrati kao naklonjenost Republike Srpske prema Hrvatima. Već se Dodik služi možebitnim interesima Hercegovaca kako bi lakše ostvario svoje interese i interese Republike Šumske koji se i danas ne razlikuju od onih ratnih kada je RS stvarana na zločinu i genocidu.
Predlažem "stožernoj" hrvatskoj stranci da podigne istovremeno spomenik i u Banja Luci i u Sarajevu pa da vidimo koji će se dulje održati.
Sasvim je normalno da u jednom gradu (bilo kojem) netko bude za jedan projekt, a da su drugi protiv. Tako je i sa spomenikom papi. Ne treba sumnjati da bi netko i u Mostaru bio protiv njega. Možda bi spomenik papi ima više oponenata u Mostaru nego u Sarajevu, a da ne govorimo o Banja Luci i RS-u. Pa zašto se spomenik papi ne podigne u Mostaru. Da ne bi prošao kao Bruce Lee? Kome je on mogao smetati?
Dakle, riječ je o čistoj političkoj manipulaciji koja je usmjerena prema lakomislenim hrvatskim biračima na čijim krilima se i "stožerna" stranka drži.
Čuj, spomenik papi u ulice Draže Mihajlovića. Samo treba biti idiot
pa ovo podmetanje shvatiti kao plemeniti čin i izraz dobronamjernosti
Dodika i istinske želje Čovića da se taj spomenik podigne.
Republika Srpska potpomognuta politikom HDZ BiH je podigla katolicima
200.000 spomenika širom tog "boljeg" entiteta. Poubijani i protjerani
Hrvati, ali i Bošnjaci su pravo ogledalo srpske pobožnosti i štovanja
Božje riječi. Da bi oni podigli spomenik papi na tlu Republike Srpske
trebali bi imati obraz kao đon.
U Banja Luci podižu spomenik papi oni koji su porušili sve papine kuće (crkve) u RS-u. Koliko li su samo pobili službenika (svećenika) istog tog pape?
Da se nisu možda pokajali za svoje grijehe? Ako jesu neka to pokažu na drugi način, a ne ovim licemjernim činom. No, u ovoj cijeloj priči Dodik i Banja Luka su sredstvo. Cilj je produljiti antagonizam i učvrstiti neprijateljstvo prema Bošnjacima (koji nisu svete krave , da se razumijemo) i s druge strane podebljati lažne bratske veze sa velikosrbima iz Republike Šumske, a sve u konto frizirane teze o stvaranju trećeg entiteta što bi "stožernu" hrvatsku stranku osnažilo, a Hrvate u BiH getoiziralo i kao takve lakše ih držalo na uzdama. Pa u takvim okolnostima šerifovanje ne bi predstavljalo problem i moglo bi se "dovršiti započeto".
