Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Ulazimo u drugu polovicu mjeseca kolovoza!!

Previše događanja, duhovnih, kulturnih, sportskih…previše auta, svaki dan su negdje seoske fešte, roštilji, turniri i ostalo…

Vjerojatno će već od danas u našoj općini biti manje gužve, mi ćemo se polako vratiti našem mirnom životu. Kako ono kažu: svakog gosta tri dana dosta, iako u našu sredinu dolaze većinom ljudi koji su se tu rodili ili čiji su korijeni u Tomislavgradu, dakle, nešto između domaćina, gostiju, turista… Samo mi se čini da oni kad ovdje dođu izgube sve ono od zapadnjačke kulture i životnih navika. Ili, kako kažu naše bake:“pušću i ko paščad iz vežnja“ Prebrza vožnja, glasna glazba, parkirana auta gdje god se stigne , a tek na terasama  popiti kavu – više galame nego u osnovnoj školi na odmoru. Lijepo je vidjeti da naš grad tako oživi, jer  smo postali pravo turističko mjesto . Božić, Uskrs, ljeto i to je to…Samo ne bi škodilo malo više kulture i obzira. Nismo mi ovdje ni glupi, ni zaostali, kako sam čula neki dan.Tko god ovdje živi voli ovaj kraj sigurno više od svih iseljenika. Mi isto radimo i borimo se, samo je nama vjerojatno lakše, nismo stranci ondje gdje boravimo, ali nam je teže zaraditi za svakodnevni život u ova krizna vremena.

Ali nisam htjela pisati o „uvoznim“ , koliko o jučerašnjem danu. U Seonici  je bila Velika Gospa. Iskreno se nadam da je sve dobro završilo, da se nikom nije ništa ružno dogodilo. Ali mi nikako nije jasno kako će na Gospojinu kod onih dječjih autića i ringišpila cijeli dan svirati i pjevati  cajke.

Dobro je da ljudi rade, dobili su dozvolu za korištenje zemlje taj dan. Ali nekakva pravila moraju postojati. Nisam nacionalista, ali je ružno čuti ekavicu i i tamo neku Draganu Mirković ili Cecu na Veliku Gospu. A malo prije toga je završila Sveta Misa i propovijed produhovljena, s razmišljanjima i opomenama što sve vreba mlade ljude i činilo se da svatko pozorno sluša i prima k znanju !!!???

I svi su kunu da su veliki Hrvati i veliki kršćani! Sto posto sam sigurna da netko iz naše općine ima zabavni park, da bi se slomio dobiti dozvolu. Ne znam za druge ljude, meni osobno je to paradoks. Ne mora biti glazba po mom ukusu, ali onome jučer je samo falila „pevaljka“ da se popne na stol. Isto tako navečer u gradu u kafićima samo“ tuče“ narodnjak. Ma zaboga miloga nismo usred Šumadije! A svima je duša spominjati Domovinski rat.

Tek kako se vozilo predvečer- imala sam osjećaj da je ova naša jadna cesta autoput .

Vraćam se sad na početak ovog teksta. Ne branim, jer znamo mi da ni ovdašnji, bh ( ili duvanjski) vozači nisu cvijeće, ali većina auta  u ovom ljetnom vremenu je zagrebačkih, austrijskih, švicarskih… tablica. Ma dajte ljudi, tamo poštujete pravila i kad se ne mora!

Jasno je nama da ste vi na odmoru, ali vozite kroz naseljena mjesta i svugdje su znakovi o ograničenju brzine. Strahota je pretjecati po deset auta u koloni i to gdje to nije dopušteno.

Ceste su pune biciklista na koje se nitko ne obazire. Kao da ljudski život ništa ne znači.

 A što se tiče cajki -Bogu plakat. To su donijeli ovi iz glavnog grada Lijepe naše.

 Gore je to sad popularno i samo se to sluša. Činjenica je da hrvatska estrada ne nudi ništa, ali ipak se zna granica dobrog ukusa. O tomu se može pisati godinama. Zato dragi moji domaći, tješite se da ovo ne traje dugo, još koji dan i vraćamo se svomu miru. A sve one koji dolaze u svoj i moj, u naš kraj na odmor,  molim da samo malo pokažu kulture, jer nisu u divljini, nego u gradu, selu, naseljenom mjestu, gdje žive ljudi i gdje ima djece! 

M. P.

Komentari (0)