Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u razgovoru za naš list
poručuje kako do izbora u listopadu neće primati stranačke prvake te da
je njegov stav po svim pitanjima jasan. Ističe kako za njega nije ništa
neobično što biskupi nisu bili na obilježavanju 20. obljetnice
utemeljenja HDZ-a BiH...
...jer biskupi i ne sudjeluju u stranačkim skupovima. Kardinal Puljić
priznaje kako se mladi ljudi nisu učili borbi za svoje pravo, nego je
samo cilj bio pružiti im da uživaju.
Primjetno je da u
ovoj godini vrlo malo razgovarate s političarima. Posebno je to, takav
je dojam, izraženo u zadnje vrijeme kako se približavaju opći izbori.
Niti Vas, niti drugih biskupa, nije bilo niti na obilježavanju 20.
obljetnice HDZ-a BiH. Što je pravi razlog i hoće li tako biti sve do
izbora?
- Do sada sam slao jasne poruke u javnost, te
nemam novih načela, nego ostaju ista načela. Ukoliko su bili voljni
čuti, mogli su i iz tolikih susreta i mojih govora u javnosti. Sada je
potrebno vjernike i javnost hrabriti u nadi i pouzdanju u Boga. Previše
je negativnosti koja opterećuje javnost, ali i truje međuljudske
odnose. Nažalost, postao je običaj da se svaka stvar manipulira, a
počesto i zloporabljuje. A što se tiče stranačke proslave, biskupi ne
sudjeluju u stranačkim skupovima, barem ne redovito i nije čudno što
smo izostali s takvog skupa. Ništa to nije neobično. Stranke neka rade
svoj posao i snose odgovornost za svoj rad. Moj je stav da do izbora ne
primam nikoga iz stranaka, osim redovitih državničkih poslova, koji se
moraju događati.
Iako još nisu krenule “kolone”
političara po BiH, svakoga dana je sve više njihovih otrovnih izjava,
optužbi i podmetanja. Mnogi bi teritorijalno raskomadali državu, a neki
su je doslovce materijalno i opustošili. Pravde nema, kuda sve ovo vodi
? Plašite li se za sudbinu i budućnost ove zemlje?
- Nemam
straha ni za zemlju, ni za narod. Mogu ljudi kako hoće, ali neće dokle
hoće. Ipak je Božja zadnja. Nije li stara poslovica: Nije ničija do
zore gorjela! Svaka će se ova ugasiti, valja nam sačuvati ravnotežu i
pamet, te ustrajati na ispravnim načelima vjere i morala. Tužno je da
se ne nadmeću programi nego uvrede, optužbe i niski udarci. Tko bude
vjerodostojnije izlagao program, vjerujem da će taj i dobiti naklonost
birača. Tko bude trovao javnost, narodu je dosta otrova.
Je li Vas strah za Hrvate u BiH?
- Nije me strah za Hrvate. Ovaj je narod preživio toliko 'izama' do
sada i toliko tlačenja i nepravdi te je opstao, makar desetkovan.
Vjerujem da je snaga vjere u narodu dosta velika da je u stanju
postojan biti i opstati unatoč svim manipulacijama, pranju mozga,
manipulacijama kroz razne interese itd.
Tijekom ljeta
ste obišli veliki broj župa. Ohrabrujete ljude, ukazujete na potrebu
vraćanja istinskim moralnim vrijednostima. Koliko je to zapravo težak
posao u situaciji kada se ljudi bore za goli život, za golu
egzistenciju?
- Treba biti iskren. Ovo jesu teška
vremena, ali kada su bila lagana. Tko se sjeća razdoblja kada se
govorilo: 'Baš nam je lijepo.' Uvijek je bilo priče kako je teško
živjeti. Jedino kada ta vremena prođu, onda počnemo pričati kako su to
bila dobra vremena. Zaboravlja čovjek mnoge stvari. Obično ga boli ono
što ga danas boli. Stvarna obnova i izlaz iz krize bit će kada se
obnovi pravo dostojanstvo čovjeka. Nema obnove čovjeka bez duhovne i
moralne obnove, tada će i međuljudski odnosi biti normalniji, jer će
uspostaviti odnose na odnosu s Bogom i njegovim zapovijedima. Odnos s
Bogom i čovjekom na temelju Božjih zapovjedi je glavno uporište izlaza
iz krize.
Mladi ljudi su poseban problem. Oni su
zbunjeni, prepušteni samima sebi. Završavaju fakultete, ali posla
nemaju. Podaci govore da o njihovim sudbinama odlučuje čak oko 40 posto
političara sa srednjom ili nižom stručnom spremom. Bez namjere da ikoga
uvrijedimo, smatrate li da ovu zemlju ipak treba u većoj mjeri dati
mladim, obrazovanim ljudima?
- To ne odlučujem ja nego
demokratski izbori. Narod treba reći svoju, a ne ja preko medija. Ipak
je istina da mi mlade nismo učili da se suoče sa životom i da se znaju
boriti za ono pravo, nego je javni bio cilj pružiti im da uživaju. Sada
kada nema mogućnosti uživanja, onda bježe od života. To je grijeh onih
koji su im nametnuli krivi stav života. Ta odgovornost nije samo na
mladima, nego na onima koji su im pružili takovo usmjerenje. Ne valja
samo staviti težište na jedne, valja uskladiti znanje starijih i
iskusnijih, te snagu i polet mladih.
Katolička crkva
pokušava zadržati mladiće i djevojke na okupu u BiH. Organiziraju se
hodočašća i susreti. Nažalost, brojni su primjeri koji govore kako
političari i drugi moćni ljudi svoju djecu školuju u drugim državama
odakle se više i ne vraćaju. Kakva nam je onda budućnost, nije li to
političko licemjerje?
- Katolička crkva vrši svoje
poslanje okupljajući mlade da im pomogne rasti i utvrđivati se u vjeri.
Mladima je važan trenutak u zrenju i izgradnja zajedništva i doživjeti
da na putu vjere nisu sami. Ujedno je važno u njima probuditi zauzetost
za osobne i vlastite vrjednote u javnom životu. Svi susreti i hodočašća
idu za tim da izgrađuju zajedništvo vjere i rast u osobnoj vjeri, ali i
svjedočenje vjere. O licemjerju ne bih govorio, jer je to vrlo
kompleksna tema. Vidimo u prvom redu da svi oni koji se u javnost kunu
kako vole svoj narod i domovinu, a ne ostave potomstvo, svega jedno ili
dvoje...Takva djeca koja rastu kao jedinci ili samo u dvoje vrlo često
su odgajana u sebičnosti, pogotovo ako su podupirani kroz trku za
uživanjem i imati, što im imućni roditelji namiču, a pogotovo o toj
temi koju spominjete.
Spomenik Papi
Što se trenutačno događa s izgradnjom spomenika pokojnome Papi u Sarajevu?
- Potrebno je pokrenuti sve one koji su dali svoj pristanak i podršku
da se na tom radi, da ne povlače riječ nego istinski zasvjedoče u
provođenju onoga za što su se opredijelili. U ovoj zemlji je sve
naviknulo na usporeni film i dug put ostvarenja pa i ova stvar. Živo se
nadam da ću skoro naći mogućnost za susret s različitim razinama
Odbora, pa ćemo pokušati pokrenuti stvari s mrtve točke.
(DL)
 (čitanja 766) |