Neki ljudi doista vole biti slobodni. Moj prijatelj Reno
slobodu gleda kao mogućnost napretka - nikakvo vezivanje za osobu suprotnog
spola kod njega ne dolazi u obzir. Lik fura karijeru i čeka ono nešto 'pravo'
koje će ga lišiti slobode, one muške, ali koje će biti toliko lijepo i
kvalitetno da će se osjećati napokon slobodnim od svega.
Njegove riječi često shvaćam, a često i ne. Koliko godina
čovjek treba provest slobodan od žena i
obaveza da bi shvatio da je sloboda zapravo samoća?
Mirela na slobodu gleda kao na negativnu stvar. Ona i
Josip su u vezi još od prvog srednje i ne mogu zamisliti život jedno bez
drugog. U načelu, za Mirelu je sloboda samoća. Bez muškarca ona ne samo da ne
bi znala popraviti osigurač, nego uopće ne bi mogla normalno funkcionirati.
Mirela jednostavno nije osjetila slobodu. Nikada.
Slobodu bih usporedila s osjećajem kada hodate bosi po
svježe pokošenom travnjaku, a vlati trave vam prolaze kroz prste. Da, doista,
sličan je osjećaj.
Još je bolji osjećaj kad hodate po tom travnjaku nakon
što ste hodali po pijesku, trnju i kamenju i onda napokon osjetili neko lijepo
tlo po kojemu svaka mlada žena mora znati hodati. Bez štikli.
Dok je čovjek mlad i lud sloboda je način života. Sloboda
je blagoslov u svakom smislu te riječi, jer ona ružna riječ 'obveza' nas
uvijek podsjeća na ono što moramo napraviti bez obzira imamo li volje ili ne.
Slobodan čovjek je izvan svih životnih rešetaka, izvan svakog okupatora i izvan svakog
rata.
Hajdemo mi malo razraditi riječ 'sloboda', onako
filozofski.
Svako ljudsko biće nastoji doseći slobodu duha, uma i
tijela. To je i primarno ljudsko pravo.
Sloboda uopće nije širok i relativan pojam, slobodan
čovjek je sretan - bio on u vezi ili ne. Ako slobodu gledamo samo kao na
poligamiju, provode i raskalašenost, mi zapravo nismo slobodni duhom. Način
života i shvaćanje slobode se mijenja, a ona je, ustvari, jedan te isti osjećaj.
Sloboda je lijepa riječ, asocira nas na podignute ruke i
osmijeh na licu. 'Slobodna sam žena' - viču mnoge nakon što ih nedostatak iste
natjera izvan iz zatvora.
'Sama' je pak teška, tmurna riječ. Tužna. A u praksi
faktički znači isto kao i slobodna. I sama i slobodna su pojmovi žene bez
muškarca.
Sve je stvar percepcije. I shvaćanja obveza kroz
razdoblja koja prolazimo.
Obveza asocira uvijek na ono što se mora. A zapravo,
mora li se išta?
Sloboda zapravo postoji, bile mi same ili u vezi. Sloboda
je jednostavno unutarnji osjećaj bosonogog hodanja po travnjaku. Čovjek koji
ima obveze nije slobodan. Žena koja misli da ima obveze nije slobodna.
Obveze postoje, ali sve ovisi shvaćaju li se one kao moranje ili kao dio
života. I ovisi o tome kada obveza kao pojam nestaje.
Dakle biti 'single' prvih 5 godina nakon što otkrijemo
muški svijet doista znači biti slobodna. Birati. Igrati se. Šarati. Provoditi
se.
A onda svaka mlada žena mora ući u fazu kad više nije
slobodna nego sama, ukoliko je bez muškarca. Počinje gledati na vezu kao
nadogradnju vlastite sebe, a na obveze kao na nešto što će pomoći u poboljšavanju
kvalitete vlastitog života i postizanja samodiscipline.
U sretnim vezama obveze prestaju biti obveze. Zapravo,
sve ono što se 'mora' ustvari se i ne mora. Ali se hoće. I želi. Ako je u
pitanju prava osoba.
Sloboda je najljepša onda kada po travnjaku bosi ne
hodate sami, nego kad vas netko vodi za ruku. A on je isto bos. I slobodan.
Marina Radoš
 (čitanja 1213) |