Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

        Draga Mare, pišeš mi kako ne vjeruješ u ono što je tetka Ruža pisala svom Mati u Njemačku, a vezano za djecu koju naši imaju s Njemicama. Očito misliš kako se kod nas ne može dogoditi bračna nevjera, da ste samo vi preko oceana privilegirani. Ali, za razliku od tog vašeg svijeta, kod nas je to još uvijek vijest, dakako, kad se dozna. A dozna se kad-tad! Već sam ti pisala kako ni kod nas više ne možeš, da prosti tvoj pošteni obraz, prdnut , a da ne čuje selo. Ma što selo, odmah to stave na radio, na televiziju, na internet. Baš sam ti htjela  pisat kako naša vlast na svim razinama ne vodi nimalo računa o populacijskoj politici, demografskoj obnovi ili kako se to već zove. Imao jedno ili petero djece, nikoga, osim roditelja, ne briga. A političari i svećenici stalno trube o tomu kako nam je natalitet manji od mortaliteta, više ljudi umire nego se rađa na ovoj našoj  vjetrometini. A kako i neće kad svaki lijek moraš platit, a odakle umirovljenicima novac? Ja sam sinovima rekla da im se više ne isplati mene liječit, ni lijekove kupovat skuplje od andola.

             Drugo je kod vas, pa i u Njemačkoj. Više su njemački političari učinili za demografsku obnovu našeg kraja, nego… Ništa nego, pa oni su jedino i učinili dajući pozamašne doplatke na djecu. Šteta što je sve manje naših u Njemačkoj, uglavnom su se vratili kao umirovljenici, ali nemaju mira. Dobro što se njima ne da spavat, ali što ranom zorom bude djecu, unuke, kao, uvijek se ima što radit kod svoje kuće. «E, da si ti u Švabe, nema kod njega…», to je najčešća njihova rečenica. Mladi naučili spavat do podne, i eto ti razloga za svađe.

           Naš Joko, bez ikakve potrebe, jer ima njemačku mirovinu, zasijao pet njima, posadio silni krumpir, repicu, kukuruz, ma milina bila pogledat. Ali, ne dade Bog, ustvari dade krupu pa obi sve što je iz zemlje provirilo. A Joko kuka, plače, trči po općini tražeći da mu netko uđe u štetu. Smiju mu se susjedi kod kojih nema štete, jer nisu ništa ni posadili:»E, Joko, da je to u Švabe…», a Joko odmah počne psovat i božju kišu i božju krupu, pa se prekriži i pokaje, a njegova Janja pametuje:»I jesi molio za kišu, pa znaš da je kod nas uvijek išlo s kiše na krupu!», dok Joko opet ne poludi.

-Ulazi, ženo, u kuću, pa ti uvijek samo na zlo misliš i drugome zlo želiš. Po cijeli dan. I to ti kratko nego još po noći navijaš sat da te probudi, da samo zlo nekomu poželiš i ponovno zaspeš. Kad jutri čujem da je netko stradao, odmah se pokušavam sjetit koliko je puta noćas sat zvonio. Ulazi u kuću i ne pristaji mi na muku!-galami Joko, a Janja hladno odgovara:»Ma nalet te ne bilo, ne budim se ja poželjeti nekomu zlo, nego me satrše tuđe brige, od kojih ne mogu spavat. Nisam sebi ni u glavi!»

            Tako i ti, izgleda, moja Mare, nemaš svojih briga pa te naše satrše čim pitaš ide li politička situacija nabolje? Dosadna si, sto puta sam ti pisala da kod nas nema situacije, s ako se slučajno gdje i pojavi, onda je kao i nevrijeme-s kiše na krupu! I sve ostalo, i tomu slično, i kako mu drago, tako govore naši političari. A meni je drago da ćeš uskoro doći i sama se uvjeriti kako je ovdje Život lijep, tko živjeti zna! Tvoja Anđa.

Komentari (0)