|
Jeste! I djecu ste obradovali. A što znate o Svetom Nikoli i od kuda legenda o djeci, darivanju, čizmama? Pročitajte:
Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3.
stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati
djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu
biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje
sam...
Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu
umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No,
on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim
životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup,
nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje
biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i
šireći vjeru.
Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa.
Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim
blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga
nazivamo i zaštitnikom djece.
U svom životu uvijek se borio
protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao
Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je
pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo
položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno
u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije.
LEGENDA
Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende.U
blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali
izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se
mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je
trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se
pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje.
Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima,
umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotane
zlatnike kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro
našao tako veliki novac. Vidjevši kako je svota dovoljna, čak i
prevelika da časno uda jednu kćer, opremio je i dade joj miraz. To se
dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa
zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja:
- A
kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor
i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista,
baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac,
stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka
šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest.
- Drugi
kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se
domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na
otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda
dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak.
( Wikipedija)
 (čitanja 434) |