 "Da, sjećam se i Chamonixa, najdraže pobjede ove sezone, jer je uz mene
na superkombinacijskom postolju bio i Natko, a Tin i Dalibor uzeli su
bodove. Prava momčadska pobjeda"
Sjeća se Ivica, jasno, i čudesnog siječnja, tempirane žetve bodova nakon koje smo mogli početi sanjati...
IZRAZ njegovog lica otkrivao je sportaša kakav je
rijetko rađa. Uz stazu u Lenzerheideu natiskalo se deset i pol tisuća
navijača, skijaški autoriteti došli su mu do poda skinuti kapu. No,
Ivica Kostelić emitirao je miks ljutnje i razočaranja, djelovao je tužan
i dalek. Ne, nisu se emocije ispraznile, koliko god da se potrošio
tijekom šesomjesečnog drila Svjetskog kupa, već je Ivica Kostelić
negodovao zbog jedne loše slalomske vožnje... Jedne, od 35 utrka koliko
je vozio ove sezone. Kakav tip! Bio je to posljednji slalom 45. izdanja
Svjetskog kupa, održan na rubu regularnosti i rezultat gotovo da nas
nije zanimao nakon svega što smo od Kostelića vidjeli ove sezone. A
vidjeli smo nešto na rubu stvarnosti.
Vidjeli smo i kako je usađen takav stav, kada je Gips
progovorio o "kontroverznosti današnjeg dana, jer kako slaviti pobjedu,
kada je slalom bio ispod Ivičine razine".
Pukli su pod pritiskom Grange i Myhrer, jedini koji su
pritisakli Ivicu u utrci za slalomskim globusom. Francuz se spteljao već
nakon prvih vrata, nizao grešku za greškom, i na poslijetku izletio sa
staze. Myhreru je ostala teorija, ali i ona se rasplinula u drugoj
vožnji. Postalo je jasno da će unatoč lošem vremenu (18. mjesto, bez
osvojenog boda) Ivica Kostelić položiti ruke na još jednu nagradu.
Pobjedu je, ako je to nekome bitno, odnio Talijan Razzoli, ispred Matta i
Neureuthera. A Ivici se osmijeh omaknuo tek kada je mala kristalna
kugla dopremljena do hrvatske delegacije. Eksplodirao je, međutim, kada
je krenula hrvatska himna. 478 bodova Kostelić, 442 boda Grange. I ono
bitnije - 1356 bodova Kostelića za jednu od uvjerljivijih pobjeda u
Svjetskom kupu. Ušao je onu kategoriju sportaša za koje vam jednostavno
nedostaje riječi. Kolega je imao vrlo zgodan pokušaj, kada je
Kostelićevu ukupnu pobjedu nazvao najvećom sportskom pravdom. Vjerojatno
je i to premalo s obzirom na sve što je Ivica u karijeri pobijedio.
Jesu li mu u trenutku u kojem je u ruke primio veliki globus kroz
glavu prolazile scene iz baselske klinike koja je postala drugi dom, je
li razmišljao o padu u Innerkremsu, o sedam operacija koljena lijeve
noge, o propuštenim utrkama i bolnim oporavcima? Je li se sjetio
Schladminga 2004. godine, kada su ligamenti opet popustili, ili dana
kada je 2009. godine u Kitzbuehelu preuzeo vodstvo u Svjetskom kupu, ali
je morao potpisati poraz, ovaj put zbog ozljede leđa? Plakao je kada je
na postolju uzeo tu veliku kristalnu kuglu, do koje mogu samo najveći. A
sigurno je samo jedno - sjetio se Gipsa, čovjeka koji je imao - ideju. I
ništa više. Danas u vitrini ima četiri velika kristalna globusa. I kao
što je Ivica govorio u trenucima dok mu je bilo najteže, "nikada se neću
predati".
"Ovo nije bio cilj, već misija", "bildao" se svaki put kada se trebao vratiti na stazu.
Zbog ozljeda je od 2002-2006. godine vozio samo tehničke discipline,
iako je na početku karijere bio "brzanac". Niti u najtežim trenucima
nije ocu dao za pravo - znao je da će jednog dana biti kompletan,
dostojan borbe za ono pravo - veliki globus.
"Ne znam što reći u ovim trenucima. Naviru mi sjećanja iz starih
dana, sjećam se jedne dvorane u kojoj smo prolijevali znoj. Sjećam se
mnogih dobrih i loših trenutaka, prijatelja, svih onih mjesta na kojima
sam trenirao. Kroz glavu mi prolaze slike stijena na Mljetu, mojih
ledenjaka, ali da, i baselske bolnice. Sve to izlazi na površinu.
Definitivno u životu nisam imao ono što su imala druga djeca, ali nisu
ni oni imalo ponešto što sam ja imao. Jedan mladi skijaš povlaštena je
osoba, jer može juriti 100 km/h već sa osam godina. Uživao sam u
prirodi, otvorenim prostorima i dubokom snijegu. Sjećam se da mi je to
nadomjestilo i kino i proslave rođendana"
"Da, sjećam se i Chamonixa, najdraže pobjede ove sezone, jer je uz mene
na superkombinacijskom postolju bio i Natko, a Tin i Dalibor uzeli su
bodove. Prava momčadska pobjeda"
Sjeća se Ivica, jasno, i čudesnog siječnja, tempirane žetve bodova nakon koje smo mogli početi sanjati.
"Tour de Fance odlučuje se na brdskim etapama. Tako je ove godine bilo i
u Svjetskom kupu. Siječanj donosi najviše utrka, i to onih najtežih.
Tko izađe kao pobjednik, do kraja ostaje na vrhu. Da, bilo je teško.
Nekad teško, nekad lijepo, ali čini mi se, više lijepo"
Zvuči nekako prejednostavno, čini se da i Ivici fali riječi. No,
djela su tu, kristalna i opipljiva. Djela koja su promijenila svijet
sporta, a pomalo, i svakoga od nas.(index)
(čitanja 357) |
