 Ni udarnički ritam koji je Kruno Jurčić nametnuo od prvog treninga nije skinuo osmijeh s lica Croucha iz Tomislavgrada
Tražili su ga na sve strane. Krstanovićevih 19 HNL pogodaka odjeknulo je nogometnim Balkanom, pa i šire. Dražen Medić zadovoljno je trljao ruke jer je znao da ima vrhunsku robu, a visoki napadač bio je na “standbyu”. Krstanović je čekao samo jedan poziv..
- Bili su u Zagrebu predstavnici Partizana, a u jednom trenutku našao sam se i s nekim ljudima s Poljuda. I Koreja se nudila kao opcija. Bile su to jako dobre ponude, ali... - započeo je svoju priču novi centarfor Dinama. Da se Maksimir uključio u utrku saznao je od Igora Čalea, sportskog direktora “pjesnika”.
- Rekao mi je da u nedjelju u 10 moram biti u Zagrebu. Od uzbuđenja
sam odmah krenuo prema autu. Nisam ga ni pitao gdje da dođem - smije se
Krstanović. Priznaje da osmijeh ne skida od trenutka kada su si Mamić i
Medić stisnuli ruke, a od tada je prošlo desetak dana
- Ja sam još dobar, trebali ste vidjeti moje u Tomislavgradu. Cijela obitelj plače od sreće - otkrio je.
Suze radosnice možda čude, ali ne ako su Krstanovići u pitanju. Cijela obitelj je inficirana plavom bojom.
- Kao i svi u Hercegovini. Tamo se Dinamo voli na poseban
način - priča nam dok u rukama ljubomorno drži svoj dres. Prvi
kontingent koji šalje svojima stao je na brojci 20.
- To je samo za užu obitelj. Da namirim sve trebalo bi mi barem stotinjak komada.
A na dresu broj 99. Tvrdi da tu nema simbolike.
- Mogao sam uzeti i devetku, ali nisam htio. Ovo mi je draže.
nego smo počeli razgovor, odradio je prvi trening s momčadi.
Prednjačio je u vježbama i trci. Vidi se da je željan dokazivanja, a za
dobrodošlicu mu je Luis Ibanez gurnuo loptu kroz noge.
- Manje više znam dečke. Nešto bolji sam sa Sammirom. Bili smo par puta na piću - otkriva Krstanović.
Zašto se ne čudimo!?
- A koga ću znati ako ne njega. Često je bio s Jefthonom.
Sjajan dečko, još bolji nogometaš - okarakterizirao je Dinamovu
“desetku” Krstanović za kojeg vrijedi ona narodna o “trećoj sreći”. Dva
puta je bio blizu Dinama, ali tek je u trećem pokušaju stigao do dresa kluba iz Maksimira.
- Dok sam igrao u Posušju, Zoki Mamić je došao do mene i nudio mi ugovor s Dinamom, ali s posudbom u Lokomotivu. Odbio sam.
U drugom navratu ispriječio se odštetni zahtjev od 700 tisuća eura
koliko je Zagreb tražio od Dinama. Iduće sezone dobili su za njega
nekoliko stotina više. Ipak ih je Krstanović spasio od ispadanja.
- Tako se poklopilo. Iako, ima tamo igrača za velike stvari.
A tek koliko ih brojimo u Maksimiru.
- Naravno. Ipak je to Dinamo! - uzviknuo je, uzeo stanku da sabere misli i dodao:
- Jel’ se bojim? Da se bojim konkurencije ostao bih igrati u Posušju
ili Drinovcima. Čast svima, ali ja sam došao nametnuti se i biti bolji
nego što sam bio u Kranjčevićevoj ulici - samouvjereno je završio,
ljubomorno uzeo dres Dinama i otišao.
- Treba se odmoriti. Čeka nas Liga prvaka..(JL)
(čitanja 635) |
