|
 Prvu nedjelju Miholjskog ljeta, sunčanu i toplu, grijeh je
bilo ne iskoristiti za odlazak u prirodu, u lijepom društvu. Mi smo odlučili „skoknuti“
na Blidinje, ispod gornjih sela, pa od Lipe preko Vrana. Svuda ljepota od
prirode, što nam je Bog dade…
Možda su samo dva kilometra asfaltnog puta od Lipe preko
Vrana, a zatim makadamska cesta, ne loša. Ovoga proljeća i ljeta nije bilo kiša,
pa nema ni odrona i rupa po cesti mnogo, tek tu i tamo. Dok se vozimo kroz Grla
prisjećamo se priča starijih Duvnjaka, koji su s konjskim kolima ili konjima
išli u Modrušu u drva, kako je najteže bilo proći upravo ovaj usjek kroz Vran.
Sada to nije problem. Puca pogled na Svinjaču, s pokojom vikendicom, ali i sa
dvije velike kuće. Nema blaga, ni ovaca, ni krava, koje smo viđali prošlih
godina na Svinjači. Nema više ni Borasovih cura-triju sestara, koje su životni
vijek provele čobanujući na Svinjači.
Spuštamo se niz Klanac prema Blidinjskom jezeru, put je
ovuda najgori, ali je kratak do spuštanja uz jezeru, spajanju s cestom koja
dolazi iz pravca Posušja. Bacamo pogled na Crkvu Gospe Snježne, na Barzonjama,
od kuda stiže mnogo vozila. Odlučujemo pravac do Kedžare, do groba Dive
Grabovčeve, tu odmarati,a u povratku, što stignemo i gdje stignemo.
Vozila je mnogo, asfalta malo, pa nas obavijaju oblaci
prašine. Primjećujemo da je po polju i uz jezero malo stoke, za razliku od
nekih prošlih godinu. U ekipi TC su dvije djevojke koje prvi put dolaze na Blidinje, pa se trudimo sve im
potanko objašnjavati gdje je što: gdje je Vran i Ljubuše i zašto su strasni,
stoljetni ljubavnici, gdje su visoke, i zašto modre šume Modruše, gdje je
Čvrsnica i njezin najveći vrh Pločno…
Ulazimo u Hajdučku republiku Mijata Tomića, pričamo o
njezinom nastanku. Prolazimo pokraj motela „Hajduče vrleti“, parkiralište puno.
Brzo stižemo na groblje i kod spomenika Dive Grabovčeve. Djevojke slušaju
legendu, a potom glasno molimo. Razgledamo neobične predmete na Divinom grobu:
lančići, narukvice, prstenje, križići, svete sličice s porukama, a na velikom
križu brojne su krunice. Ostavljaju to posjetitelji kojih ovdje uvijek ima,
pišu svoje zavjete, želje…
U gustoj šumi iznad groblja ima nekoliko uređenih odmorišta,
sa stolovima i sjedištima. Netko je, vjerojatno, maloprije ovdje roštiljao, a
vatru nije potpuno ugasio, što mi činimo, jer da puhne vjetrić…
Nakon duljeg odmora u ovoj prekrasnoj hladovini, vraćamo se
natrag. Uz put vidimo rodne šepurine, ima ih, ali ima i berača. Odraslih i
djece. Beremo i mi, tek kilo dva za čaja, ali zato razgovaramo s obitelji iz
Jablanice: roditelji i troje djece. Oni već peti dan svakodnevno ovdje beru
šepurine, kažu da se isplati! Kod njih se za i kg šepurina dobije 1,5 KM. Pored nas prolaze i
vozila s malom prikolicom punom šepurina. Rade ljudi!
Usput snimamo i stado ovaca i staru, već ruševnu, strijetu
kuću, a valjalo bi je zaštititi kao spomenik jednom vremenu!?
Stižemo u Hajdučke vrleti, obnovljene izvana, ali je
interijer ostao isti: stari alati i stari zanati, ali i domaća hrana, pa…Gostiju
je popriličan broj, pretpostavljamo da su i članovi neke ekskurzije ovdje
odsjeli. Nakon okrjepe vozimo do malog groblja u kojemu je kapelica s kipom
Svetog Ante, sveca čudotvorca. Stiže i grupa mladih, nasmijanih i bezbrižnih,
koji ulaze u kapelicu, upisuju se u knjigu dojmova, želja, zavjeta, koja se
nalazi u kapelici. Žele se slikati: iz Posušja su i Rakitna. Što inače rade?
Glume zvijezde! Pa i jesu zvijezde, ovako lijepi i simpatični.
Vozimo potom pod najveći vrh Čvrsnice, Pločno, ispod kojeg
je smještena Masna Luka, a u njoj usidrena prekrasna Crkva sv. Ilije. Nestvarna,
bajkovita slika! Gledamo, duboko dišemo i uživamo! Naravno, i snimamo.
Dan je brzo, gotovo neprimjetno, prošao. Sunce se dobrano
primaklo zapadu. Žurimo stići za vidila do u Grla, gdje ćemo čekati noć. Uz put
uspijevamo snimiti najveće stanište stećaka u B i H-ovo u Dugom polju, 150 ih
je. Za razliku od prošlih godina, kada su bili u mahovinu i travu zarasli, sada
su čisti, zahvaljujući ne znamo komu?
Kod nekadašnje šumarske kuće, a koju sada koristi PD „Orlova
stina“ iz Tomislavgrada, vidi se dim i dopire ugodan miris, roštilja se,
uživaju izletnici.
A u Grlima, kod šumarske kuće-iznenađenje! Ali, o tomu smo
već pisali.
Ipak smo, na Duvanjskom polju, dočekali i snimili zalazak
sunca, ali i gusti dim koji se u tihoj večeri, izvijao iznad njiva i livada.
                    
 
Tekst i slike: tomislavcity.com
(čitanja 1206) |
