 Da dobijem na vremenu, kazao sam kako njega smatram profesionalcem, kakav
sam i sâm, ali je Mate nastavio bijesnu tiradu okićenu psovkama. Pa mi
je palo na pamet da mu kažem kako ću ja njega tužiti za duševne boli.
Ali mi se to učinilo banalnim i neprimjerenim ovoj državi. Uostalom, tko
će se smucati po sudovima...
Uspjeli smo dovesti u BiH najveću kompaniju u svijetu za istraživanja
nafte i plina, izjavio je ministar rudarstva Federacije BiH Erdan
Trhulj nakon što je ovih dana federalna vlada potpisala
memorandum s britanskom kompanijom Shell o geološkim istraživanjima
nafte i plina. Pokušao sam o tome razgovarati s gospodinom Trhuljom, ali
njegova je glasnogovornica kazala da je nekoliko dana na službenom putu
te da mi nitko drugi o tome ne može dati izjavu. No, nedavno je izjavio
da će stručnjaci kompanije Shell istraživati pet potencijalnih nalazišta
u Federaciji − Odžak i Orašje u Posavini, tuzlanski i
sarajevsko-zenički bazen, te Dinaride, odnosno hercegovački bazen od
Glamoča do Neuma.
100 barela po nalazištu
− Prema dosadašnjim istraživanjima,
koja su se provodila između 1970. i 1990. godine, svako nalazište sadrži
između 50 i 100 milijuna barela, što znači da je ukupni potencijal između
300 i 500 milijuna barela. To su goleme količine. Shell bi u iduće dvije
godine trebao baviti istraživačke radove, a prvi bareli mogli bi poteći
iz bušotina već 2015. godine − rekao je Trhulj.
Ova vijest digla je na noge sve stanovništvo BiH. Jer i u Republici
Srpskoj su se prije obavljala bušenja na prostoru uz rijeku Savu koja su
dala pozitivne rezultate. A nakon rata tu je došla ruska kompanija
NeftegazimKor, koja je postala vlasnik rafinerije u Bosanskom Brodu. Čuvši
da se naftno polje proteže duž čitavih Dinarida do Albanije, i Crna
Gora raspisala je natječaj za istražne radove. Pa se ovih dana mediji više
bave analizom budućeg bogatstva nego aktualnog siromaštva i političkoga
kaosa.
Izdašna polja
Osobno se sjećam da su uoči rata bušena
brda od Kupresa preko Livna i Tomislavgrada do Buškog jezera i granice s
Hrvatskom. Pa se govorilo da Amerikanci traže naftu. Danas se zna da je
bušenje obavljala američka kompanija Amoco u suradnji s Energoinvestom i
novosadskim Naftagasom. A ministar Trhulj kaže da je većina bušotina
bila pozitivna i da će Energoinvest rezultate svojih istraživanja
predati (prodati) Shellu.
Pritom se sjetih izjave dekana Rudarskog fakulteta u Tuzli dr. Abdulaha Bašića,
koji je prije nekoliko godina izjavio da Hercegovina spava na nafti,
uspoređujući nalazišta s onima u Saudijskoj Arabiji. Budući da nisam
mogao doći do ministra Trhulja, nazvao sam dr. Nediljka Rimca, premijera
Herceg-bosanske županije, jer su navodno na Livanjskom, Duvanjskom, Glamočkom
i Kupreškom polju najizdašnija nalazišta.
− Slabo ti ja o tome znam, pa bi
najbolje bilo da se obratiš Mati Šiški, ministru rudarstva − veli
Rimac.
− Kako se usuđuješ mene nazvat, idiote jedan − dreknu Mate
kada sam mu kazao tko sam i o čemu želim razgovarati. − Znaš li
ti šta si lani o meni napiso? Marš u p... m...., eba ti svoju ...., ja
ću tebe tužit za duševne boli, ebem ti sve...
Priznajem, zbunio me Mate, pa sam u djeliću sekunde razmislio o nekoliko
načina reakcije.
Da dobijem na vremenu, kazao sam kako njega smatram profesionalcem, kakav
sam i sâm, ali je Mate nastavio bijesnu tiradu okićenu psovkama. Pa mi
je palo na pamet da mu kažem kako ću ja njega tužiti za duševne boli.
Ali mi se to učinilo banalnim i neprimjerenim ovoj državi. Uostalom, tko
će se smucati po sudovima radi duševne boli. Na kraju mi pade na pamet
provjereni način rješavanja takvih sukoba, pa ja Mati skresah u mobitel
sve po spisku kako je i on meni.
I Mati bijaše drago. Zna da ga nitko ne može skinuti s funkcije i plaće,
kao i ostale djelatnike u HB županiji. Već godinu dana tu vlada tehnička
vlada jer se dva HDZ-a ni o čemu ne mogu dogovoriti, pa su se dogovorili
da se ne mogu dogovoriti. I svi ostali na svojim mjestima, primaju plaće
i ni o čemu ne odlučuju, nego o financiranju. I svima dobro.
Nafte ima sve do Neuma
Budući da nafte ima i u
Mostarsko-neretvanskoj županiji, to krenem u Mostar na razgovor s
premijerom Srećkom Borasom.
- Kažu da ima nafte u Drežnici, pa dolje na jugu do Neuma, kaže Boras -
ali mi o tome malo znamo, pošto je Federacija prije nekoliko godina
usvojila zakon kojim se sve ingerencije o eksploataciji rudnih i
mineralnih bogatstava prenose na Federaciju. Dotle su se o tome zajednički
brinule županije i Federacija. Otada nam je u županijama ostao samo šljunak.
− Ja sam siguran da ovdje ima nafte. Amerikanci su satelitskim
snimkama to utvrdili, prije rata su počeli istraživati, a danas dolaze
na gotov posao gdje ih svi čekaju raširenih ruku − ubacuje se u
razgovor glasnogovornik županijske vlade Pero Pavlović.
− Nemoj, Pero, protiv Amerikanaca − upozorava ga premijer
− radi se o multinacionalnim korporacijama, pa nisam siguran koliko
bi ta nafta i plin koristili ovdašnjem stanovništvu. Nismo mi Norveška.
Uostalom, pogledajte kakva je situacija u naftom bogatim, a
neorganiziranim državama u Africi, Aziji... Sve u kaosu osim rafinerija i
naftovoda.
Crno zlato iz Aržana
Pročitao sam izjavu prvog čovjeka Ine
Davora Šterna, koji je kazao da je nemoguće utvrditi granicu naftnih
polja. Jer se nafta nalijeva u bušotine, bez obzira na državnu granicu.
S obzirom na to da državna granica između BiH i RH ide Dinaridima, to
znači da će ušićariti onaj tko prvi izbuši i počne eksploatirati
naftu.
− Znači, ako naprave bušotinu u našoj Vinici, onda će u nju
dolazit i nafta iz Aržana − pita me rodijak Mate (nije Šiško)
− pa neka onda buše. Ako Hrvatska koristi Buško jezero, mi ćemo
jamit njijovu naftu. Ali me čudi da se Rvacka nije tomu dositila. Možda
je problem u tome što je Hrvatska postala prava država, a te kompanije
dolaze tamo di nema države. Ako Hercegovina leži na nafti, onda leži i
Dalmacija. Nije Bog odredio granicu, nego ljudi.
Slobodna Dalmacija
(čitanja 854) |
