Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Za razliku od dosadašnjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, ovaj put se znatno manje pozornosti pridaje 11. izbornoj jedinici, odnosno glasovanju Hrvata iz BiH i s drugih prostora izvan Hrvatske. Ipak, i u takvoj situaciji, sve stranke nastoje definirati jasne poruke prema bh. Hrvatima, ali i prema susjednim zemljama.

Jedna od čelnica Hrvatske narodne stranke i Kukuriku koalicije Vesna Pusić u razgovoru za Večernji list iznosi vrlo jasne i konkretne poruke. Njezine riječi dodatno dobivaju na težini ako se zna da u slučaju izborne pobjede Kukuriku koalicije Vesna Pusić figurira kao najozbiljnija kandidatkinja za ministricu vanjskih poslova i europskih integracija.

■ Hoće li se i kako mijenjati hrvatska državna politika prema BiH i posebno prema bh. Hrvatima u slučaju pobjede Kukuriku koalicije na predstojećim izborima?

Hrvatska već gotovo čitavo desetljeće nema pravu i sustavnu politiku prema BiH. Jedna od prvih stvari koje će nova Vlada, pobijedi li Kukuriku koalicija, napraviti je predložiti organiziranje regionalne konferencije o BiH na kojoj će svi relevantni faktori raspravljati o tome što je potrebno učiniti da bi BiH konačno počela funkcionirati kao država. Takvu konferenciju, naravno, mora voditi BiH, ali sve susjedne zemlje, prije svega Hrvatska i Srbija, moraju dati konstruktivan doprinos tamošnjim integrativnim procesima. Hrvatska mora iskoristiti i svoje iskustvo pregovora s EU-om i članstvo za pomoć BiH. Jedino trajno rješenje je euroatlantska integracija i mi moramo sva svoja iskustva u tom procesu staviti na raspolaganje BiH. Tu vidim i priliku za Hrvate u BiH, koji u ovom trenutku imaju mogućnost biti jedan od važnih nositelja europskih procesa, te da svojim potencijalom kroz vezu s Hrvatskom budu transfer znanja, modela reformi i kontakata na putu BiH prema članstvu u EU. Tu Hrvatska može i treba bitno doprinijeti.

■ Treba li i kako korigirati ustavnu poziciju Republike Hrvatske kada su u pitanju obveze prema Hrvatima izvan zemlje, pa tako i prema Hrvatima u BiH?

Ne, nije potrebno korigirati Ustav. Treba korigirati stav i odnos službene politike prema Hrvatima izvan zemlje, naročito prema Hrvatima u BiH, koji su u tom pogledu izdvojeni, jer su ravnopravan narod druge države. Hrvate u BiH ne može se i ne smije promatrati kao dio nečije glasačke mašinerije i manipulirati njima u svrhu uskih dnevnopolitičkih interesa. Takav odnos učinio im je već previše štete.

■ Kako danas gledate na poziciju Hrvata u BiH, posebno u kontekstu onoga što vodeće hrvatske stranke u BiH nazivaju „gaženjem izborne volje bh. Hrvata“?

Hrvati su danas najugroženiji u Bosni i Hercegovini. Ne mislim ovdje na ekonomsku ugroženost nego na stvarni politički utjecaj. Jednim dijelom to je i rezultat politike HDZ-a prema BiH u 90-im godinama, a onda i rezultat mnogih drugih politika i tragedija koje su se ondje dogodile. HDZ je na najgori mogući način iskoristio Hrvate u BiH, a onda ih ostavio na cjedilu. U sadašnjoj situaciji i institucionalnom ustroju BiH, Hrvate apsolutno mora zastupati predstavnik kojeg su sami izabrali. Sve dok se u Predsjedništvo BiH biraju predstavnici naroda, ne može se dogoditi da jedan od tri naroda tamo nema svog predstavnika kojeg su izabrali pripadnici tog naroda.

■ Crkveni, ali i drugi podaci govore o konstantnom „curenju“ Hrvata iz BiH. Može li i što učiniti Hrvatska kako bi taj proces bio zaustavljen?

BiH treba Hrvate da bi bila stabilna i uspješna država i teško da može opstati bez njih. Hrvatska se nikad više ne smije miješati u unutarnje poslove BiH, ali može i mora pomoći izgradnju društva i države u kojoj građani BiH, koje god nacionalnosti bili, žele živjeti. I tu je, također, od ključnog značenja naš položaj i iskustvo EU integracija.
Prvenstveno je to posao dovršenja države i provođenje svih reformi kroz koje smo i sami prošli i koje podižu standarde življenja. Međutim, dostupna je i konkretna financijska pomoć iz EU fondova, koja se mora iskoristiti za stvaranje boljih životnih uvjeta. Konkretno, radi se o novcu koji EU daje za projekte prekogranične suradnje, a koji se trenutno nažalost gotovo uopće ne koristi, odnosno u mjeri u kojoj su korišteni nisu usmjereni na pravi način.
BiH u korištenju tih sredstava može sudjelovati samo s Hrvatskom, s obzirom da nijedna druga njena susjedna zemlja nije još u završnoj fazi EU integracije.

■ U Bosni i Hercegovini postoje potpuno oprečni stavovi o budućnosti BiH. Srbi žele zadržati labavi daytonski okvir s jakim entitetima, Bošnjaci traže jaču centralizaciju zemlje, a Hrvati izjednačavanje svoje ustavne pozicije s druga dva naroda kroz potpunu reorganizaciju postojećih ili stvaranje novih entiteta. Ima li u takvoj situaciji rješenja za budućnost BiH koje će biti prihvatljivo svima?

Krajnji cilj u slučaju BiH, baš kao i svih drugih zemalja, trebao bi biti približavanje nekom modelu građanske države, no i za to je potrebno strpljenje i postupni pristup. Od ključnog je značenja da se sva tri naroda u BiH osjećaju dobro u svojoj zemlji i da budu slobodni biti ono što jesu. To je iznimno važno, jer bez tog osjećaja - nema napretka. Pripadnici sva tri naroda moraju se osjećati sigurnima u vlastitoj zemlji i imati politički utjecaj. To je djelomično preduvjet za EU integraciju BiH, ali EU proces djeluje i povratno - pomaže izgradnji stabilnih i sigurnih institucija države.

■ Mnogo je zamjerki na način raspodjele sredstava koji se iz proračuna RH svake godine dodjeljuju Hrvatima u BiH. Činjenica je da sada polovinu iznosa dobivaju folklorna i kulturna društva. Treba li mijenjati način i kriterije dodjele tog novca?

Svakako treba što više sredstava iskoristiti za zbrinjavanje povratnika, te za znanost, obrazovanje i zdravstvo. Dio tih sredstava može se iskoristiti za financiranje prekograničnih projekata koje sam spomenula. Ono što svakako treba mijenjati jest uvođenje reda i transparentnosti u dodjeljivanje tog novca.
Pomoć moraju dobivati jednako svi Hrvati u BiH, neovisno o tome u kojem dijelu države žive. To ne mogu i ne smiju biti sredstva za kupovanje glasova u 11. izbornoj jedinici.(VL)

Komentari (0)