U organizaciji tvrtke SPES - centra za poduke i prevodilaštvo iz Zagreba, likovna kolonija okupila je tridesetak poznatih umjetnika iz
Hrvatske i BiH
Kršna, krševita i pjeskovita obala Buškog jezera i krajobraz
buškoblatskog kraja cijeli ovaj tjedan nadahnuće su likovnim umjetnicima iz
Hrvatske i Bosne i Hercegovine, sudionicima dobrotvorne likovne kolonije za
razminiranje Hrvatske. «Ovo je 'najjača' likovna kolonija koja se okupila na
prostoru BiH u posljednjih dvadesetak godina», kazao nam je, uz dobrodošlicu u
Duhovni centar Karmel sv. Ilije na obali Bukog jezera, Mario Vasilj, svojevrsni
izbornik umjetnika koji stvaraju djela u kamenom zdanju i njegovoj okolici.
Pozvani smo u ime medijskog pokrovitelja provesti jedan dan među
zaljubljenicima boja, kista i palete, među onima kojima je Bog podijelio dar
slikanja. I takvi, odabrani, u pravilu su i plemeniti ljudi, koji ne štede ni
svoje vrijeme, ni trud, ni svoj talent da bi pomogli drugima.
- Kao idejnome začetniku i organizatoru akcije «SPES i likovni umjetnici - Za
Hrvatsku bez mina!», ali i kao direktoru SPESA - centra za poduke i prevodilaštvo
iz Zagreba, neobično mi je drago da se ova kolonija održava u Tomislavgradu, u
Bosni i Hercegovini, čime se pokazuje prijateljstvo između ove dvije zemlje, a
koje imaju isti, veliki problem koji je ostao iz nedavnog rata na velikom
dijelu teritorija – mine. Ukoliko se ova akcija pokaže uspješnom u Hrvatskoj, u
što ne sumnjam, bit će to poticaj za organiziranje slične u Hrvatskoj za
razminiranje Bosne i Hercegovine - kazao nam je glavni «krivac» za ovu koloniju
diplomirani teolog Slobodan Matić, dodajući kako je kolonija organizirana uz
potporu predsjednika Republike Hrvatske i pod pokroviteljstvom Ministarstava
kulture RH i Federacije BiH, Veleposlanstva RH u BiH, te Općine
 Tomislavgrad.
U predvorju zdanja, u dvoranama, u podrumu, na dvorištu, na obali jezera,
slikari «razbacani» i «razbucani» kako samo umjetnici znaju biti. Svi
zabavljeni crtanjem, slikanjem, gotovo nas i ne primjećuju.
- Teško mi je pronaći riječi za ovu ljepotu od prirode, zato ono što
vidim prenosim na papir. Oduševljena sam organizacijom kolonije, a posebice
njezinom humanitarnom svrhom. Ovdje smo obiteljski, otac mi Josip Botteri Dini,
moj suprug Hrvoje Marko Peruzović i ja - ne prekidajući miješati boje na paleti
govori nam Ana Marija Botteri Peruzović, s Brača, odnosno Splita.
Branimir Bartulović je došao iz Blata na Cetini i ovdje se našao u dragom
okružju -kamenu i vodi - što je i moto njegovog slikarskog ciklusa «Umijeće
opstanka na kamenu». Kaže da ga Duhovni
centar, a i inače sakralni prostori, dodatnu inspiriraju.
-Ovaj kraj je predivan, a naći se s ovolikim brojem prijatelja, kolega,
umjetnika na zajedničkom, plemenitom zadatku, prava je sreća - ne krije svoje
oduševljenje Zdenko Dučić iz Splita.
Dok uživamo gledajući ljepotu likovnih djela, prilazi nam odnekud poznati lik!?
Mate Ljubičić, Duvnjak, rođen u Prisoju, nedaleko od mjesta gdje je izgrađen
Karmel sv. Ilije. Nekad davno, a kao da je bilo jučer, odrađivali smo zajedno
novinarske zadatke. Mate je akademski slikar, profesor je u dvije srednje škole
u Zadru, neumoran je u oslikavanju sakralnih objekata, vitraži su mu postali
posebnost. Iza njega su brojne samostalne i skupne izložbe, a upravo je on
predložio mjesto za organiziranje ove likovne kolonije.
-Mi smo kolege i prijatelji još od Akademije. Tada smo se pozdravljali
zabacivanjem kose s očiju, a već dugo zabacujemo glavu, bez kose - šali se na
svoj, i Ljubičićev, račun Franjo Primorac iz Čitluka dok završava svoje prvo
umjetničko djelo naslikano ovdje. Kaže da će cijeli tjedan biti ovdje i nastojati
naslikati barem tri slike.
U ovoj oazi tišine, na jednom mjestu, našli su se slikari različitih pravaca,
stilova i tehnika, ali s jednim ciljem - dati obol razminiranju dijela od oko
tisuću četvornih kilometara miniranog područja u Republici Hrvatskoj, u kojoj
su u posljednjih deset godina od mina stradale 278, a poginule 104 osobe.
Osebujan slikar Antun Boris Švaljek je iz Zadra, a upravo završava bajkovitu
sliku, more, kralj, kraljica, brodica…
- Ja se ne dam pospremiti u ladice, u mojim slikama zastupljeni su svi
pravci, a nadahnuće se može naći svugdje, u sebi samome. Umjetnik je kao
dijete, uvijek radoznao, uvijek zaigran u svom stvaranju - zanio se slikajući i
usput pričajući gospodin Švaljek.
Na zajedničkom
zadatku, naslikati što više slika, su i dvojica Livnjaka, Zdravko Anić i Stipo
Zoroja. Ne skrivaju zadovoljstvo što mogu svojim djelima pomoći humanitarnu
akciju za razminiranje.
Tu su još i Edo Matković iz Splita, Dalibor Pehar iz Čitluka, Anto Mamuša
iz Travnika, Bože Drmić iz obližnjega sela nedaleko od Karmela sv. Ilije, Ivan
Listeš iz Splita, Hamo Ibrulj iz Ljubuškoga, a do kraja trajanja kolonije svoj
dolazak je najavilo još desetak poznatih slikara, među inima i Vasilije Josip
Jordan i Ivica Vlašić.
Na obali
jezera slikali su dvoje mladih, učinilo nam se najmlađih u ovoj koloniji. I
nismo pogriješili - dvoje je to apsolvenata Likovne akademije iz Banja Luke:
Maja Šolak i Radoslav Tadić. Prvi put su na Buškome jezeru i oduševljeni su
organizacijom kolonije, mirom i tišinom na ovome području. Ljepotom prirode i
društva.
Vrijeme među
umjetnicima brzo je prošlo, a organizator, gospodin Matić, dok nas ispraća
govori kako će sve umjetničke slike s ove kolonije, a očekuje ih oko pedesetak,
biti uokvirene u Tomislavgradu i otpremljene u Zagreb. Sredinom prosinca bit će
ponuđene na aukciji u Zagrebu, a sav novac uplaćen za razminiranje u Hrvatskoj.
(čitanja 1563) |
