Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Mary od Anđe : pisma preko oceana

Draga Mare, kod nas ti je počelo komešanje, ma ne komušanje, jer ti nitko više kukuruz i ne sadi, govorim o komešanju pred ove izbore u Hrvatskoj. Znam da ti je odmah drago kad počnem o politici, ali ne činim to od dragosti, nego što se ovdje sada ništa ne događa, osim borbi tko će se dočepat saborske stolice. Trebala bi vidjeti to podmetanje, prljavo rublje koje izlazi iz predizbornih strojeva, brze lovce u mutnim vodama.

Kad spomenuh mutnu vodu, sjetih se. Jesi li čula da pola naše metropole pije zagađenu vodu. Ali gradonačelnik, naš Milan, ne da na se, a vodu navlači na svoj mlin. Pa pred kamerama pije tu zagađenu vodu kako bi uvjerio građane da im ništa od te vode neće biti. Ne znaju građani ono što znamo Milan, ti i ja, nekadašnji pastiri koji su pili vodu s kamenica, udubljenja u kršu. Sjećaš se, mutna voda u kamenicama, ali žeđ očiju nema. Lijepo bismo se prekrstili i izgovorili čarobne riječi»Što je Isusu bilo od Gospina mlijeka to neka bude i meni od ove vode», zalegli i presušili kamenicu. Je li nam ikada išta bilo!?

Dok je Milan pred kamerama dizao čašu, po micanju usana i odsutnom pogledu, bila sam sigurna, prije nego je iskapio vodu, da je izgovorio čarobne riječi. I dok drugi obolijevaju od te vode, Milanu ni đava!

Od ostalih novosti, ništa osobito. Mladi i dalje iseljavaju, a starci ne umiru. Zato je u vrtićima široko, a u staračkim domovima tijesno! I baš je dobro što je tako, mislim za ove starce. Jučer sam bila u posjeti našoj Bedruši, ma pravo sam joj zavidna. Žena još u snazi, a znaš da je zgodna, pa se za nju otimaju u domu. Toliko starica i staraca na jednom mjestu, ništa ne rade, pa se moraju zabavljat, kaže ravnatelj. Bolje je da rade ono što znaju, niti ih treba čuvati, niti se moraju čuvati! Što misliš da se počnu igrat s utičnicama, naginjati kroz prozor, tko bi im čuvara napripravio. I još se naš Jure pita što mu je materi ljepše u domu nego samoj u velikoj kući. Da je barem jednom došao iz Njemačke, da ju je posjetio u domu, bilo bi mu jasno da ne daje uzalud 500 eura. Majka mu je sretna i zadovoljna. Dobro, ovdje mi iza lj nedostaje e, ali sramota me od Jure to napisat, ubio bi me. Sjećaš se, kad bi njemu netko opsovao majku, poludio bi. Eto, sad mu je nitko ne psuje, zato žena uživa u domu.

Znaš koga sam još vidjela u domu, Dragu Gerina! Nemoj sad reći da se ne sjećaš, kad si tabane izlizala trčeći za njim i mene vukući sa sobom. A kad smo ga stigle, on odabrao mene, a ja sam voljela drugog koji je trčao za nekom drugom i tako smo se vrtjeli u krugu. Pusta mladost! Da ga sada vidiš, ne bi ga htjela prepoznati. Poguren, ćelavi starčić, s naočalama-pepeljarama, bilo bi ti žao svake suze koju si za njim isplakala.

Nego, draga Mare, znaš gdje sam bila proteklog vikenda? U Livnu, i znam da ti je krivo. Ma ne idem ti ja tamo često kako bih željela, jer ovaj moj trenutačni, za razliku od onoga prošlog, ne podnosi kad mu pričam o danima svoje mladosti provedenim u ovome gradu. No, morao je ići, jer je malo izvrnuo nogu, a gips se može stavit samo u livanjskoj bolnici. Je apsurdno, naši ljudi najbolji gipseri na svijetu, a nama ga stavljaju Livnjaci!

I dok je taj moj bio u bolnici, ja sam prošetala starim stazama, uz Riku pa do izvora Bistrice, u Dumanu, ispod Bašajkovca. I dalje šumi Rika, ali tiše nego nekada, možda zato što više nitko nema vremena slušati njezinu pjesmu, što su mlinska kola zahrđala, a korito muljavo, šetalište neuređeno…Eto ti me Bože, ja se dovezala mutne vode, pa nikako doći do Bistrice. Ne želim priznati da sve slabije vidim, da mi se pogled magli, i da mi više nitko neće zapjevati kao što mi je Niko (sjećaš se lovca!) nekad pjevao «Daj mi, draga, svoje oči crne, nišanit ću jelene i srne»! Eto, od svega sam ti pomalo napisala u ovomu pismu, jer se ništa važno ne događa. Meni si ti važna, a i ja želim biti tebi! Tvoja Anđa.

Komentari (0)