Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Poštovani g. Predsjedniče, poštovani g. Zamjeniče Predsjednika, cijenjeno Predsjedništvo, poštovana dame i gospodo!

U inflaciji povijesnih i krucijalnih trenutaka za opstojnost hrvatskoga naroda u BiH, evo smo se okupili ovdje prigodom još jednog u nizu takvih trenutaka. Ono što je zanimljivo kod svih tih naših trenutaka jeste to da kad bi mogli iščupati ono što se govorilo prije dvije, četiri, šest, osam itd. i nekako postaviti danas ovdje za ovu govornicu, vidjelo bi se da se ono što se recimo prije 15ak godina pričalo, govori i dandanas: identične sintagme, identičan sadržaj, identičan vokabular, identični govornici. Tako smo konstantno u nekom presudnom trenutku, na nekom presudnom povijesnom raskrižju, ne smijemo skrenuti u krivi smjer jer eto čim skreneš, iza krivine te čeka cijela vojska "neprijateljskih zmajeva i zvijeri" što bošnjačke, što srpske nacionalnosti, koje su pak dresirali i indoktrinirali "zlobni umovi iz međunarodne zajednice". I tako mi stojimo na tom presudnom raskrižju, evo već 20ak godina i čini nam se da je semafor na njemu pokvaren. Ne žmiga samo žuto svjetlo, kako to obično biva, nego nam gori crveno. Mi iz zadnjeg dijela autobusa gledamo kako s desna i lijeva svi nas pretječu, idu naprijed, ali ne mi, mi stojimo. Rekli šofer i kondukter da gori crveno i šta ćeš, moraš stajati.

Mi smo blagoslovljen narod. Ako se nekad sanjao američki san, danas se sanja bh san. Kod nas su otvorene svima sve mogućnosti, pa tako nekada zidar, danas može biti ministar, nekada referent za ovjeru dokumenata i bravar, danas mogu biti sveučilišni profesor i parlamentarac, nekada šofer, danas može biti bogati i ugledni gospodarstvenik itd itd. Kome to uz sve ove mogućnosti treba obrazovanje, kultura, mediji i sve ono drugo što jedan narod čini autohtonim narodom.

Ovdje smo na saboru HDZ1990, stranke koja postoji od 2006. i mnogi od vas, koji ste akteri u političkom djelovanju 15ak godina, još uvijek koristi istu retoriku kao s početka vašeg političkih djelovanja. Govorite treba izmijeniti izborni zakon, treba naložiti ustavne promjene, treba donijeti reforme ove, reforme, one, ali gospodo, nakon 4 godine sudjelovanja u vlasti Federacije, 5 godina u vlasti na razini države, što je to učinjeno i koje ste inicijative konkretne i jasne imali da se sve to riješi? Koje je to dugoročne i dugotrajne vrijednosti kreirala naša stranka kao dio izvršne vlasti? Koji je naš trademark da se vi danas možete pohvaliti s njim? Protivljenje travanjskom paketu? Super! A koju smo alternativu dali? Koliko ste novih radnih mjesta stvorili? Koje ste to institucije kreirali da danas rade i prepoznatljivo djeluju u društvu?

Naravno, na svako ovo pitanje naći će se milijun demagoških opravdanja i isprika, od kojih je najdraža „nije bilo valjanih instrumenata, budući da je druga strana opstruirala procese“. Koja druga strana? Pa…ona… druga…! Razumljivo, često je to istina jer smo svjesni složenosti društva u kojem živimo. Ono što mene, a i svakoga tko ima zdrav razum, zanima kako to da se ti „instrumenti“, kojigod i kakvigod oni bili, uvijek znaju naći kada su neki pojedinačni i osobni interesi u pitanju? Kako to nema sredstava za neke projekte od dugoročnog interesa, a uvijek se nađe kada treba dogovoriti nekakav natječaj ili nabavku, pa podijeliti kolač pri realizaciji?! Kako to nema instrumenata da se stvore nova radna mjesta, a kada se treba uposliti rodbinu, kumove i prijatelje i kod nas se lako pronađe neki kutak unutar neke od institucija u koji ih strpati?!

GO Mostar je podržao Sporazum dva HDZ-a, smatrajući da je odgovor NE na kukavičja jaja ponuđena od strane SDP-a  - nova zora i novo svitanje ove stranke kao relevantnog i odlučnog političkog subjekta u BiH. Odbijanjem ulaska u Platformu, HDZ 1990 je pokazao zrelost i smjelost. To je bio jedan potez političke inteligencije par exellance, ali daljnji tijek događanja i poteza, na žalost, dokazali su da je to bio samo usamljeni čin, jedna iskra koja je sijevnula i skoro se ugasila. Umjesto glavnog aktera, generatora svih strateških aktivnosti za hrvatski narod u BiH, u očima naroda i u vlastitim očima, mi smo postali privjesak HDZ-a BiH i držač svijeće za njihove zakulisne igre.

Primjerice, dogodila se inicijativa HNS-a, vrhunska stvar. Reanimiranje nadstranačke i nadinteresne institucije svih Hrvata u BiH je potez koji je trebalo davno bilo povući. Međutim, kako to obično kod nas biva, ideje su nam dobre, ali nam realizacija škripi. HNS se pretvorio u parodiju samoga sebe. U evo više od pola godine dana, osim par priopćenja o kreiranju kojekakvih povjerenstava, osim putovanja u inozemstvo i priopćenja o njima, od HNS-a se nije dogodilo ništa. HNS mora postati institucija u kojoj će se dogovoriti i kreirati jasna i konkretna strategija i načela političkog djelovanja hrvatskoga naroda koju mora poštovati svatko tko sebe naziva Hrvatom. HNS mora postati institucija koja će biti personifikacija Hrvata u BiH, neosporna vrijednost hrvatstva zbog koje će nas ne samo više i jače poštivati drugi, nego ćemo i mi sami sebe poštovati. Međutim, sve se pretvorilo u igrokaz dviju stranaka. Tresla se brda, nije se ni miš rodio, nego se evo još uvijek pitamo što se dogodilo.

Mi kao da patimo od kolektivne kratkoročne amnezije. Sjetimo sastanaka našeg središnjeg izbornog stožera, kada su svi predsjednici općinskih i županijskih odbora govorili da ćemo razvaliti ove prošle izbore, a jedini GO Mostar govorio suprotno. Kada su svi redom temeljili predizborni program na udaranju na političke suparnike, a GO Mostar govorio da je to kontraproduktivno i da će nas koštati, pozivajući na nacionalni konsenzus i da se dogovore opća načela hrvatskog naroda koja moramo svi poštivati, a da se kačimo mi na nižim razinama. Tada su mi govorili da sam ubačeni igrač, petokolonaš, jer sam bio i interno i javno protiv kampanje pod nazivom „ne dajmo mu olovku u ruke“. Danas, ti isti koji su me osobno i javno ogovarali radi toga, dadoše mu tu istu olovku u ruke. Sada ne valjam, jer sam tobože protiv hrvatskog jedinstva i rušim tzv. „koncepciju“. Rušim koncepciju satkanu od priopćenja, kreiranja povjerenstava koji sa svoje strane kreiraju subpovjerenstva, rušim koncepciju putovanja, slikanja, beskrajnih analiza i dr.

Gospodo draga nama Hrvatima je dosta govorancije, priopćenja i dijagnoza, mi moramo krenuti djelovati konkretno! Nama su potrebni uzori koje ćemo slijediti i koji će nam predstavljati neosporne autoritete kreirane svojim primjerom, a ne ucjenama i kupljene novcima. Nama je dosta jadikovki. Od političkih vođa se očekuje da uzmu barjak i krenu prvi naprijed, bez obzira na sve moguće padove i prepreke, a mi ćemo slijediti! Nama trebaju projekti i ljudi koji će ih realizirati. Samo nemojte prodavati priču o nacionalnim interesima, borbi za jednakopravnost i strahovima za opstojnost na ovim prostorima, a u međuvremenu se vješto iskorištavaju te okolnosti za osobni probitak.

Ne može se pozivati na neposluh protuustavno nametnute federalne vlade, a ti isti koji su na to pozivali, čim se svjetla ugase, dogovaraju poslove zajedno sa tom istom protupravnom vladom. Ne možete nas kao narod pozivati na neposluh, a općinski načelnicima govoriti da se to na njih ne odnosi. Gdje je tu dosljednost!? S pravom se koristi izbor Željka Komšića kao paradigma majorizacije hrvatskoga naroda, ali na nižim razinama mi Hrvati biramo podobne Srbe i Bošnjake. Od kuda nama legitimitet da to radimo?! Gdje je tu dosljednost? Također, prigodom odabira naših pripadnika u organima vlasti, biraju se oni koji su podobni predsjedništvu i njihovoj viziji nacionalnih interesa, a ne oni koji su odabrani na nižim razinama stranačkog organizma. Gdje je tu dosljednost!?

Jesu li to ti nacionalni interesi koje vi propagirate i za koje se moramo boriti? Da se pozicionira u strukture vlasti nekolicina naših koja sjedi u vrhu stranke? Ako je tako, zašto onda niste prihvatili Platformu?! Koja je svrha bila neprihvaćanje Platforme, ako se nije ostalo dosljedno u aktivnostima koje su bile zacrtane u početku? Sada, kada se ispostavilo da platforma opstaje, duže od perioda tehničkog mandata i duže od perioda godine dana u kojem oni koji su sišli s fotelja primaju ministarske plaće, brže bolje uzmi što se uzeti može, jerbo šta ćemo ako, ne daj Bože, "naši genijalci" ostanu bez 5 tisuća KM mjesečnih primanja? Ne kažu džaba, lako je gladnog najest, teško je najesti sitoga.

Spominjete treći entitet i drugačiju administrativno-teritorijalnu organizaciju BiH, dajte više jednom napravite strategiju i program kako do toga doći, da je svi znamo i da se izborimo za nju zajedničkim snagama. Hajdemo ljudi više jednom napraviti projekt sadržaja, ustroja, funkcije tog entiteta. Prezentirati ga međunarodnoj zajednici, federalnim partnerima. Njegov cilj nije puko zaustavljanje majorizacije nad Hrvatima, i prepuštanje "našima" da muzu Hrvate ili druge, već želja za kreiranjem nečega pravednijeg, koje će biti prihvatljivo i bolje svima. Ovako mi želimo entitet, o kome nemamo pojma što bi on trebao predstavljati,a Bošnjaci su apriori protiv nečega što nismo niti rekli što je to.

Gdje je od silnih nacionalnih interesa nestala ideja o osnivanju međuopćinskog vijeća općina sa hrvatskom većinom?

Kad ovako nešto govorim u internim sastancima, najdraži protuargument, kad vide da ijedan drugi argument ne pije vode, je uvijek taj „ti si mlad, zelen, itd“. To je istina. Nisam bio član komunističke partije, niti sam bio član ili vodio omladinske organizacije te iste komunističke partije, niti sam vodio te nekakve brigade komunističke omladine na radne akcije. Ali ono što tim „iskusnima“ poručujem, da sam ja, inače otac troje djece, ponosan što sam neiskusan i zelen u takvoj politici i takvom načinu političkog djelovanja.

Onda kažu, pa šta si to ti uradio u svom gradskom? Samo pričaš i šalješ priopćenja i javno laprdaš?  GO Mostar ove stranke je prije izbora ponudio svoj program rada neutemeljen na blaćenju drugih, nego na svojim programskim rješenjima. U gradu Mostaru smo u godinu dana i par mjeseci isključivo svojim resursima uradili par infrastrukturalnih projekata za dobrobit djece i mladeži, projekata iz ekologije, cijeli niz humanitarnih akcija, od darivanja udžbenika za potrebe djece iz socijalno ugroženih obitelji, do organizacije akcija za potrebe djece kojima je potreban novac za liječenje, a institucije su ih zaboravile. Prema gradskom vijeću je otišao cijeli niz naših prijedloga, koji nisu nikada diskutirani ili usvojeni, ali stoji i može se naći da smo nudili i predlagali, bez pljuvanja i blaćenja drugih, jer nas Hrvata je malo, ne smijemo popustiti ljudskoj zlobi i blatiti jedni druge iz isključivog razloga što je netko neka druga stranka ili ima drugačije političko viđenje. Rezultat svih naših aktivnosti jest da je gradski odbor je jedna od rijetkih, ako ne i jedina općinska organizacija u HDZ1990 koja je imala pozitivan prirast glasova u odnosu na izbore 2008. na području svoga djelovanja.

I ovdje ću završiti. Ovaj sabor mora donijeti zaključak danas u vidu decidnog potvrdnog odgovora na jedno od dva pitanja. Želimo li vratiti ovu stranku u kolosijek načela i statuta zbog kojih je ova stranka nastala ili želimo ispariti u pari osobnih i partikularnih interesa nekolicine iz vrha koja je privatizirala stranku? Ovdje mislim, kao i u cijelom govoru na sve vas gospodo, ne na pojedince. Ukoliko date potvrdan odgovor na prvo pitanje, hajdemo ljudi zasukat rukave i krenuti raditi u skladu sa načelima zbog kojih su ljudi dali nama svoje glasove i imat će te u tome potpunu podršku i entuzijazam nas mlađih.

Komentari (0)