|
 U ove kasne, kišne, tmurne jesenske dane,
u vrijeme Došašća, vrijeme priprave za velike blagdane, skinuli smo paučinu s
nekih slika iz duvanjske prošlosti, a zahvaljujući vrijednoj i bogatoj
kolekciji starih fotografija Duvna-Županjca-Tomislavgrada, koja je u vlasništvu
kolekcionara Ivice Ćurkovića. Uz zanimljive slike, mi smo dodali riječi:
starijima za podsjećanje na mladost, a mladima-otrgnuto od zaborava, za upoznavanje prošlosti duvanjskog kraja...
 Evo kako je izgledala značka izrađena
1925.godine, u čast 1000. obljetnice krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom
polju.
 A ovo je potpis graditelja Duvanjske
bazilike, znamenitog franjevca fra Mije Čuića. Potpis je na razglednici
poslanoj iz Tomislavgrada 1937.godine.
 Ovo je jedna od najstarijih fotografija s
Duvanjskog polja: četiri vola vuku volujska kola, a u pozadini su,
prepoznatljivi, Ljubuša i Vran.
 Evo još jedne volujske zaprege, volovi
vuku natovarena volujska kola.
 Ovo je oranje s plugom i konjskom
zapregom, bilo moguće vidjeti na duvanjskim njivama sve do 80-tih godina
prošlog stoljeća.
 Na ovoj slici već vidimo konjsku zapregu i
gumana kola, koja su zamijenila gvozdena.
 Kosac (Stipe Ćurković) na stipanjićkim
njivama, slika je snimljena potkraj 60-tih godina prošlog stoljeća.
 Nakon košenja, žito je trebalo ovrći
(obrći, kako Duvnjaci kažu). Vrlo se na gumnima (guvnima), u početku na
livadicama ispod kuća, a kasnije na livadama u polju. Naime, kada bi se žito
(pšenica, ječam, zob) ručno, kosom pokosilo, dovezlo bi se na guvno i razastrlo
(nasadio bi se vršaj) u krug po dobro pokošenoj (ožuljanoj) livadi-guvnu. Na
sredini vršaja bi se ukopala (zadila) stožina-drveni trupac za koji bi se
privezao lanac na kojemu su bili upregnuti konji (obično dva). Stojeći kod
stožine, jedna osoba bi tjerala konje da u krug trče po vršaju kako bi zrno
ispalo iz klasa žita, ovrlo se. Nakon što bi konji u krug trčali negdje oko sat
vremena, po pet šest osoba, i žena i muškaraca, bi pretresli vršaj drvenim
vilama i konji bi opet vrli, trčali po vršaju, u krug oko stožine. (Nasađeni
vršaj uvijek me, pa i sada u sjećanju, podsjećao na pitu u velikoj okrugloj
tepsiji kada bi se izvadila ispod sača-onako žuta i vrela!)
Kada bi se domaćinu učinilo da je svako
zrno ispalo iz klasa, tada bi radnici uzimale grablje i odvajali slamu od žita.
Potom bi se metlama žito melo-smićalo na jednu hrpu i drvenim lopatama, potom „dizalo
na vitar“, donosno žito bacalo u zrak kako bi se odvojilo od plive. Tako očišćeno
žito bi trpalo u vreće drvenim lopatama ( ako su bile veće zvali su se lopari).
Žito se nekada nagrćalo i u varićake-manje drvene posude, pa je često varićak
bio i mjera, govorilo se npr. dužan mi je varićak žita, u taj ambar stane
dvadeset varićaka, u tu vriću pet…
 Na ovim slikama se vidi vršidba i zgrtanje
žita u vreće.
S konjima u vrš aju žito se u Duvanjskom
polju vrlo sve negdje do masovne pojave-kupovine traktora, a to bijaše negdje
početkom 70-tih godina prošlog stoljeća.
Da ne bude zabune: vršaja je bilo i u
gradu, veliki broj stanovnika u samome gradu bavio se poljoprivredom. No, gradska
mladež, za razliku od seoske koja je išla na sijela, nakon dnevnih teških
poljskih radova, izlazila je u gradski park. Ovo je slika gradskog parka
snimljena 1960. Nije bilo ni traga od Robne kuće!
 I jedna slika-Oglas o referenduma-za sve
one koji ne znaju kako i kada je Duvno promijenilo ime u Tomislavgrad. Za podsjećanje
i pamćenje!
Vjerujemo da vam je ovih nekoliko slika i
malo više riječi bilo ugodno gledati i čitati. A bit će sličnih pohoda u
duvanjsku prošlost još na našem Portalu, samo nas pratite i čitajte!
Tomislavcity.com
(čitanja 987) |
