 -Ja svoju Ilijanu dovodim na balet sa sela, kaže Jakov Jakić. Sutra će dite u svit, pa neka zna što više. Lipo će bit čut da dite sa sela zna šta je balet i da je vježbalo balet.
Zato mi volimo Ivanu. Imamo mi Duvnjaci nevista sa svi strana svita,
Crnkinja, Japanki, Švabica..., ali nam je najbolja nevista Splićanka.
Ostale dođu jednom godišnje, ova stalno tu i uči nam dicu...
-Baletna škola u Tomislavgradu?! Nemoj me zezat. Rano ti je za prvotravanjsku priču.
Ovako je moj prijatelj Dragan iz Mostara prokomentirao najavu da ću praviti reportažu o baletnoj
školi u Tomislavgradu, koju već četiri mjeseca, dva puta tjedno,
pohađa 30-tak djevojčica između 5 i 13 godina starosti. Male duvanjske
balerine već su uhvatile ritam, naučile prve baletne korake i zauzeti baletnu
pozu, pa su već za Božić izvele prvu predstavu plešući uz Zvončiće,
kako se i zovu. Curice su oduševljene, njihovim roditelji također.
No, prvo o učiteljici Ivani Šarac, rođenoj Punda, nevisti Splićanki
kako je ovdje zovu, od koje je sve počelo.
Ivana je rođena i odrasla usred Splita. Na radost svojih roditelja bila
je pametna, lijepa i pitome naravi, uz to bez problema završavala sve
čega se uzela. Pa je redovito završavala škole do diplome pravnog
fakulteta. To joj nije smetalo da se 15 godina bavila baletom.
-Na balet sam krenula sa sedam godina, prvo u Baletnom studiju pri HNK Split pod vodstvom baletnih
pedagoga Olge Glavine, Luciana Perića i Dunje Njegovan. Imala sam
čast povremeno prisustvovati vježbanju legendarne Ane Roje. Nakon osam
godina prešla sam u baletni studio Luciana Perića i Ćiće Trumbića u sklopu Hrvatske glazbene mladeži, gdje sam nastupala 7 godina.
Kako je lijepa splitska pravnica i balerina dospjela u Tomislavgrad?
-Zaljubila sam se u jednog Duvnjaka i to je to, kaže
Ivana. Kada sam kazala da ću i živjeti u Tomislavgradu, zapravo u
duvanjskom selu Brišnik, čuđenju nije bilo kraja. Kako ukućana, tako i
mojih prijatelja i prijateljica. Još su mogli razumit to što se
udajem za Vlaja, ali im nije moglo u glavu to što ću otić' iz Splita u
duvanjsko selo.
Evo, već devet godina Ivana živi u Brišniku gdje je rodila dvoje djece. I ostala vitka i lijepa kao maturantica.
-Dolazim ja u Tomislavgrad na pilates, pa sam upoznala nekoliko
vršnjakinja, priča Ivana. Malo pomalo, pa im otkrijem da sam 15 godina bila u baletu. Dovoljno da me nagovore da osnujem baletnu
školu pri Gradskoj sportskoj dvorani. I krenulo je fenomenalno. Ja
sam roditeljima objasnila kako ne trebaju očekivati da će sve curice
postati profesionalne balerine. Radi se o tome da se upoznaju s tom
umjetnošću, da ovladaju vještinama, da znaju nositi svoju ljepotu, da
budu šesne, što mi kažemo. Curice su jako zainteresirane i
disciplinirane, pa veoma brzo uče.
- Svaka čast Ivani što je krenula s baletnom
školom, u glas kažu majke malih balerina Karolina, Ivona i Ružica,
koje su dovele kćerke na vježbu. U Tomislavgradu ima sportskih i
drugih sadržaja za mušku djecu. Tu prvo mislimo na nogomet. No curice
nemaju kamo.
-Ja svoju Ilijanu dovodim na balet sa sela, kaže Jakov Jakić. Sutra će dite u svit, pa neka zna što više. Lipo će bit čut da dite sa sela zna šta je balet i da je vježbalo balet.
Zato mi volimo Ivanu. Imamo mi Duvnjaci nevista sa svi strana svita,
Crnkinja, Japanki, Švabica..., ali nam je najbolja nevista Splićanka.
Ostale dođu jednom godišnje, ova stalno tu i uči nam dicu.
Već se čulo za baletnu
školu u Tomislavgradu, pa zovu Ivanu iz Livna i Posušja,. Vele da bi i
oni osnovali tu školu. A Ivana, ponesena interesom za balet, najavljuje da ubuduće planira angažirati i poznate baletne pedagoge iz Splita. Ako ovamo mogu dolaziti sveučilišni profesori i liječnici, što ne bi i baletni pedagozi.(SD)
(čitanja 1129) |
