|
 Kako smo već javljali, zbog kvara na trafo stanici, tri
duvanjska sela nisu imala struje ni voda dva dana(sinoć sve došlo, ali ne i
struja u Gornji Brišnik!), zarupilo, puše bura, snijeg pada, pušanija. A 94-godišnja
baka Strugačuša, iz Batarila, mrkodoljskog zaselka, sama u staroj kući…
-U petak je bilo nevrime, pa sam ja legla ranije. Kad sam se
naspavala bilo mi je čudno da se ništa u sobi ne vidi. Palim svitlo, neće, odgrnem
zavjesu, ništa se ne vidi, samo malo nekog svitla po vrvu prozora, a samo čujem
virat kako mlatara ogradom. Mislim, Bože šta je ovo, jesam ili živa, jesam li
se probudila? Nekako dopaplam do televuna i pritisnem ono dugme što mi odma
zove Ružu, susjedu. Ne zvoni ni televun, ni u nje, a nema nikakvog znaka ni u mene.
Šta ću, Gospe draga, zavapi ja i dade Gospa draga zazvoni moj telefon! Ko je,
Brko (Marko Batarilo-Bojića,nap.a.)! Strugačuša, jesi li živa! Ma, meščini da
jesom, ali sve mi nešto naobratno, ništa se ne vidi, moj Brko. Sidi i miruj,
dobro se utopli, nema struje, nema vode, snig ti je do krova, čekaj, mi ćemo
sad probat odgrnut i doć. Šta ću , jadna, opet u krevet i čekam. Prošlo je
dugo, ili se meni učinilo, kad banu Brko, donese vode, a vidim vas mokar.
Posvitli, upalim sviću, naložim vatru, Brko malo s prozora raščisti i sidi
Strugačuša, ne mrdaj-priča Strugačuša, strarica od 93 godine, ali još „može o
sebi i bistra u glavi“, kako ovdje kažu. Dodaje, kako je bila "živa zakopana" u vlastitoj kući: mračno, a hladno, snijeg zatrpao prozore.Ima nova velika sinova kuća, suvremeno opremljena, odmah uz njezinu staru kuću, ali ona neće iz svoje.
Susjed Marko-Brko joj je sve pripravio što treba u kuću, i
tako je prošao taj dan, bez struje, bez radija i televizije. Sve to ima baka u
svojoj kući i nije ni bez čega, ali…Djeca i unuci po Njemačkoj, a ona ostade
sama.
-Dolaze oni o Božiću i Gospojini, zovu, donose, šalju, ni bez čega ja nisam, ali ne mogu oni ostavit poso i školu radi mene.Ja sam jednako tribala davno umrt.
Bog pomogo dobre susjede, Brku i Ružu i njijove cure, pa Lalu i njegove, šta bi
ja sama na ovome vrimenu. Kad i nije vako vrime oni su uvik to, otraju me
dokturu, kupe u trgovini šta god mi triba. Samo da me Bog uzme, naživila sam
se. Ne bi volila kad je vako ladno, ali čim oblagdani. Ja se ne sićam da je sve
vako gadno sastavilo: i snig, i bura, i ladnoća, Bože sačuvaj svakoga-priča baka
Strugačiša, koju smo posjetili jučer (nedjelja), kada je vjetar bio manji, a
struja došla. Jučer su susjedi Brko i Lala i njihova djeca (što djeca, cure i
momci!) već očistili pravi put do kuće bake Strugačuša, a ona je, slikajući se
sa svojim, kako ona kaže-spasiteljima, koji su je „otkopali“, jer je bila živa
zakopana, uzela raspelo i molila da nevrijeme prestane, da se „vrime učini“.
      
I stvarno je jučer bila malo ljepše vrijeme, ali-zakratko,
jer već od sinoć, i danas cijeli dan, ponovno je u duvanjskoj općini veliko
nevrijeme, pušanija, snježni nanosi mjestimice i do tri metra, a hladno,
prehladno, oko 15 stupnjeva ispod ništice. Ali, baka Strugačuša će, sudeći po
vitalnosti i druženju s mladima, dočekati i ovo proljeće, 94-to po redu.
Na kraju, jedno, uobičajeno pitanje: koliko je u duvanjskoj opini samih baka i djedova i-imaju li svi blizu dobre susjede?
Tekst i slike: M.Ć./tomislavcity.com
(čitanja 1639) |
suhog grada u panonskoj ravnici. dok ovo pišem i kod nas počinje snijeg, vjetar se najavljuje za sutra, do 60 km/h, pa se i ovdje očekuje kaos na ulicama. želim vam toplu jugovinu, da vas malo ogrije i rastopi smetove.
al ipak smo ponosni sto ste nam susjedi... 
