|
Nadbiskup
metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je za Božić 2007.
godine Božićnu poslanicu, koju prenosimo u cijelosti
Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je za
Božić 2007. godine Božićnu poslanicu, koju prenosimo u cijelosti.
"Godinu 2008 slavit ćemo kao godinu sv. Pavla, te mi je želja, draga
braćo i sestre, promišljati o tajni utjelovljenja
i rođenja našega Spasitelja Isusa Krista među nama i u nama temeljeći
se upravo na riječima Apostola naroda i njegovom osobnom doživljaju
Krista i Boga koji je postao čovjekom.
Iako ne govori o jaslicama, anđelima, pastirima, Mariji, Josipu, Herodu
i drugim osobama i pojedinostima koje poznajemo iz evanđelja po Mateju
i Luki, sv. Pavao nam ipak na svoj način prenosi radosnu vijest Božica.
Postavši ljudima sličan – uzima ulogu ugroženog
U pismu zajednici vjernika u Filipima, sv. Pavao piše: «On, trajni lik
Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam
sebe 'oplijeni' uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem
čovjeku nalik.»
Živimo u svijetu u kojem je imati, steći, posjedovati, obogatiti se, pa
čak nažalost i često puta na račun drugoga, jesu 'vrijednosti' za
kojima mnogi u svijetu idu kao za jedinim ciljem za koji se isplati
živjeti i nastojati ga dosegnuti. Oplijeniti drugoga, oteti, otuđiti
drugome, ukrasti, orobiti, riječi su čije značenje nam je tako blisko,
tako dobro poznato.
Ove riječi označavaju stvarnosti o kojima smo, samo u našem najbližem
okruženju toliko, čuli, vidjeli a i osobno doživjeli osobito u zadnjih
petnaestak godina. Na žalost, to nije samo stvar povijesti, nego je to
realnost kroz koju još uvijek svakodnevno prolazimo. Nije rijetkost
čuti o provalama, pljačkama, ucjenama, ili na jednoj višoj razini o
prijevarama, pronevjerama, korupciji. A u temelju svega uvijek iznova
stoji onaj najveći protivnik ljubavi i iskrene brige za drugoga, a koji
se zove egoizam, sebeljublje, bez obzira na posljedice koje će
prouzročiti bližnjemu.
Tako često je ljudsko dostojanstvo grubo narušeno, ukradeno, otuđeno
silom i tome se, čini se, ne nazire kraj ni u budućnosti. Čovjek je u
mnogim dijelovima svijeta i na početku 'modernog' i 'suvremenog' 21.
stoljeća još uvijek objekt i sredstvo kojim drugi dolazi do osobne
koristi i zadovoljstva. Jedino što je bespomoćnom čovjeku najčešće
preostajalo bio je vapaj, i to ne toliko ljudima koji bi se onda još
grublje postavili prema njima, koliko Bogu da svrati pogled na bijedu u
koju je bio bačen.
Kroz povijest se toliko puta ponovio ovaj vapaj. I Bog je odgovorio.
Kako? Oplijenivši samoga sebe Božjeg dostojanstva koje je imao uzevši
lik čovjeka, lik sluge, lik onoga koji dragovoljno prihvaća podvrgnuti
se drugom. Sasvim suprotno od onoga sto smo navikli vidjeti u svijetu
gdje se po svaku cijenu želi biti iznad drugoga, gospodariti drugim,
kontrolirati drugoga. Sam Bog nam daje jednu drugu sliku o čovjeku.
Vjerojatno patnički vapaj upućivan Bogu kroz svu povijest čovjeka nije
očekivao ovakav odgovor na molbu za pravdu, istinu, zaštitu.
Umjesto očekivanog moćnog Božjeg odgovora, Bog sam preuzima na sebe
ulogu onoga koji je ugrožen, koji je progonjen, koji je pokoran, koji
je ponizan, koji za sebe ne traži ništa. To je Bog koji se čovjeku
predaje u ruke da učini s njim sto mu je volja. To je Bog koji se
odrekao svog dostojanstva u korist čovjeku, koji je uzeo od sebe da bi
dao nama.
Da li je čovjek zadovoljan tim Božjim odgovorom to svatko mora za sebe
odgovoriti. No, Bog nije želio i nije mogao doći među nas i djelovati
upravo na način kako djeluju moćnici, kako djeluju progonitelji, jer on
je drugačiji, on i progonitelja želi spasiti obraćajući mu srce na
dobro. Ili zar je Bog manje Bog jer ne čini isključivo ono sto čovjek
očekuje? Je li manje Bog jer čini nešto sto čovjekova logika ne može
prihvatiti? Zar bi Bog bio Bog kad bi se pridržavao granica koje mu
čovjek odredi? Pavlu koji je bio progonitelj Boga i Božjeg djela je
upravo takav Bog trebao, Bog nade, ljubavi i oproštenja. A sto je sa
progonjenim? Pa sam Bog postao je jedan od njih, suobličio se s njima,
«postao poslušan do smrti, smrti na križu», kako Pavao ukratko opisuje
Isusovo življenje i umiranje. Ništa ga nije moglo smesti u poslušnosti
Bogu. Znao je da je Bog s njim, bez obzira na sve ono sto su mu ljudi
učinili.
Iz ljubavi prihvati poziv
A zašto Sin Božji učini tako nešto? Sv. Pavao nam daje odgovor u svome
pismu vjernicima u Galaćanima gdje kaže: «A kada dođe punina vremena,
odasla Bog Sina svoga: od žene bi rođen, Zakonu podložan, da podložnike
zakona otkupi te primimo posinstvo…Tako više nisi rob nego sin, ako pak
sin onda i baštinik po Bogu.»
Bog je poslao svog Sina koji je dragovoljno iz ljubavi prema Ocu
prihvatio taj poziv. Za njega postoji samo jedan zakon kojem je
podložan, a to je zakon ljubav prema Bogu i čovjeku, bezuvjetne
ljubavi. U ime tog zakona Sin je došao ne samo povratiti čovjeku
njegovo dostojanstvo i reći mu da mu nitko ne može oteti ono čime ga je
Bog darovao, ma još više došao je povratiti nam jednom izgubljeno
dostojanstvo sinova i kćeri Božjih koje smo mi izgubili našim
grijesima, oplijenivši sami sebe onog najdragocjenijeg sto smo imali –
prijateljstva s Bogom.
Sva Pavlova teologija, svo njegovo promišljanje o tajni Božjeg
utjelovljenja i rođenja od žene, od Blažene Djevice Marije, temelji se
isključivo na njegovom osobnom susretu s Isusom. Za sv. Pavla je Božić
tek onda imao smisla nakon što se sam susreo sa živim Kristom, tek onda
je betlehemska uzvišena tajna za Pavla postala otkrivena istina Božje
ljubavi za čovjeka koju je nekoć tako gorljivo progonio jer je bila
samo jedan u nizu izvanjskih događaja koji ga se osobno nisu ticali,
dapače nastojao je ugušiti tu istinu bilo u sebi bilo u drugima.
Doživljaj Božića u osobnom susretu s Utjelovljenim Bogom
Stoga da bismo mi mogli radosno, zahvalno, s ljubavlju slaviti događaj
Božjeg rođenja među nama, izvanjski događaj koji se zbio prije dvije
tisuće godina u Betlehemu, potrebno je susresti ga osobno i dopustiti
mu najprije da se rodi u svakome od nas.
Bez tog susreta sve je drugo beskorisno, sve drugo je samo folklor i
umišljanje istinske radosti i slavlja, jer sve ono što se samo izvana
događa može vrlo lako nikada doprijeti do našega srca i da nam Bog
ostane samo stranac i nepoznat. Stoga neka Božić u prvom redu bude dan
SUSRETA s Bogom koji je došao svakome od nas i očekuje biti primljen.
Taj susret je jedini koji može mijenjati nas i po nama svijet na bolje.
Pavlov osobni Božić zbio se u dobro nam poznatoj zgodi iz Djela
Apostolskih tijekom njegovog putovanja za Damask kako bi i tamo
pohvatao i pozatvarao one koji su vjerovali u Boga koji je postao
čovjekom, umro i uskrsnuo za naše spasenje. Tek taj susret promijenio
je Pavla. Znao je Pavao vrlo dobro sto kršćani vjeruju, no to nije bilo
dovoljno kako bi i sam prihvatio Boga koji tako i toliko ljubio
čovjeka, da se do te mjere ponizio da je i sam postao čovjekom.
Pavao nije 'dopuštao' Bogu toliku ljubav. Nije bio jedini u svoje
vrijeme kome je tako nešto bilo neprihvatljivo i skandalozno. No i
danas ima još uvijek onih koji ne mogu prihvatiti Božju neograničenu
veličinu koja se očituje u neograničenoj poniznosti.
Sv. Pavlu je darovana milost susreta s Kristom. Krist koji ga je
obasjao oslijepio ga ja za sve ono za sto je do tada živio i dao mu
svoje svijetlo za jedan novi i drugačiji život. Mi smo rođeni u znaku
Boga koji je sišao među nas kako bi izlio na nas svoje svjetlo nade,
sigurnosti, mira. Po njemu smo baštinici vječnoga života u kraljevstvu
Božjem.
Neka taj mir i to svjetlo budu naša sigurnost u nesigurnim vremenima u
kojima još uvijek živimo. To zasigurno ne znači da ga ne trebamo i
nećemo moliti da ovoj našoj napaćenoj, patničkoj i zemlji kojoj je
oplijenjen normalan život, da svoj blagoslov i svoju zaštitu a svima
nama koji u njoj živimo volju, mudrost i iskrenu dobrohotnost u
zalaganju za zajedničko dobro svih.
Želeći Čestit Božić, želim Vam osobni susret s Utjelovljenim Bogom.
Neka to bude osobni doživljaj vjere svakog osobno i cijele obitelji kao
i cijelog našeg vjernog hrvatskog naroda, kao i svih naroda. Neka vam
to iskustvo vjere bude Božićno svjetlo, radost nade u vama i jakost
vjere u životnom hodu.
Uz iskrene želje za obilje Božjeg blagoslova neka vam je svima čestit
Božić i porođenje Isusovo, te u Novom mladom Ljetu 2008 neka vas prati
svaki Božji blagoslov."
(čitanja 1220) |
