Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Mary od Anđe: pisma preko oceana

            Hvala ti, draga Mare, ko kad ima komu! I na darovima i na dolarima: darove sam zadržala, a dolare, znaš ti mene, podijelila onima koji imaju manje od mene. Ne dajem ja to humanitarnim udrugama, iako treba davati i njima, nego ja to po kućama podijelim onim našim staricama koje su ostale bez ikoga i bez ičega. I svima sam rekla da si im ti to spremila,  sve te se sjećaju, mole Boga za tvoje zdravlje, a odvrnu koji Očenaš i za mene, jer nije baš zgodno ni slušati njihove jadikovke, njihove životne  ispovijedi koje ja odavno znam napamet. I opet meni dadnu novac da im kupim namirnica, ali i malo šminke, jer su, uglavnom, to neudate žene, sramota me reći, ali kod nas se tako kaže-stare cure. Iskoristim ja njihove ispovijedi za one svoje priče, malo ih izokrenem da se baš ne prepozna, izmijenim imena i čitatelji ljubića to gutaju. Ne boj se, neću se sada raspisati o tomu, ali nekoliko bisera ti moram napisati. Kaže Ruža Manjina kako se nije udala zato što je nije htio onaj koga je ona htjela i obrnuto, koga je ona htjela, nije htio nju! I ona, tako kaže, cijeli život provede čekajući pravoga i pitajući se što tim muškarcima fali pa nju zaobilaze. Njezina druga u samoći, znaš je dobro jer je tvoja imenjakinja i s tobom je curovala ( a s kime nije, grdna rano!), Mara Kešina spominje svoju mater i njezine savjete: „Kad sam bila mlada govorila mi je otvori četvore oči: nemoj za lijepog, jer te taj zalijepi, nemoj za bećara, nemoj za kockara, pijanicu, neznalicu, nemoj za ovoga , nemoj za onoga, dok nije bilo kasno. Tad je okrenula ploču i govorila da zatvorim oči, pa da se udam za prvoga koji naiđe. Ja još uvijek oči držim zatvorene, ali taj prvi nikako da naiđe, a svaki bi bio pravi“, priča Mara i ne znaš plače li ili se smije.

             Možda si ti pomislila kako su samo žene u našem kraju ostale neudate, istina je drugačija: više je neoženjenih muškaraca, a dobro zašlih u godine, a nekako je sramota reći im da su stari momci ili pripravnici za zvonare. Doduše, oni neće priznati da je bilo djevojaka koje njima nisu htjele, naši su ti muškarci hvalisavci, pa će reći kako je bolje imati ženu koju hoćeš i kad hoćeš, mijenjati i birati, nego spasti na jednu. Tako se oni tješe i još vrijeđaju djevojke svojom gangom „Ne ženim se, što će mi budala, svaka je se pametna udala!“ Kad ovo čuješ, ne treba ti puno pameti da znaš zašto su ostali samci: sebični su, narcisoidni, izbirljivi, podrugljivi, plašljivci…

Uduših , draga Mare, ja tebe s ovom starosti, umjesto da ti nešto lijepo napišem za novu godinu. O kakvoj politici, tu ti nema ni lj od ljepote, znaš da mi se gadi, pogotovo u ovim blagdanskim danima, i misliti o tomu, a kamo li pisati. Lijepo nam je vrijeme Bog dao-Božić pod snijegom, a takva nam se najavljuje i Nova godina. Sve na što naši političari ne mogu utjecati je lijepo, a priznam da je, osim klime i donekle reljefa, malo toga. U što se oni umiješaju- pokvare, poruše, okradu, zagade,  brate, smrde im fotelje i deset godina iza njihovog izvaljivanja iz njih. Zato me poštedi pisati o političkom stanju kod nas-pametnije je šutjeti, ako nemaš grlo za vrištanje. Tko vrišti-lakše diše, a isto mu se piše!

            Veselim se ja i dočeku Nove godine koju će većina kod nas dočekati na otvorenom. Mladi na ulicama, trgovima, planinama, a stariji pred otvorenim ekranom. Možda ću i ja negdje u planinu, ako se snijeg istopi, jer moje oči više ne podnose bjelinu, ni jaku svjetlost, pa se moje nevjeste šale ( a možda i nisu?!) kako će me voditi u šetnju po tunelu. Tako je uvijek bilo, sjećaš se što bi govorila Bedruša, pokoj joj duši njezinoj:“Stara vučica, pasija maskara“. Zato bih ja najradije Novu čekala u zatvorenom, bez televizije, u postelji, sa onim svojim povremenim, ali se nismo mogli dogovorit o zajedničkom dočeku: on kaže da ga Bog duži barem Novu čekati sa suprugom, a meni je, pravo da ti kažem, njegova supruga dosadna i običnim danima. Pa ću ja, vjerojatno, ove godine, za promjenu, Novu dočekati ipak u spavaćoj sobi- pazeći da mi se unučad ne probudi, dok im roditelji budu ludovali na otvorenom.

Neću, draga, bit tužna, iako se ne radujem što sam godinu starija, jer još je jedna plodna i vesela  godina iza mene, a ova će, nadam se, biti još ljepša i uspješnija-kakvu želim i tebi i tvojima, i našima i svima, i to uz čašu gange:“Čestitam ti, dragi, ovu zimu, mlado ljeto i novu godinu!“ Tvoja  Anđa.

Komentari (0)