|
Trebao
sam već odavno progovoriti jer me pekla savjest, a i vjera, te sam
nakon odlaska u svećeničku mirovinu odlučio progovoriti o zelenaštvu
najprije preko tiska prve su riječi šokantna pisma, pristigla u
redakciju Večernjeg lista, a čiji je autor svećenik
Trebao sam već odavno progovoriti jer me pekla savjest, a i vjera, te
sam nakon odlaska u svećeničku mirovinu odlučio progovoriti o
zelenaštvu najprije preko tiska prve su riječi šokantna pisma,
pristigla u redakciju Večernjeg lista, a čiji je autor svećenik koji je
godinama samo nijemo promatrao kako kamatari uništavaju čitave obitelji
u Hercegovini.
Svjedočit će klijenti zelenaša
Dolazili su mu, piše
svećenik, ljudi-vjernici, žaleći se na zelenaštvo/kamatarenje koje on
naziva sporim ubojicom ljudi, pa i cijelih obitelji. Da je namjera
hercegovačkog svećenika itekako ozbiljna, svjedoče i njegove riječi:
"Ne bih bio svećenik ako se ne bih obratio lihvarima i probao ih bar
potaknuti na razmišljanje da, ako imaju mrvicu ljudskog, "okrenu
ploču". Ako se nešto ne poduzme oko ove kuge stoljeća, imena meni
poznatih 20 zelenaša poslat ću u policijske uprave, a potom i u sve
tiskovine koje će to biti spremne objaviti.
U pravom ratu protiv zelenaša svećenik kaže da će imati i pomoć onih
koji koji su bili klijenti lihvara, ljudi spremni na svjedočenje. Oni
su to spremni učiniti zbog svojih unuka kako barem oni ne bi bili
robovi na ovaj način. Zamislite Hrvat Hrvatu rob.
Nemojmo to dozvoliti, apelira se u pismu svećenika koji priznaje da je
i sam sukrivac u tajenju zelenaštva, krađa, nerazjašnjenih ubojstava
zbog kojih su, tražeći savjet, godinama na ispovijed dolazili njegovi
vjernici, najviše za Uskrs i Božić. Govorili su mu, kaže, da je
zelenaštvo najviše rašireno na području Mostara te u zapadnoj
Hercegovini gdje prednjače Grude, Široki Brijeg te Ljubuški.
Tajnu godinama čuvao
Možete li zamisliti koliko je za ovih desetak godina ekspanzije
zelenaštva propalo dobrih manjih i većih poduzeća u Hercegovini, koliko
obitelji i brakova (najvećih svetosti našeg čovjeka)?
Možete li zamisliti koliko je ova pojava u našoj poratnoj zemlji
prouzročila mentalnih bolesnika, karcinoma, srčanih napada, moždanih
napada i na kraju samoubojstava dok uzročnici svega toga voze
"najbješnja" vozila bez srama i u društvu su sa ženama sumnjiva morala,
piše svećenik suosjećajući se s teškim problemima svoga puka, pritom ne
izostavljajući policiju.
Naime, anonimni svećenik upravo za policiju kaže kako je "jedan od
najvećih sudionika u lihvarstvu". Svećenik piše: "Naša policija nikada
nije i mislim da i neće poduzeti bilo što u vezi ubijanja na ovaj
način. To znam vrlo dobro jer su neki ljudi skupili hrabrost te neke
lihvare prijavili i nije ništa poduzeto. Samo su oni stradali jer su
pojedinci brzo pohrlili da ih odaju istim kako bi pokazali da su i oni
spremni na najružnije stvari protiv čovjeka, a za nečovjeka".
Godinama čuvana tajna, kaže, ne može se više tajiti, piše taj
hercegovački svećenik, koji je tek nakon godina šutnje i nijeme sućuti
napokon odlučio progovoriti. I to, kako piše, o najvećoj prijetnji
ljudima i uspjehu ovog kraja. O javnoj tajni, ne samo u Hercegovini
nego i u cijeloj BiH. Ako se mene pita, onda su kamatari dužni onima
kojima su davali novac. Dužni su im mir sa samim sobom, mir s obitelji,
društvom, mir s Bogom i dužni su im sav mogući mir koji čovjek može
imati u životu.
Da ne spominjemo dostojanstvo čovjeka pred obitelji, ljudima i Bogom.
Ako ovu zemlju nisu ubile bolesti, glad, turski zulumi i jugoslavenske
čizme, ne dopustimo da najbolje sinove hercegovačkog kraja dotuče ova
današnja kuga lihvarstvo, poziv je starog svećenika na rat s lihvarima.
Njegov poziv je i svojevrsna anatema. Ako njegovo pismo ne vidi oko
javnosti, oni koji su ga pročitali, kaže, ne moraju dolaziti na
ispovijed ni k njemu ni Bogu.
Potresne ispovijesti žrtava kamatara
Posudila sam dvije tisuće maraka i u više navrata vraćala novce, tako
da sam ukupno vratila sedam tisuća maraka, ali kamatar, želeći iznuditi
taj novac, sa svojim prijateljima više me je puta zlostavljao kako bi
mi pokazao da me neće tako lako pustiti. Ručnikom su mi prekrili oči i
odvezli me do neke urušene zgrade. Budući da sam dugovala novac, prvo
su me nekom šipkom prebili, a onda zlostavljali. Udarajući me,
zapovjedili su mi da skinem svu odjeću, a onda me udarali i silovali na
sve moguće načine. Taj užas je trajao cijeli dan! Ne mogu vjerovati što
mi se dogodilo zbog tog duga – ispričala nam je djevojka svoju potresnu
priču. Kako bi spriječila daljnje zlostavljanje, djevojka je pristala
predati svoj automobil okrutnom kamataru bez ikakve novčane naknade.
Ovaj slučaj nije jedini koji se dogodio osobama koje su posudile novac
od kamatara. – Posudio sam od kamatara oko pet tisuća maraka, ali ubrzo
je dug narastao na 50 tisuća maraka! Nisam više znao kome se obratiti
za pomoć. Došli su mi u kuću i počeli me udarati po glavi, prijetili da
će mi pobiti ženu i djecu. Čak su znali u koju školu idu moje dvije
curice! To je bilo zaista strašno. Kada sam vidio da nema više spasa i
da prijete mojoj obitelji, odlučio sam ih prijaviti policiji. Jednog od
njih su uhitili, a drugog još nisu – kazao nam je ugostitelj. (im)
Večernjak
 (čitanja 5223) |