Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Trebao sam već odavno progovoriti jer me pekla savjest, a i vjera, te sam nakon odlaska u svećeničku mirovinu odlučio progovoriti o zelenaštvu najprije preko tiska prve su riječi šokantna pisma, pristigla u redakciju Večernjeg lista, a čiji je autor svećenik

           Trebao sam već odavno progovoriti jer me pekla savjest, a i vjera, te sam nakon odlaska u svećeničku mirovinu odlučio progovoriti o zelenaštvu najprije preko tiska prve su riječi šokantna pisma, pristigla u redakciju Večernjeg lista, a čiji je autor svećenik koji je godinama samo nijemo promatrao kako kamatari uništavaju čitave obitelji u Hercegovini.

Svjedočit će klijenti zelenaša
Dolazili su mu, piše svećenik, ljudi-vjernici, žaleći se na zelenaštvo/kamatarenje koje on naziva sporim ubojicom ljudi, pa i cijelih obitelji. Da je namjera hercegovačkog svećenika itekako ozbiljna, svjedoče i njegove riječi: "Ne bih bio svećenik ako se ne bih obratio lihvarima i probao ih bar potaknuti na razmišljanje da, ako imaju mrvicu ljudskog, "okrenu ploču". Ako se nešto ne poduzme oko ove kuge stoljeća, imena meni poznatih 20 zelenaša poslat ću u policijske uprave, a potom i u sve tiskovine koje će to biti spremne objaviti.

U pravom ratu protiv zelenaša svećenik kaže da će imati i pomoć onih koji koji su bili klijenti lihvara, ljudi spremni na svjedočenje. Oni su to spremni učiniti zbog svojih unuka kako barem oni ne bi bili robovi na ovaj način. Zamislite Hrvat Hrvatu rob.

Nemojmo to dozvoliti, apelira se u pismu svećenika koji priznaje da je i sam sukrivac u tajenju zelenaštva, krađa, nerazjašnjenih ubojstava zbog kojih su, tražeći savjet, godinama na ispovijed dolazili njegovi vjernici, najviše za Uskrs i Božić. Govorili su mu, kaže, da je zelenaštvo najviše rašireno na području Mostara te u zapadnoj Hercegovini gdje prednjače Grude, Široki Brijeg te Ljubuški.

Tajnu godinama čuvao
Možete li zamisliti koliko je za ovih desetak godina ekspanzije zelenaštva propalo dobrih manjih i većih poduzeća u Hercegovini, koliko obitelji i brakova (najvećih svetosti našeg čovjeka)?

Možete li zamisliti koliko je ova pojava u našoj poratnoj zemlji prouzročila mentalnih bolesnika, karcinoma, srčanih napada, moždanih napada i na kraju samoubojstava dok uzročnici svega toga voze "najbješnja" vozila bez srama i u društvu su sa ženama sumnjiva morala, piše svećenik suosjećajući se s teškim problemima svoga puka, pritom ne izostavljajući policiju.

Naime, anonimni svećenik upravo za policiju kaže kako je "jedan od najvećih sudionika u lihvarstvu". Svećenik piše: "Naša policija nikada nije i mislim da i neće poduzeti bilo što u vezi ubijanja na ovaj način. To znam vrlo dobro jer su neki ljudi skupili hrabrost te neke lihvare prijavili i nije ništa poduzeto. Samo su oni stradali jer su pojedinci brzo pohrlili da ih odaju istim kako bi pokazali da su i oni spremni na najružnije stvari protiv čovjeka, a za nečovjeka".

Godinama čuvana tajna, kaže, ne može se više tajiti, piše taj hercegovački svećenik, koji je tek nakon godina šutnje i nijeme sućuti napokon odlučio progovoriti. I to, kako piše, o najvećoj prijetnji ljudima i uspjehu ovog kraja. O javnoj tajni, ne samo u Hercegovini nego i u cijeloj BiH. Ako se mene pita, onda su kamatari dužni onima kojima su davali novac. Dužni su im mir sa samim sobom, mir s obitelji, društvom, mir s Bogom i dužni su im sav mogući mir koji čovjek može imati u životu.

Da ne spominjemo dostojanstvo čovjeka pred obitelji, ljudima i Bogom. Ako ovu zemlju nisu ubile bolesti, glad, turski zulumi i jugoslavenske čizme, ne dopustimo da najbolje sinove hercegovačkog kraja dotuče ova današnja kuga lihvarstvo, poziv je starog svećenika na rat s lihvarima. Njegov poziv je i svojevrsna anatema. Ako njegovo pismo ne vidi oko javnosti, oni koji su ga pročitali, kaže, ne moraju dolaziti na ispovijed ni k njemu ni Bogu.