Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Mary od Anđe: pisma preko oceana

Draga moja Mare, eto što ti je snijeg u stoljeću globalnog zatopljenja:utrpa ga preko noći do pojasa, a preko dana se istopi kao da ga nikad nije ni bilo. Vrijeme je sada prekokrasno (!) i tko je umro prije tjedan dana sada bi se pokajao, ali nema povratka od tamo. Sjeti se kako se kod nas nekada govorilo: kad se uda, ne vraća se, što je metaforički značilo gotov posao, za vječnost kao i brak. To više nitko ne govori, jer bi bila laž. Statistika kaže da se i kod nas svaki peti brak razvede, ali ti kažeš kod vas tamo svaki drugi, pa nas dobro šijete. Kakvi smo mi inatljivi, mogli bi vas, ne daj Bože, i stignuti. Trajnost braka, kažu znalci, obrnuto je proporcionalna standardu, a znaju to naši vjerni(ci) političari i čuvari obiteljskog ognjišta, pa drže standard na egzistencijalnom minimumu, da se ljudi zabave skupljajući hranu za preživjeti. Nemaju kada misliti na gluposti, na avanture izvan braka. Ne dao Bog da smo svi bogati kao vi ili naši političari i tajkuni, pa mi bi brak potpuno ukinuli. Istina je da je ljubav nježni cvijet koji često ne preživi presađivanje na tlo braka, ali i obijest je veliki brakolomac.

           Pitaš se što mi je pa sam odmah, s lijepog vremena, prešla na ružne pojave-na politiku i političare? Ona rospija, a njih previše! U nas je više političara nego poljoprivrednika, a ministara više nego profesora. Nije ni brojnost problematična koliko nepismenost i nedostatak opće kulture, što se, nakon ustoličenja, obvezno pretvara u nepogrešivost i bahatost. Možda ti ne bih ni pisalo o politici (znaš da to ne volim) da me neki dan nije zovnuo naš ludi Antiša u svoj kabinet. Što se smiješ-kabinet s tapeciranim vratima da mu netko, dok bistri politiku, ne bi poremetio „kosternaciju i oduzeo sinegriju“.  Tako on kaže, a ja ne znam što mu to znači. Koliko sam mogla vidjeti, nakon kratkog boravka u kabinetu-tek toliko da mu se malo divim i sa zahvalnošću prihvatim narudžbu napisati mu govor za otvaranje ogranka njegove stranke u Donjem Polju. Koliko je stranaka i ogranaka kod nas nije čudo da je sve manje grana zelenih. Naš Antiša doista ima pune ruke posla- oko tri tajnice. Jedna od njih, koliko sam smjela primijetiti, zadužena je samo da Antiši, kada kihne, ma što kihne- zakašlje kao konj kad zarže, govori nazdravlje šefe, i misusovo, Bože pomozi svom pametnom Antiši! Pravi ritual, pa ne znam izvodi li to samo pred gostima koje žele zadiviti i pokazati svoju moć, ili je to u opisu poslova tih žena. Žao mi ih, razmišljala sam spada li to u mobbing (to ti je stiglo i do nas!), pa da nekomu u UN prijavim Antišu, da dignu to na razinu kakvu uznemiravanje na poslu zaslužuje i poduzmu sankcije protiv naših političara. Time bi se ti bjelosvjetski rado pozabavili, a ne smeta im što se umirovljenici opskrbljuju hranom po kontejnerima, pače, ponekad im i sami bace ostatke svojih bakanalija. A znaš li da se u jednoj zemlji izrađuju zakon po kojemu je zabranjeno, strogo kažnjivo, kopati po kontejnerima. Što bih i ja podržala: umri od gladi, ali sačuvaj nacionalni interes i svoj ponos.

          Možeš li sada zamislit, draga moja Mare, kako žive naši političari na višim razinama i lopovi u višekatnicama. Nekada bi se to reklo kao bubreg u loju, ali danas bilo kakva masnoća asocira na debljinu, na pretilost, pa bubreg u loju nije poželjan.

Zato danas svi vole imati kamen u bubregu, nego bubreg u loju. I ja ti spadam u te, jer sam ovih dana, boraveći poslom, a ne zbog bolesti-daleko bilo, u jednoj klinici priznala da se najviše bojim liječnika, injekcija i odnedavno-vage! Uzalud me tješi onaj moj honorarac da se voli ljuljati nego žuljati, da sam ja njemu svakako draga, ali znam ja što znam, a imam i zrcalo u kući. Zato se pripremam na dijetu- ali iza Uskrsa kad nestane blagdanskih delicija.

            Sada ću malo o visokoj politici: jesi li čula ili pročitala da je naša zemlja u nečemu najveća, dospjela čak do Guinissa, najveći je problem ne samo na Balkanu nego na čitavom starom kontinentu. To su rekli ovi iz svjetske politike, a ovi naši ih ne obadaju, imaju oni svoje kune i račune. Jedan od njih će, nakon dvanaest godina, priznati kako ovo nešto ne može biti ni održiva ni samoodrživa država, a upravo je on izmislio te pojmove u svojoj izbornoj kampanji obećanjem da će ovo nešto on održati i pretvoriti u samoodrživu državu?! Jerkan naš, ko kad čovjek uvijek ima pripravnih i pametnih, kaže da dok budu ovu zemlju održavali ovakvi političari, i naši i ne naši, ona će biti i bivati sve jalovija, dakle, ni plodna ni rodna, ni država.

       Ne smeta to meni Mare dok trošim tvoje dolare, a anarhija mi je uvijek odgovarala, uvijek sam bila protiv vlasti, osim Božje, i nikada nisam povjerovala da je Bog nekoga na zemlji ovlastio upravljati drugima-sve nas je stvorio jednake, zašto jednako ne bismo i proživjeli ovaj jedan i jedini Život, pa neka meni bude i lošije nego sada. Ima ona stara molitvica Bože preinači, pa izjednači, koju su svi zaboravili, ali ja nisam zaboravila da je ljubav najučinkovitiji lijek za sve bolesti, zato :“Ja ne ljubim silno ni bogato, nego ljubim što je umiljato“. A ti Mare?

Živjela od ljubavi! Tvoja Anđa.

Komentari (0)