Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Hladno i vjetrovito proljetno popodne proveli smo na farmi ovaca Mire Matića u Borčanima

         U vjetrovito i prohladno proljetno popodne stigli smo u podnožje Vran planine, na brdo Lib, koje se naglo izdiše iz ravnice Duvanjskoga polja, iznad sela Borčana s južne strane i Kongore sa sjeverne strane. Iako je ovo brdo mnogo poznatije i zanimljivije po svojoj povijesti ( arheolozi tvrdi da je upravo ovdje bio ilirski, delmatski grad Delminium), mi smo ovdje drugim povodom.

Naime, ispod samog Liba velika je farma ovaca Miroslava Matića iz Borčana. Tu je velika staja, tor, pojata, kuća za stanovanje, ispred kojih je velika lokva, gotovo jezerce pitke, izvorske vode, koja izvire tijekom cijele godine. To farmeru umnogome olakšava pojenje ovaca, iako one, za lijepoga vremena stignu i do Drine (rječice kroz Duvanjsko polje) i Šujice. Sve nam to kazuje Mara Matić, Miroslavova supruga, koju smo zatekli kako s mistrijom nabacuje malter na stepenice?

-

Ne mogu ja dočekati da Miro to uradi, uvijek je u nekakvoj trci. Evo upravo su stigli kamioni za odvoz stajskog gnojiva, da se barem toga riješimo. Na farmi je uvijek puno posla, a da nemamo čobana ne znam kako bi stigli sve uraditi-govori nam Mara, koja je, kao i njezin suprug, ekonomistica i do prije petnaestak godina oboje su radili u banci.

         Matići imaju četvero odrasle djece, ali oni studiraju ili idu u školu, imaju svojih obveza, a pomognu i na farmi kad god stignu. Mara nam rukom pokazuje u daljinu, gdje se nazire stado ovaca na prostranom Duvanjskom polju.

Kod ovaca je Mersud Halilović i upravo je potjerao ovce prema farmi, jer se ujutro janjci ne puštaju na pašu s ovcama, luče se i zatvaraju u staju, a tek pred večer puštaju podojiti ovce. Bilo nam je zanimljivo razgovarati s Mersud, ali još zanimljivije kako je „zapovijedao“ ovcama. Svaki njegov zvižduk bio je različit, a one su, kao dresirane, prepoznavale što treba učiniti. Skupiti se u jato, trčati, krenuti lijevo, desno, upravčiti prema vodi, prema farmi, doći k čobanu. Svašta!

-

Ja sam iz Zenice, a čuvam ovce od kada sam prohodao. Prije rata imao sam svoje ovce, a rat me zatekao na nomadskoj ispaši u Banatu. Kod Matića sam evo dvije i pol godine, ovdje mi je dobro, živim kod njih kao u obitelji, a može se lijepo i zaraditi. U Zenici imam obitelj, pa nekad ja odem tamo, nekad mi supruga dođe ovdje. Ja sam zadovoljan, a ako odem od Mire, ako on proda ovce, više nigdje neću čobanovati-hvali Mersud obitelj Matić.

-Ja stalno ponavljam da treba znati i ovce čuvati i brinuti o njima. Priznajem, ja to ne znam, jer kad vidim Mersuda, pa on je stvoren za to: sve zna oko ovaca i to, rekao bih, radi s užitkom! Nije Bog svakoga za sve stvorio-dok s Mersudom dogonimo ovce na farmu, uključuje se u razgovor i vlasnik Matić.

Njegove riječi izgubiše se u blejanju ovaca i janjaca koji su pušteni iz štale. Svako janje je trčalo svojoj majci, ma koliko se neznalicama činilo da su sve ovce jednake, te da je netko „ glup kao ovca“. Samo su iznimke majke-ovce koje „ne ljube“ svoje janje, pa se moraju malo pridržati dok janje podoji. Rekli bismo, kao i kod ljudi!

No, vidjeli smo kako se „ljubi“ i tuđe mlado: jedna koza je mirno stajala dok je s jedne strane dojilo janje, a s druge jare!

Nakon što su „sastavljeni“ ovce i janjci, ponovno su krenuli, dok noć ne padne, na pašu uz Lib, a mi smo, teška srca, morali natrag, opijeni idilom pastirskog života i sjećanjem na djetinjstvo.

Miroslav Matić: „ Za ovce je najmanji poticaj i teško se nositi s problemima u stočarstvu“

                  Našu idiličnost pastirskog i farmerskog života razbio je vlasnik farme Miroslav Matić, koji je predsjednik Udruga poljoprivrednih proizvođača Tomislavgrada i tajnik Udruge u HB županiji.

-Položaj poljoprivrednih proizvođača u B i H na svim razinama je težak. Država, federacija, županija i općina, odnosno političari koji imaju vlast stalno obećavaju kako će se ulagati u poljoprivredu, kako je to strateška gospodarska grana u županiji, a u stvarnosti nam pomažu samo simbolično, posebice ovčarstvo. Recimo, kakve logike ima da je poticaj za svinju 55 KM, za bika 450 KM, kada se zna da se ovdje jako malo uzgaja i svinja i bikova, dok je poticaj za ovcu 6 KM. Osim toga, manipulira se s bolešću ovaca, s brucelozom, i čim ti jedna ovca oboli eutanaziraj sve. Zaista se bojimo te bruceloze, ali mislim da se i time manipulira, jer kako objasniti da bruceloze nema u stadima od  pet do deset tisuća ovaca, samo kod nas malih. Inače je jak uvozni lobi u B i H, pa mogu što god hoće, i donositi zakone i raspoređivati novac iz proračuna-nezadovoljan je Matić politikom prema poljoprivrednicima. Dodaje kako je sve poskupjelo, od goriva do brašna, pa će i janjci poskupjeti. Ako su lani bili, u prosjeku, 200 KM ove godine će biti najmanje 300. To onda znači, kaže Matić, da janjetina više ne spada u običnu hranu, nego u delicije, a malo je onih koji to mogu platiti. Sa sirom i mlijekom je isto, poticaju mali, pa o nekoj isplativosti uzgoja stoke, u ovakvim uvjetima, ne može se govoriti.

U HB županiji ima oko 45.000 ovaca, od čega gotovo polovica na području duvanjske općine i to uglavnom sa stadom do 500 ovaca, koliko ih, s janjcima, sada ima i na Matićevoj farmi.

-Ako se nešto ne promijeni u poticaju uzgoja ovaca, i inače u politici prema stočarstvu, mnogi farmeri, a među njima i ja, bit će prisiljeni zatvoriti farme, jer kako raditi i to teško, u korist vlastite štete-pita (se) Miroslav Matić.

Komentari (0)