Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno - Daleko od očiju-a na srcu!

Izbornik

Shoutbox

(?)

Zadnja poruka prije:: 3 sati, 5 minuta

TomicM5 : koji vam je email
Tomislav : Slike ?aljite na «email» hvala
TomicM5 : kako ?u vam poslati slike? POZDRAV
Tomislav : Sto dalje, sve gore, eto takvo je stanje u TG. Noc je bila strasna (moze i sa s!), jaka bura, pusanija, fijukanje. Ako se po jutru dan poznaje, ne pise nam se lijepo. Dobra vam dan, dragi posjetitelji. Iz kuce nigdje, neka vas uz TC!
tommy : Jadni Tomislavgrad nadam se da ako ikako bude mogu?e da ?e se ras?istiti do vikenda..
Tomislav : Dragi posjetitelji, uskoro zbirno izvjesce o stanju u TG, strpite se malo! Vas TC
Tomislav : Dobar vam dan, dragi posjetitelji. I jutros u TG puse bura, prehladno je, i do 15 stupnjeva ispod nula. Neka vas u kuci, ne izlazite bez potrebe, a mi odosmo po informacije. Pratite nas i bit cete obavjesteni o najvaznijem. Svako vam dobro!
tommy : duvno je te zemelo
Tomislav : Dobar vam dan, dragi posjetitelji. Jutros se u TG razvedrilo nebo, a sve ostalo: manje puse bura, snijeg ne pada, ali je sve zameteno, jos uvijek paralizirano. Do kada? Pitat cemo, gledati i javiti vam. Vi do tada ne izlazite bez teske muke, sjedite u toploj sobi i malo svratite kod nas. Svako vam dobro!
Tomislav : Dobar vam dan, dragi posjetitelji. Mnogima nije dobar, jer vlada veliko nevrijeme! TG i njegova sela su odsjeceni od svijeta, katastrofa! Pusanija nazapamcena, smetovi i po tri metra, iz kuce se ne moze. Putovi se ne ciste, smrzlo gorivo, temp. -21. U gradu je totalni kolaps. Izdrzite, dat ce Bog da ovo prestane. Budite uz svoj informativni i topli TC!
Tomislav : Dobro vam jutro, dragi posjetitelji. U TG ali i mnogo ?ire i dulje vlada prava snjezna vijavica. <snijeg pada, a sna?an vjetar stvara velike nanose. Nesluzbeno, lokalni putevi su zameteni, pa nitko nigdje iz kuce, a malo svartaite i na TC!
Tomislav : Dobar vam dan, dragi posjetitelji! Danas je Kalandora i to ona "Kalandore ura, i uz more bura", ili ona da je kalandora srce zime, ove godine jest, jer je prehladno i burovito,brbe...Tko ne mora vani, neka sjedi doma i grije se uz TC, a i nalozite...
Tomislav : Dobar vam dan, dragi posjetitelji! U TG i okolici i jutros hladno, ali vi se utoplite uz svoj i nas TC!
Tomislav : Dragi posjetitelji, dobar vam dan, hladan, brbr..prehladan u TG i okolici. Zato gdje se tko zavrnuo, ako je toplo, neka ga. Vi samo dodjite na TC, ugrijte se i uzivajte!
Tomislav : Dobro vam jutro, dragi posjetitelji. U TG i malo sire hladno, prehladno, iako suncano! Vi se utoplite u svom domu, a zagrijete uz svoj i nas TC!
Tomislav : Dobar vam dan, dragi posjetitelji. Hladno i danas u TG, zato neka vas u toplom domu i toplom TC!
Tomislav : Dobar vam dan, dragi posjetitelji. Hladno, ali suncano u TG i okolici. Vi svratite kod nas i malo se utoplite!
Tomislav : Dobar vam dan, dragi posjetitelji. I jutros u TG i okolici hladno, ali suncano, pa je ugodno, zimski. U vasem srcu neka bude ljubav, proljece, a u tomu vam pomaze vas i nas TC!
Tomislav : Dobar vam dan, prijatelji dragi. Jutros hladno, ostro, reze. Utiolite se i uzivajte uz svoj TC!
markicap : Lipi pozdrav svim Tomislavgradanima od Markice(prznjevic)

Molimo, prijavite se..

Najbolje ocjenjeno

Daleko od očiju-a na srcu!

Subota, 12 Travanj 2008

Mary od Anđe: pisma preko oceana

Ne volim, Mare draga, prve dane travnja, jer imam traume od travnja iz nedavne prošlosti i , uz to, ne pamtim lijepo vrijeme početkom ovoga travnatog mjeseca. Od kada pamtim uvijek je bilo kao i danas : kišno, sumorno, teško, ubitačno. To me još više baci u bed, da u bed, pa tako danas mladi kažu kad su u bedu, haha!
                Nisam ti ja, ne daj Bože u tomu, jer kad su mi sinovi, nevjeste i unuka zdravi, a moje srce zaljubljeno i duša zadovoljna, nikakvi oblaci ne mogu prekriti vedrinu osmijeha, nikakva kiša ne može obrisati tragove poljubaca. Nisu to više rezbarije njegovih zubi po mome vratu, pa dolčevite sam davno bacila iz ormara. Sada su to samo meni vidljivi, slatki, a trajni, tragovi u njegovim , na oko običnim, riječima, njegovim pjesmama i pismima. I sve rjeđim šaputanjima, čak i preko telefona. Jer, i sluh je slabiji, pa vičemo i jedno i drugo kada bi trebali tiho govoriti, pa se bojimo zlih očiju i tuđih ušiju. Što ćeš, godine čine svoje, a ljubav je nepredvidiva i ne mari za godine, ne traži ti rodni list, ni krštenicu. Pojavi se iznenada, kada je i gdje najmanje očekujemo, kada je ne priželjkujemo, samonikla je i zamiriše na kršu kao smilje i bosilje. Možeš biti gorda gospođa, visoko podignuti glavu i praviti se da to Božje davanje ne vidiš, da miris ne osjećaš, ali svlada te, opije i predaš se. Tko se još ljubavi othrvao, a da je dobro prošao, da nije zažalio. Našla ja tebi, misliš ti, pričati o ljubavi, tebi koja si u tomu ekspert. Koja si u Životu i ljubavi prošla bunu i buniku! I to u tuđem svijetu. Znaš li, Mare, da je ljubav na svakom djeliću Zemlje ista i svaki put neponovljiva, ali neću ti to više ponavljati, ta nisi dijete.
             Očekuješ ti, znam ja to, da ti napišem riječ dvije o politici, tebi je to važnije od ljubavi, čim si napisala da je ljubav u našim godinama luksuz. Je tebi, kad je taj tvoj starac, bogat i prebogat, hoću ti to reći od dragosti, a ne iz zavisti, uvijek pokraj tebe, prati te u stopu, pa kad god hoćeš možeš se ljubiti ili svađati. Da ti je honorarac i još daleko od očiju, a prilegao u srcu, pitala bih te ja bi li ljubav bila luksuz.
Kako smo bliske, a različite! Za mene je politika inače, a ova naša osobito, najgadljivija ljudska djelatnost i ja bih je ukinula, bez dvojbe! Prije toga političare. Ja mislim da se ti još sjećaš one lekcije iz povijesti kad je onaj francuski kralj Luj, prezimena neki redni broj, svoje govore počinjao i završavao uzvicima: „Država, to sam ja!“ Tako se i ponašao, jer je kralj i moglo mu biti. E, vidiš, ovi naši političari, a nisu kraljevi nego se tako ponašaju, svoje govore počinju riječima: „Meni je moj narod na srcu, i sve što radim radim u njegovom interesu. Tko je protiv mene, protiv moga je naroda!“, a pazi sad-rade i ponašaju se sukladno krilatici „Država, to je samo moje!“, jer sve ono što je svačije, što je cijeloga naroda, što je državno, to je samo njihovo. Je, treba dušu čuvat, malo je i narodnog-ono što tim pohlepnicima preteče, ispadne iz džepa ili džipa, kamiona, jahte, aviona, jer sve ti oni, pardon, država to ima, a države nema! Da zaključim-država to su naši gramzljivi političari, a državno- njihovo, po logici naše nelogičnosti u svemu. A nagledala sam se na televiziji i onoga, ma je i vaš je, Busha. Čisto čovjek simpatičan, a meni nešto nedrag! Ništa mi ne čini, ni uzmi ni podaj, ni u džep ni iz džepa, ali nikad se ne bih prigela za nj. Ako nije stoga što je političar, ne znam što bi drugo bilo. Jedino što mi se svidjela njegova neozbiljnost u ozbiljnim razgovorima. Moš mislit, onaj naš visoki političar drži povijesni govor ( u nas je svaki govor pred mikrofonom i na televiziji povijesni), cijeli televizijski svijet gleda, a dabiliti Bush se smijucka, ono muški, kurvanjski, i namigiva li namigiva! Komu, čemu, zašto? Običan gledatelj nije skontao, a oni koji znaju proglasili to državnom tajnom! Umjesto da su lijepo objasnili kako je prvi Amer namigivao cijelom narodu, želeći mu na taj način reći kako je sve ovo zajebancija, igra, dobar provod, a ne ozbiljna misija. Tako sam ja doživjela posjetu ovoga od tamo preko ocena, da prostiš, Buška.
            Opet sam ti malo o politici, a nikako da ti napišem da sam, unatoč vjetru i kiši, ipak jedan dan odišćalila kod ovaca. I to na Vranu, na Libu, i to sve uza stranu. Milina je, moja Mare, još da je bilo zanimljivih čobana. Kad sam čula blejanje ovaca i janjaca, lavež pasa tornjaka, srce mi je snažno zalupalo, sjećanja navrla. Dobro, mi se jesmo uvijek svađali s gornjačkim (ovima preko naše Drine) čobanima, ali što bismo drugo i radili po cijeli bogovetni dan, morali smo razbijati dosada. Bile smo mlade za ljubavanje, a dovoljno velike za ludovanje-kamenice u ruke pa juriš za gornjačkim čobanima. Nisu ni naše glave uvijek ostajale cijele, ali to se u žaru jurišanja zaboravljalo. Sjedeći na Libu kod tuđih ovaca, pogledom sam obuhvatila cijelo Duvanjsko polje i prisjećala se svega. Uspomene na djetinjstvo i pastirske dane uvijek u meni probude nostalgiju, ali za bezbrižnošću i ljepotom Života. Nikad više takvih dana!
Dok ti ovo pišem, nešto mi toplo oko srca, pa mi se čini kako onaj moj otključava vrata i ulazi, ali da ti to pjesmom kažem:“U mom srcu ima jedna soba, gdje će dragi stanovat do groba“! Ako očekuješ da kažem ime, počekat ćeš, pa to je ravno državnoj tajni!
A tebe javno, Mare moja draga, pozdravlja tvoja Anđa.

Komentari (0) add comment

Napišite komentar

This content has been locked. You can no longer post any comment.

(čitanja 1912)

« Prethodna		Sljedeća »