|
Bit će ruga, ne sastanu li se pametne glave zajedno i
progovore kao jedan.
Da narod nije navikao glasovat po inerciji za neke
'čuvenije' stranke i imena, možda bi se stekli uvjeti čak i za neki
lokalpatriotski, čisto duvanjski pokret
Današnja bi mladež rekla: "Na čem' su bili naši djedovi i pradjedovi pa su
stoljećima preživjeli na duvanjskom polju, odolijevajući burama i olujama,
snjegovima cičim zimama, gladi i neimaštini?"
Stari Krleža bi rekao: 'nigdar
ni tak bilo da ni nekak bilo', ali bez duvanjske žilavosti teško bismo se
održali hrvući se s burom i kamenom, jedući kruh sa sedam kora, seleći i
vraćajući se na svoje. Statistika (kao točan zbroj netočnih podataka) ponovno
nije na našoj strani. Možda je popis iz 1991. bio 'prenapuhan' upisivanjem i
onih koji su godinama rasuti po 'bilom svitu', ali je današnji prepolovljeni
broj CIPS osobnih, kao i crkvene statistike upozoravajući. Rapidno se smanjuje
broj rođenih u odnosu na broj umrlih. Iz dana u dan mladi odlaze. Možemo
lamentirati danima o tomu tko je kriv - nigdje nas to ne bi dovelo.
Ipak,
općinski izbori su prigoda za upitati se: može li biti drugačije, bolje i što
nam je činiti da pobijedimo beznađe i sveprisutnu apatiju. Izbori su uvijek
prigoda za PROMJENU, ako su se za to 'stekli svi uvjeti' i ako ima 'još ulja u
svići', ako narod ima volju za pokrenuti se.
Ali kako? Kako mijenjati
vodstvo, ako u uvjetima neslužbenog poluprotektorata, Veliki brat može ukloniti
(kao što je i uklanjao) svakog koga mu prijave kao 'nepodobnog', 'neukrotivog',
opasnog po implementaciju Daytona? Znači li to da smo osuđeni birati
PRILAGODLJIVU osobu, spremnu na suradnju s Velikim bratom i kad znamo da radimo
u korist vlastite štete, i kad se vlastitog brata moramo odreći ako se
'procijeni' da je 'element, rušilački faktor'. Teško je, navlastito u neslozi,
pronaći nekog dobrodošlog u očima MZ (kao što su Srbi 'otkrili' Dodika) a da će
taj zadržati osjećaj za zajedničko, da ne spominjem borbu za opće i nacionalne
interese.
Od demokratskih promjena na ovamo, imali smo čovjeka koji je
potpuno podredio osobne interese općim (Mijo Tokić) i kad je MZ procijenila da
je utjecajan u narodu, nepotkupljiv i neslomljiv, jednostavno su ga smijenili te
uz pomoć 'pete kolone' pripremili nove snage, kooperativne i zrele za
integracije. Slično je bilo i s Ivanom Madunićom. S tim što je on bio na vrijeme
upozoren pa ga je tadašnja politika 'unaprijedila' u Sarajevo, gdje je po
procjeni MZ, bio manje 'opasan'. Danas su oba demokratska načelnika pred
mirovinom, iako bi u normalnim demokracijama još uvijek bili premladi i za
savjetnike.
Svoju šansu dočekao je i Zdravko Prka koji kao vojnik HVO-a i
član ratne duvanjske 'vlade' nije pokazivao političke ambicije, ali je očito
imao nekakvu viziju 'izvlačenja Tomislavgrada iz krize', te je koristeći sukob
prenesen iz vrha HDZ-a na lokalne hadezeovce, dva puta uvjerljivo dobio izbore.
Neki kažu da se ni nakon dva mandata objektivno nema čim revolucionarnim
pohvaliti. Ne želim podsjećati na tekstove Petra Miloša o (ne)uspješnosti
aktualne vlasti, ali nema nigdje zapisano ništa ni o uspjesima. Ili načelnik
nije svladao osnove PR-a ili zaista nema rezultata. Možda je samo do percepcije
građana i javnosti? Jer nije samo Prkin problem devastirana robna kuća ili
zgrada starog hotela koje 'bodu oči' namjernicima prolaznicima. Ako to i
zanemarimo, ne može se ne čuti kukanje i jadikovanje domaćih poljoprivrednika
(iako je i tu do 'viših razina vlasti'), malih poduzetnika (koji će, da se
razumijemo, uvijek kukati kako ih netko ne bi pitao o razlozima uspjeha), eko
udruga (čiji broj se umnožava geometrijskom progresijom) koje nastaju valjda kao
mjera opreza prije neke ozbiljnije investicije na duvanjskom polju,
itd.
Domaći novinari su kritizirali (ne)rad Općinskog vijeća i županijske
skupštine, kao zakonodavnih tijela, ali ne znam koliko je baš do zakonskog
okvira.
Kako bilo, postavlja se pitanje: kako dalje?
Nije kao za turskog
zemana, ali ima neke koincidencije s vremenom koje opisuje nepoznat (?) autor
Duvanjskog arzuhala:
"Hotio bih mučat,
Al ne mogu čučat,
Suha
kruha ručat
U Zupanjcu, gospodo.
(...)
Dodija mi tuga,
Buduć
vaša sluga,
Biće čudo ruga,
U Županjcu, gospodo.
Svijem velim na
jedno,
Sastante se zajedno,
Progovorte ujedno,
Radí rriene,
gospodo(...)
Bit će ruga, ne sastanu li se pametne glave zajedno i
progovore kao jedan.
Da narod nije navikao glasovat po inerciji za neke
'čuvenije' stranke i imena, možda bi se stekli uvjeti čak i za neki
lokalpatriotski, čisto duvanjski pokret.
Ovako, oni koji misle da je
vrijeme za promjene, morat će čuti što to narod doista muči, obaviti međusobne
konzultacije, pronaći kompromis bar na zajedničkom kandidatu za načelnika i onda
s njim i njegovim suradnicima, koje narod ima pravo znati unaprijed (iako su
načelnici pri zapošljavanju suradnika 'ograničeni' Zakonom o javnoj upravi i
nekakvom Agencijom), predstaviti realan, konkretan i provediv program
gospodarske obnove. O imenima je prerano govoriti. Bar meni nije poznato može li
se i treći put kandidirati kandidat HSP-a Zdravko Prka, a o tom ovisi puno
toga.Ne vjerujem u mogućnost 'ljubuškog scenarija' s jakim poduzetnikom koji bi
mogao eventualno izmiriti više političkih struja na korist mjesta i građana, jer
Tomislavgrad ne priznaje pojedince, a ni nema nekog profiliranog poduzetnika
spremnog uhvatiti se u koštac s novim i naslijeđenim problemima. Uostalom, nikom
ne će biti lako, pa ni ne očekujem mnoštvo kandidata, kao na prošlim izborima,
kad je pobjedniku bilo dosta 2-3 tisuće glasova za pobjedu. Hoće li glasači i
ovaj put apstinirati, teško je sada predvidjeti. Ivan B.
 (čitanja 1268) |