Tomislavcity - Tomislavgrad - Duvno

Pacijenti, uglavnom, ne znaju svoja prava! Doktor Ivan Bagarić smatra da bi bilo nužno osnovati udruge pacijenata i u BiH

        Nedavno je u svojoj kolumni dr. Ivan Bagarić pisao o pravima pacijenata iz B i H na besplatno liječenje u Klinici za tumore u Zagrebu, čiji je voditelj dr. Marko Turić. Riječ je, dakako, o određenim vrstama tumora, operacijama i postoperativnom tretmanu, koji se ne mogu obavljati u B i H. Informacije iz tog teksta zbunile su pacijente, za većinu njih to je bilo ugodno iznenađenje, ali i pitanje zašto se o toj pogodnosti malo zna.

-Prije dva mjeseca zbog tumora odstranjena mi je dojka u KB u Splitu i to sam morala platiti. Osigurana sam preko supruga koji radi u inozemstvu, pa sada nastojim vratiti uplaćeni novac. Ako su ovakve operacije besplatne u Zagrebu, zašto me nitko od liječnika nije uputio, zašto sam morala kucati na stotinu vrata, posuđivati novac…?-pitanje je jedne pacijentice iz Tomislavgrada. Još nekoliko pacijenata, pročitavši tekst u «VL», uputilo nam je slična pitanja, a mi smo odgovor potražili od doktora Ivana Bagarića, zastupnika u Hrvatskom saboru.

-Istina je što sam napisao u svom tekstu, određene vrste tumora operiraju se besplatno u Klinici za tumore u Zagrebu pacijentima iz B i H koji imaju hrvatsko državljanstvo . Riječ je, u prvom redu, o operativnim zahvatima i postoperativnom liječenju koje nije moguće obaviti u B i H. Ovo «besplatno» znači samo da pacijenti ne plaćaju, jer se inače svaka usluga, pa i u zdravstvu, naplaćuje. To je riješeno na način da je iz proračuna RH prošle godine izdvojeno oko 15 milijuna kuna za ovu namjenu, a ove godine, čini mi se, isto toliko. Znam da su mnogi pacijenti iz B i H to pravo i iskoristili ( primjerice iz Ž ZZO u Grudama), a da je malo pacijenata bilo iz ŽZZO Livno. Ne bih ulazio u razloge zašto je tomu tako, ali sam siguran da su pacijenti nedovoljno upoznati sa svojim pravima pa ih ne mogu ni koristiti. Zato bi bilo poželjno osnovati Udrugu koja bi se brinula o pravima pacijenata, koja bi ih informirala, borila se za njihova prava. Uostalom, takve udruge postoje u većini civiliziranih zemalja i njihovo osnivanje ne zahtijeva velike napore- prijedlog je dr. Bagarića, koji bi trebalo što prije ostvariti, jer bi tako prestale priče ( često i s pokrićem) o podmitljivosti liječnika, o samovolji povjerenstava koja daju odobrenja za liječenje izvan mjesta ili zemlje boravka.

Istina je da je većina liječnika odana svome poslu i pošteno ga obavlja, ali je i istina, a malo tko se nije u to uvjerio, da ima i onih malobrojnih koji koriste neinformiranost pacijenata pa im za redovite, po zakonu besplatne, usluge liječenja ili za kojekakva odobrenja traže novac(mito). A ljudi su za zdravlje spremni učiniti i dati sve, bez (dodatnih) pitanja i dvoumljenja. A ako se, i kada se, pitanja ili eventualne pritužbe na rad liječnika ili zdravstvenog osoblja i pojave, komu se obratiti, žaliti? Udruga za prava pacijenata bila bi prava adresa!

Komentari (0)